INTERVJU: 'Ponuda me zagolicala, želja mi je okušati se u ligama petice'

Nešto više od 250 dana prošlo je od teške ozljede (prednji križni ligament) Darija Melnjaka. Ozlijedio se u Koprivnici, u duelu protiv svog bivšeg kluba Slaven Belupa. Dobri duh Hajdukove svlačionice uvijek je nasmiješen, a tako je i na Bledu dok hajdukovci bruse formu za nadolazeću sezonu.

- Nije mi bilo tako teško kao što sam mislio, vjerojatno i zbog nekih mojih prijatelja koji su prolazili kroz ovu ozljedu. Možda je to jer sam stariji, zbog obitelji, djece, sve gledaš pozitivnije. Karijerno je to bio lošiji period, a životno izazovniji. Naučiš neke stvari, još više ih cijeniš. Prošlo je skoro osam mjeseci. Bilo je svakakvih dana, gdje se puno treniralo, pratilo se suigrače, utakmice. Baš zanimljiv period - priča nam Melnjak, a na pitanje kako se osjeća nakon svega odgovara:

- Sve je odlično. Koljeno dobro reagira. Neka se tako i nastavi. Svakim danom je sve bolje i svaki dan nešto novo 'otključaš' u glavi ili nozi.

Za ozljedu prednjeg križnog ligamenta kažu da je individualna, odnosno da oporavak nije kod svakoga isti. Jeste li se međusobno savjetovali ti, Perišić i Žaper?

- Onaj tko je mirniji može drugoga opustiti, dati mu neki savjet, reći da si ti prolazio kroz slično i reći da nije ništa čudno. Treba vremena. Svaki dan i mjesec nosi nešto svoje. Dogodi se sitni problemčić u koljenu, ali sve se to riješi.

Kada ti je bilo najteže?

- Nije bilo tako strašno. Možda mi je najteže bilo kada se počelo maksimalno raditi, preko 1000 čučnjeva svakodnevno, a uz to je bilo vježbi od 300-400 ponavljanja. To je za glavu bio najteži period. Počinješ raditi sve, a ne možeš ništa.

Puno ljudi smatra da je silazna putanja krenula tvojom ozljedom. Bi li rasplet sezone bio drukčiji da si ostao zdrav?

- Volio bih da sam imao utjecaja na sezonu i rezultate. Onda bih mogao reći bi li to odlučivalo. Cijelo vrijeme sam bio mišljenja da nas je dosta dotuklo kada su krenule ozljede Livaje, Uremovića... Još je bilo ozljeda. Odjedanput je kadar bio uzak. Baš nas je nesretno pogodilo. Ja to više tako gledam. Ni najbolji igrač u svakoj ekipi nekad nije razlog pobjede ili poraza, a kamoli ja.

Kako ti je bilo gledati utakmice s tribine?

- U početku jako dobro i mirno. U nekim utakmicama poluvrijeme ne bi bilo dobro, ali smo bili stabilni. To je moj prvi dio oporavka. Baš sam uživao. U drugom dijelu svi mi koji volimo Hajduk nismo bili prezadovoljni. Ali, to je očito neki dio u kojem smo morali postati iskusniji. Treća godina iskustva.

Gdje je krenulo nizbrdo, postoji li neka prijelomna točka u protekloj sezoni?

- Teško je to reći. Ja volim to sve gledati puno dublje, a ne individualno ili na jednoj utakmici. Cijela energija kluba i grada vjerujem da ide onome gdje svi želimo, na vrh. Tamo i jesmo. Moj je osjećaj da smo blizu, da smo ekstra konkurentni i da nijanse odlučuju. Na nama je da probijemo ono zadnje što nam fali.

A što to fali?

- Nadam se da ćemo to vidjeti ove sezone.

Kako si doživio promjenu trenera i dolazak Gennara Gattusa?

- U nogometu se treneri mijenjaju. Kada se službeno objavilo da je Gattuso novi trener, bio sam u vožnji, stalno su mi dolazile poruke. Baš je došlo puno poruka, tada sam shvatio o čemu se radi. Svi na to gledamo jako pozitivno. Super ekipa, cijeli stožer je zanimljiv, pozitivan. Istovremeno su i srdačni, a uz to te i guraju da budeš bolji. Pogotovo kada si umoran. Naravno, uz disciplinu, i prijateljski su nastrojeni i kao strogi otac. Moramo rasti zajedno, uhvatiti ideje svega. Ekstra pozitivno.

Na čemu Gattuso najviše inzistira, hoće li se mijenjati navike zadnje linije, odnosno bekova?

- Moj pogled na to je da on voli da je ekipa zajedno, da 'putuje' terenom. Pošten rad, a onda ti se to vrati. Da budemo kao ekipa i pošteni prema lopti i suigraču i da dođemo zajedno do željenog cilja.

Svi kažu da su treninzi dosta naporni. Kakva je reakcija momčadi na to?

- Kad sam bio mlađi bio je 'ruski stil' priprema, znalo je biti gore. Radimo jako, ali trener je razuman i zna kada je vrijeme za odmor. Ima dobar osjećaj.

Skoro tri godine si u Hajduku. Kako si proživio brojne promjene, gledajući učinak najbolji si bio pod Dambrauskasom?

- Slobodu sam osjećao od prvog dana, od Gustafssona do Gattusa. Nisam pratio statistike, ali pod Dambrauskasom smo kao ekipa imali dobre brojke. Prošle sezone se isto to pokazalo. Kada je cijela ekipa igrala dobro, onda je sve štimalo. Zato i mislim na dubinsku problematiku, energiju. Volio bih više pozitive. Mislim da se na tome ozbiljno radi. Cijeli grad i klub su svjesni toga.

Bivši sportski direktor Mindaugas Nikoličius javno je rekao da je za tebe postojala ponuda Espanyola. Što možeš reći o tome?

- To je bilo sredinom osmog mjeseca prošle godine. Za Hajduk nije bila ok ponuda. Bila bi da sam bio top i da se ušlo u prvu ligu. Za mene karijerno bi bila dobra jer nisam još imao priliku igrati u ligama petice. Ponuda me zagolicala. Dobar klub, šansa za igrati Primeru. Imam više od 30 godina. Volio bih probati i sebi pokazati da mogu igrati te lige.

Neobično je da sezona kreće s europskom utakmicom. Je li to dodatni poziv na oprez?

- Kroz godine iskustva jasno je da se treba dobro pripremiti. Mi smo na svaku utakmicu gledali isto. Možda je dobro da je Europa prva. Nije to neka razlika, tjedan dana u odnosu na prvenstvo. Bit će puno utakmica, a meni je drago kada je raspored gust.

Koliko vi igrači znate o HB Torshavnu?

- Međusobno smo komentirali, što je normalno. Malo više smo se fokusirali na pripreme i prijateljske utakmice. Ima puno treninga i obaveza, nemamo puno vremena. 

Koliko se osjećaš udaljen od prave forme?

- Da me netko ne podsjeti kako se osjećam, ne bih razmišljao da sam bio 'out'. Možda mi je pomoglo što sam u petom mjesecu odigrao nekoliko minuta i trenirao s ekipom. Bilo je to s oprezom, ali onda je došla pauza. Mogao sam dodatno raditi i sad su krenule pripreme. Baš sve ide postepeno. Osjećam se super, ali najveći testovi su utakmice. Svakom utakmicom napraviš nešto novo. Osjećam da sam baš blizu. Fali mi jedan gol. 

Protiv Radomlja si bio dosta aktivan, dolazio si u 'svoje zone'?

- Kada sam pričao s ljudima s kojima sam radio rehabilitaciju onda je to pokazatelj da je to blizu povratka na staro. Bitno da se nalazim u tim situacijama. To je za igrača jako bitno, za osjećaj. Na terenu mi je super osjećaj, tu su Livi, Krova, s njima sam blizu kada se surađuje u igri.

Kako gledaš na konkurenciju na poziciji lijevog beka, uz tebe su tu Ismael Diallo i Šimun Hrgović?

- Kad sam bio mlađi na konkurenciju sam gledao kao na protivnika. Sada to više nije tako. Mislim da igrači kroz godine razmišljaju kao ja. Kada si jedini, onda se lakše opustiš. Kada je tu konkurencija, onda te čini boljim. Veselim se uvijek konkurenciji. 

Što može Hajduk u novoj sezoni?

- Rano je za priču o tome. Imamo miks mladih i starijih. U prilagodbi smo na nove stvari. Sigurno ćemo se dobro 'potući'. Volio bih da imamo dobru i prepoznatljivu igru. Mislim da će tako i biti. 

Na Bled je stigao i Jan Mlakar. Došao je posjetiti hajdukovce. Poznato je da ste vas dvojica jako dobri prijatelji. Što kaže slovenski reprezentativac?

- Često zna reći koliko mu fali Split i naša druženja. Možda se opet nekad sretnemo, nikad se ne zna. Čuli smo se prije i za vrijeme Eura. Stvarno je uživao. Bilo mi je super što ga trener toliko voli na toj poziciji što nije ni čudno. Došli su daleko. Nisu izgledali kao netko slabiji. U svim utakmicama su pokazali dobru igru. Mogu biti ponosni. Pratim puno njegovih suigrača s kojima sam igrao u Sloveniji. Igrao sam u Domžalama, trener mi je bio Rožman, znam dosta slovenskih igrača - zaključio je Melnjak.