INTERVJU Saša Bjelanović: Svi moji važni potezi u Hajduku, istina o suradnji s Brbićem, Gojunom, Oreščaninom, Burićem, postrojavanje pred Torcidom...

Saša Bjelanović više nije Hajdukov sportski direktor. Popričali smo s njim nakon odlaska s Poljuda.

Zašto ste na kraju otišli iz Hajduka?

- Razlog je taj što nigdje ne želim biti uteg. Zahvalan sam predsjedniku Marinu Brbiću na svemu i smatram da je nekorektno to što mu se dešava od njegova ponovnog dolaska. Stalno ga se pokušava omalovažiti, a s vremenom sam i ja postao samo teret. Pa, eto, ako je problem Hajduka Bjelanović, onda više nema problema. Imam veliko poštovanje prema predsjedniku i smatrao sam da će mu moj odlazak dati force. Kod nas prevladava mentalitet tjeranja, ja sam od prvog dana suočen s konstantnom negativom, ali tako je bilo i sportskim direktorima prije mene, bez obzira što su, pogotovo Vučević, imali i jako dobrih odluka.

U vrijeme mandata predsjednika Ivana Kosa ste već bili otišli iz kluba?

- Da. U siječnju 2018. godine smo dogovorili raskid za svibanj, nakon što sam četvrti put postao otac. Otišao sam na neplaćeni godišnji, gdje sam još samo odlazio na utakmice s drugom momčadi, s obzirom da sam s njima bio od početka pa je bilo logično otići na kraju sezone.

No, dogodio se nagli preokret...

- Nakon iznenadne smjene predsjednika Kosa i odlaska Marija Branca, kontaktirao me tadašnji predsjednik Slaven Marasović i upitao bi li privremeno prihvatio funkciju sportskog direktora. Gledajući iz današnje perspektive, bilo je hazarderski uhvatiti se u koštac s tadašnjom situacijom. Bio je to jako težak period, praktički je cijela upravljačka struktura pala na predstojnicu Ureda uprave Jelenu Mikačić i mene, trebali smo premostiti težak period od smjene Kosa do imenovanja novog predsjednika.

Imali ste, dakle, vatreno krštenje na poziciji sportskog direktora...

- Nisam tada imao ni informacija o financijskom stanju kluba, a ni budžet kojim bih baratao za prijelazni rok. Načelno mi je rečeno: 'Bit će novca, samo nešto malo će još trebati uprihodovati', a kad je Jasmin Huljaj imenovan predsjednikom, prva rečenica mu je bila: 'Nema novih dovođenja, moramo prodavati i smanjivati troškove'. U takvim okolnostima se ne bi snašli ni puno iskusniji djelatnici od mene. Bilo bi normalno da sam se kao sportski direktor mogao ravnati po strategiji, smjernicama i zadanom budžetu, a ta dva mjeseca se baš ništa nije znalo.

Koji je tvoj prvi posao?

- Potpisivanje ugovora s mladim igračima. Bili su to Bradarić, Nejašmić, Teklić, Šego, Palaversa i Kreković. Ipak sam došao na funkciju s određenim stažem na Poljudu, bio sam s njima u drugoj momčadi i smatrao važnim potpisati ih na duže razdoblje. Na prvi pogled to zvuči jednostavno, ali iza svega uvijek stoje brojni razgovori i pregovori s roditeljima, agentima...

Idemo malo do teme vratara. Karlo Letica je tada prodan za 3 milijuna eura, doveli ste Posavca i Duku...

- Najprije, ne želim i neću pričati o iznosima. Letica je ulazio u zadnju godinu ugovora, a izrazio je želju da se taj transfer u Club Brugge, klub kojega je čekala Liga prvaka, realizira. Mi smo mu ponudili novi ugovor, ali on je glavom već bio u inozemstvu. Nismo ni imali puno izbora jer je on za šest mjeseci mogao za drugi klub potpisati besplatno. No, dogodilo se da smo ostali bez tri dobra vratara, otišli su još Dante Stipica i Ivo Grbić, te smo morali dovoditi. Tomislav Duka nam je bio dostupan, tadašnji trener vratara Tihomir Bulat je dao o njemu jako dobro mišljenje. Njega smo računali kao alternativu, a ja sam se fokusirao na Josipa Posavca. Potrošio sam tu dosta energije i uspio ga dovesti na posudbu uz pravo otkupa.

Taj otkup je na kraju realiziran...

- U trenutku kada je Posavec stigao na posudbu nije se mogao očekivati raspad Palerma. Kad je došlo vrijeme otkupa, maksimalno smo spustili cijenu, dobili za bagatelu vratara koji je standardno branio za U-21 reprezentaciju, ima iza sebe iskustvo Serie A i neupitan je kvalitet.

Na ovo zadnje će možda neki reagirati i suprotno.

- On je proljetos vrhunski branio. Da se nastavio razvijati, već sada bi bio legitiman član A-reprezentacije. Sputala ga je i ozljeda, ali on je kapital kluba i Hajduk mu mora podizati vrijednost. Bio bi poraz struke Hajduka da se dogodi suprotno. Mi smo ga već ljetos mogli prodati za cijenu veću nego Lovru Kalinića i Leticu, no nismo htjeli oslabiti momčad.

Marin Ljubić?

- Morate znati da smo sezonu pripremali sa starim stručnim stožerom. U razgovoru s njima smo došli do zaključka da je najbolje s njim potpisati ugovor i poslati ga na posudbu negdje gdje će braniti. Bili smo u pregovorima s Goricom, ali se s vremenom sve okrenulo. Došao je novi trener, Duku je pokopala utakmica u Koprivnici, a Posavec se ozlijedio. Priliku je dobio Ljubić koji je potom Dinamo odradio na najvišoj razini. 

Bio je zatim prebačen u drugu momčad jer se niste uspjeli dogovoriti oko novog ugovora.

- Nema se potrebe na to vraćati, nedavno ga je ipak potpisao. Mogu samo reći da su obje strane malo omekšale stavove.

Ni Hamza nije potpisao novi ugovor pa igra?

- Klub ima pravo na svoje procjene i stavove. Moje mišljenje je da Hamza ima vrijednost i da se novim potpisom s njim ne može izgubiti. Treba i dalje raditi na tome.

Evo nas već u veznom redu...

- Dakle, nakon što je predsjednik Huljaj odaslao jasnu poruku da se mora ići u racionalizaciju troškova i riješiti velikih ugovora, došlo je do prodaje Tome Bašića i Josipa Radoševića. Riješili smo se i Savvasova ugovora, a još ranije je prodan Zvonimir Kožulj. Iako je trener Kopić tražio jednog do dva veznjaka, nisam pristao. Odlučili smo ne dovoditi igrače u vezni red jer smo imali Palaversu, Nejašmića i Stanka Jurića, smatrao da ih treba forsirati i pod cijenu rezultata. Huljaj je želio što prije stabilizirati financijsku situaciju. On nije volio ulaziti u rizike.

Čak i oni koji Vas ne vole priznaju sjajan uspjeh u izlaznim transferima za trajanja mandata, prodaja Bašića u Bordeaux za čistih 3,5 milijuna eura je smatrana vrhunskim poslom. Problem su bila dovođenja...

- Iz tog perioda su se najboljima pokazali Jairo i Jradi. S tim da ja i danas smatram Posavca odličnim angažmanom. Jairo je od starta odlično krenuo, a Jradiju je trebalo neko vrijeme za adaptaciju. Za Bassela mi je dano zeleno svjetlo tek nakon prodaje Bašića, on je bio tip igrača koji je mogao igrati i ofenzivnije.

Ajmo mi na pogreške...

- U nogometu je nemoguće ne griješiti, ali postoji i problem komunikacije. Ako besplatno dovedemo Mikulića, stopera 1997. godište, računamo u startu da će biti treća ili četvrta opcija, a interesantan je, mogao bi napredovati... Beširović također, doveden je iz BiH gdje je zajedno s Lončarom bio najbolji vezni igrač lige i obojica na širem popisu reprezentacije. Pratili smo ih oboje, a Lončara je za nešto veći iznos kupila Rijeka. Beširović je na startu u utakmici protiv Slavije doživio jako tešku ozljedu. Od Vučura sam očekivao više, ali i on se kasnije teže ozlijedio... Na njemu je trener Kopić inzistirao što prije jer Ismajlija nije baš vidio. Vučur bi bio odličan u momčadi koja igra 25 metara niže, ovako je znao imati problema na otvorenom prostoru, ali bitan je u svlačionici jer je veliki pozitivac.

Navijači ne rade razliku, od svakog novog igrača se puno očekuje. Ivan Bulos?

- Evo, baš mi je drago odgovoriti na to pitanje. Dakle, svi zajedno smo imali sastanak u finišu prijelaznog roka na kojemu smo odlučili angažirati Filipa Bradarića. Treneru Damiru Buriću je prezentirana situacija jer je Bradarićev angažman isključivao dovođenje napadača, s obzirom na trošak. Zaključak je bio da nam Bradarić može donijeti više, a ionako imamo dovoljno opcija za napad. S Bradarićem je prijelazni rok trebao biti završen, ali zadnjeg dana se otvorila mogućnost dovođenja Bulosa. Bez odštete, a za minimalno plaću, više od njega ima gotovo pola druge momčadi.

Svejedno se od njega više očekivalo.

- Bulos je tip napadača kakvog Hajduk trenutno nema i bit će od velike koristi ako se riješi ozljede. Pamtimo da je svojedobno i Marko Futacs došao u jako lošem stanju da bi se na Poljudu oporavio i postao prvim strijelcem lige. Bulos je igrač reprezentativnih kvaliteta, a ušli smo u minimalni rizik. No, problem je što javnost ima jednaka očekivanja od Bradarića, Caktaša ili Eduoka, kao i od igrača u kojega smo doveli za minimalna sredstva 'ako bude'.

Je li u svemu ključan novac?

- Po mom mišljenju ipak jest. Hajduk će doći na višu razinu kada bude mogao odraditi tri-četiri prijelazna roka bez imperativa prodaje. Ja, kao i moji prethodnici, sam stalno radio pod pritiskom da moramo osigurati sredstva potrebna za funkcioniranje kluba. Neke ideje jednostavno nisu bile ostvarive.

Primjerice?

- Mene je Goran Vučević angažirao u kolovozu 2015. kao glavnog skauta čim sam završio karijeru. To me malo iznenadilo jer se nismo najbolje ni poznavali, ali jedan od mojih prvih prijedloga je bio Bruno Petković. Odlično sam ga poznavao iz Italije, a tada Dinamo još nije znao ni da on postoji. Igrao je u Entelli, ali za nas je svejedno previše koštao. On je prije Dinama imao lošu statistiku, ali njima nije bio problem platiti 1,5 milijuna eura odštete, što je nama nedostižno u ovom trenutku. Nama je Dinamo rival i konkurent po svemu osim financijama. Od nas se traži minimalan trošak, a maksimalan rezultat.

Vratimo se malo u eru trenera Željka Kopića, tada ste prvi put stavili mandat na raspolaganje...

- Da, nakon domaćeg poraza protiv Gorice, ali predsjednik je to odbio.

Kasnije je došlo do situacije gdje ste upravo Vi bili taj koji je želio dovesti Igora Tudora i Marija Stanića...

- Predsjednik Huljaj je tada bio u SAD-u, a ja sam tražio novo rješenje. Moram reći da se ni u igračkoj karijeri nisam susreo s takvom situacijom, gdje je većina svlačionice otvoreno bila protiv aktualnog trenera. Smatrao sam da Tudor ima hrabrost, odlučnost i znanje. On je prihvatio ponudu, čak bih rekao sa zadovoljstvom. Jedini mu je uvjet bio da dovede svoje ljude, među kojima i Marija Stanića. Ja sam se tada bio spreman i povući u drugi plan jer nisam u Hajduk došao graditi status nego sam prihvatio funkciju isključivo jer me NO zamolio. 

Zašto onda Tudor nije postao trener?

- Odgovor nemam ni dan danas. Sve je bilo gotovo, Nadzorni odbor je dao odobrenje, a navečer mi je Huljaj kazao: 'Riješeno. Sutra potpisujemo'. Ujutro sam došao u klub, a on mi je rekao da je ipak odlučio nastaviti s Kopićem. Najviše žalim što u tom trenutku nisam otišao iz kluba. No, radni dan je išao dalje, potom smo imali problem u svlačionici, gdje su igrači čuli za odluku koja im nije bila po volji. Na zatvorenom sastanku je njih više od deset reklo da ne žele dalje sa starim trenerom, a predsjednik i ja smo ih uvjerili da prihvate odluku i nastave raditi. O tim danima bih mogao napisati knjigu, a sve skupa nije dostojno veličine Hajduka.

Scenarij zvuči baš kao iz trilera...

- Niti dan nije prošao od kada smo 'ispeglali' situaciju u svlačionicu, a dio navijača je došao do predsjednika, što je već poznata priča i Kopić je na kraju ipak otišao. Tudor sada više nije htio doći, a mi smo bili bez trenera i imali jedan dan za novo rješenje.

Zorana Vulića su Vam mnogi spočitavali...

- Baš takvi koji mi najviše predbacuju Vulića su indirektno odgovorni za njegov dolazak jer su se digli 'na sve četiri' kada je Tudor trebao doći, a zna se kome je Tudor predstavljao najveću opasnost.

Vulić je, kasnije je to izlazilo po medijima, ušao u sukob s Krešimirom Gojunom.

- Razmišljao sam ja već tada o Siniši Oreščaninu, ali sam smatrao da je u toj šizofrenoj situaciji najbolje da dođe netko s većim iskustvom. I dan danas mislim da sam donio dobru odluku jer bi Oreščanin tada možda 'izgorio'. Vulić je meni bio trener u mlađim selekcijama i ostavio mi pozitivan dojam. Vulić je otišao isključivo zbog rezultata. Nisu razlog bili nikakvi klanovi. Hvala mu što je došao u izuzetno teškim okolnostima.

Vi ste potom ipak predložili Oreščanina?

- Da. S njim sam se jako dobro slagao, iako je bilo ponekad razmimoilaženja i konstruktivnih rasprava, a na kraju smo se i korektno rastali. Mislim da smo obojica vodili ratove za druge, a valjda smo obojica mislili da radimo ono što je najbolje za klub. Oreščanin je radio odličan posao, smatram ga sjajnim trenerom, ali čim bi mu druge stvari odvraćale pažnju, padala mu je koncentracija i fokus na teren. Mislim da je s vremenom shvatio da su određeni ljudi najmanje mislili o njemu, a najviše o samima sebi da izbore povoljne pozicije.

Gojun i 'slučaj Šibenik'?

- U Gojuna sam imao veliko povjerenje. Nikad nisam imao sumnju u dvostruke namjere, a danas mislim da je cilj bila Brbićeva glava, gdje sam ja ispao kolatelarna žrtva. Podnio sam tužbu, sve je na sudu, a sada mogu samo reći: sto posto sam čist. To je sve o ovoj temi.

Ajmo na prijelazni rok za Oreščaninova mandata. Opet je odrađen vrhunski izlazni posao...

- Prodaja Ante Palaverse je došla nakon dugih pregovora, gdje sam smatrao da bi bilo idealno da ostane u Hajduku na posudbi. Moj prijedlog predsjedniku Huljaju je bio i da odbijemo ponudu za Domagoja Bradarića. Dosta dugo smo morali uvjeravati njega, majku i menadžera da ne želimo taj transfer, ali prva ponuda je bila 2,5 milijuna eura, što sam smatrao nedovoljnim.

Jeste li već tada znali da ćete ga prodati na ljeto pa već pripremao alternative?

- Iskreno - nisam. Doduše, malo potom sam podcrtao Ivana Dolčeka i krenuo u taj posao, a po Davida Čolinu smo otišli nakon što je već bilo naznaka izuzetno povoljnog transfera Bradarića u Lille. 

U međuvremenu je Huljaj otišao, a došao Brbić...

- Zajednička im je osobina što vode dosta računa o financijama. Za Brbićeva mandata su se donosile zajedničke odluke, radili smo on, Lukša Jakobušić i ja kao uigrani tim, imali smo svakodnevne sastanke vezano za prijelazni rok koji je trajao. Puno je lakše bilo raditi u takvom stanju, a trenere se uvijek uključivalo i izvještavalo. Nikada se ni ranije transferi nisu realizirali bez suglasnosti trenera. Njegova nije bila zadnja, ali ga se pitalo.

Jakobušić?

- Rođeni lider, izuzetno kvalitetan čovjek. Kad Hajduk takvog čovjeka potroši za šest mjeseci, uistinu se pitaš u kakvoj teškoj sredini radiš. 

Pohvalili smo Vas za izlazne transfere, a preskočili Svatoka i Tahiraja...

- Reći da je Svatok loš igrač je po meni neukusno. Trebao mu je period za aklimatizaciju. Trener Oreščanin i stožer su jako inzistirali na njemu i uspjeli smo ga dovesti zadnjeg dana prijelaznog roka. Nije bio u najboljem stanju jer ga je Zorya dva mjeseca držala s juniorima, s obzirom da s njima nije htio produžiti ugovor. Kakav je karakter, Svatok je pokazao ljetos kad mu je pukla vilica. Trebao je bio mjesec dana aut, a silno je želio trenirati, makar i s maskom. Radije ću s takvima poginuti, nego onima koji ne dišu za momčad. Nekad moramo gledati i okolnosti u kojima je netko doveden. Francesco je kod Oreščanina bio alternativa, povremeno uskakao u igru, a trener nije računao na Franka Kovačevića koji je otišao, te Michelea Šegu koji je vraćen u drugu momčad. Sada je Tahiraj sa strane, a trener Damir Burić je, primjerice, eliminirao Adama Gyurcsa, koji je Oreščaninu bio standardan u prvih 11. To ne znači da je Gyurcso loš igrač, ali dosta toga ovisi o treneru...

Čak i Eduok zna biti u drugom planu...

- Njega smo uspjeli dovesti bez odštete. Eduok je bio ogromna Oreščaninova želja, ono što mu je falilo na proljeće. Sportski direktor mora komunicirati s trenerom. Mi smo u sezonu ušli s Oreščaninom pa nastavili s Burićem, cijenim jednoga i drugoga, ali to su dva različita stila, a ljudi izvanka zaključke često temelje na netočnim i zločestim pričama. Burić je, primjerice, dao pozitivno mišljenje o Marinu Jakolišu, koji je bio U21 reprezentativac i od ranije ga je poznavao.

Tko je doveo Burića?

- Predsjednik Brbić je dao ideju jer je s njim odlično surađivao i u prvom mandatu, a mi ostali smo je prihvatili.

Priča se i da ste imali određenih mimoilaženja s trenerom?

- Smatram to konstruktivnim kritikama na koje sportski direktor ima pravo. One trebaju služiti kao dodatan motiv. Burić je kvalitetan trener, a moj stav je da smo mi po snazi i kvaliteti kadra odmah iza Dinama. Ali igrači moraju napredovati i pojedinačno i tablica nas ne smije zavarati.

Sljedeći prijelazni rok će se odraditi bez Vas, kakva je prognoza?

- Smatram da imamo dobar kvalitet kadra, ali i dio igrača koji stoji nedorečen. Na zimu bi trebalo pročistiti kadar i priključiti dio mladih iz B-momčadi. Hajduk mora afirmirati nove igrače, a ima mladih koji sve jače kucaju na vrata. Ako im se ona odškrinu, tada će i budućem sportskom direktoru biti lakše raditi.

Skautsku službu je preuzeo Christian Argurio, kakav je sada njegov status?

- On je dosta bio vezan za mene, ali to više nije bitno. Predsjednik Brbić će o svemu odlučiti, moje mišljenje je da on sto posto ima kapacitet za posao sportskog direktora. Ali, kažem, ne znam baš ništa što bi se moglo događati u budućnosti.

Jakobušić je na odlasku spomenuo 'strah od mase'. Da pitamo i Vas o Torcidi, događanjima u Gorici, pritisku...

- Čujte, ja sam ipak bio napadač koji je promijenio dosta klubova. Možda je nekome to neobično, ali ja iza sebe imam puno gore situacije. 

Možete li nam dati neki konkretniji primjer iz karijere?

- Dok sam igrao u Genoi u svlačionicu su nam došli njih pet-šest, vođe navijača. Kapetan se nešto pobunio, a jedan od njih mu je odvalio šamarčinu. Ostao sam šokiran. U Ascoliju su navijači upadali na teren usred treninga, a u Torinu su htjeli linčovati trenera. Došlo je na trening njih 1000 jer im je ovaj prethodno nešto odgovorio. Tamo smo i po povratku s jednog gostovanja pronašli porazbijane automobile. Sve to je bilo nemjerljivo gore od slučaja s Torcidom. Postoje načini za zaštititi igrače, a mislim da navijači Hajduka ne bi trebali davati dodatan povod kritičarima koji jedva čekaju da kažu 'ulica vodi klub' i slično. Pitanje je uvijek i kako će se to odraziti na igrače, u nekima proradi dišpet, a drugi se sakriju. 

Zaključak?

- Iz kluba odlazim čist. Ne bježim od odgovornosti za slučajeve u kojima sam mogao nešto napraviti bolje. Možda sam u nekim trenucima trebao biti i agresivniji, ali ostavljam dobar Hajdukov kadar pun reprezentativaca: Juranović, Simić, Ismajli, Čolina, Nejašmić, Bradarić, Caktaš, Jradi, Hamza, Dolček, Eduok… Ako su oni, plus Jairo, Posavec i još neki limitirana momčad, onda je moj odlazak i s te strane i te kako opravdan. Želim novom sportskom direktoru da radi posao unutar strategije, smjernica i budžeta. Ako netko misli da on sam mora kreirati kompletnu sportsku politiku, tada novom čovjeku treba godinu dana da sve pohvata, a u Hajduku ti ne daju ni mjesec - zaključio je Bjelanović.