INTERVJU Slaven Bilić: Prioritet je zadržati Krovinovića, a Hajduk ima prekvalitetne ljude da im ne bi dao pravu šansu

Prošla su već dva tjedna. Slaven Bilić na zasluženom je odmoru u Hrvatskoj nakon što je s West Bromwich Albionom izborio ulazak u Premiership. Sezona u Championshipu bila je vrlo dramatična i neizvjesna do posljednjeg kola.

- Slegle su se emocije. Nije to uspjeh kojeg ćeš biti svjestan za 20 godina. Sigurno je to lijep rezultat za mene, moj stožer, igrače. Za sve nas to je velika stvar. Nakon korone je u Championshipu bilo dosta upitnika kako će sve skupa izgledati ako se nastavi igrati bez gledatelja. Dosta se klubova treslo kako će preživjeti trenutak u kojem se svijet i nogomet nalazi. Mi u klubu smo se za vrijeme lockdowna zalagali kako bi klub nastavio normalno funkcionirati. Igrači, stožer i uprava, svi smo se trudili zaštititi male radnike, kuharice, čistačice, kako ne bi izgubili posao. Nakon plasmana u Premier ligu financijska injekcija je takva da je klub stabilan u idućih nekoliko sezona - priča nam Slaven Bilić koji je prošlog ljeta preuzeo WBA u trenutku kada je iz kluba otišlo 12 igrača.

- Uspjeh je bio relativno planiran. Ne od početka sezone, već od siječnja kada smo se nakon gustog božićnog perioda odvojili mi i Leeds. Tada je to bilo realno za ostvariti. Dosta toga je poremetila korona. Kada se cijela sezona zbroji onda je to izuzetan uspjeh koji te čini sretnim.

Djeluje nevjerojatan podatak da ste u posljednja četiri kola osvojili samo tri boda?

- To govori sve o veličini pritiska. Lani je Leeds u zadnja četiri kola osvojio samo jedan bod. Bio je u situaciji jako sličnoj nama ove sezone. To je dokaz pritiska. To se događa svake godine, a ove sezone to se dogodilo i Brentfordu. Pobijedili su u osam susreta u kojima nisu trebali, odnosno nisu imali imperativ. Jedna je vrsta pritiska kada si treći. Onda se nadaš, ništa se ne očekuje od tebe. Čim je došla utakmica koju moraju pobijediti protiv Stokea više to nije bilo lako. Često ljudi govore da u Championshipu svatko svakoga može pobijediti. Dijelom je to istina. U ligi su 24 kluba, ekipe su izjednačene, ali dijelom je to i psihička nestabilnost. Ljudi često misle da je razlika između Premiershipa i Championshipa samo u tome da je neki igrač brži ili jači na lopti. Ja imam igrače koji ne mogu biti brži. Razlika premierligaškog igrača i onog iz Championshipa je često mentalna. To je najbitnija komponenta, glava. Zato i postoji toliko oscilacija. Nije realno da se nama dogodi u trenutku kada smo prvi ili drugi, dođe 21. momčad lige i dominira. To se znalo događati svim ekipama s vrha. To su oscilacije koje su dijelom zbog toga što neki igrači nemaju dovoljnu stabilnost i ovise o momentu. Sve se to izgubilo kada je došla korona. Često jedna ekipa nije najbolja zato što je na papiru bolja od svih. Kada je Leicester osvojio prvenstvo nije se to dogodilo jer su na papiru bili najbolji. Oni su zajahali na valu kao surfer i to te nosi... Da je tada netko sezonu prekinuo ne vjerujem da bi osvojili naslov.

Dosta se ekipa mučilo u post-korona nogometnom razdoblju. Čak i velikani poput Juventusa?

- Juventus je navikao biti prvi. Ali, mi, Leeds, Lazio, svi smo imali problema u nastavku sezone. Lazio nije bio drugi na ljestvici od Alena Bokšića. Kada se nastavila sezona imao si osjećaj kao da je krenula neka nova, te da se ovih devet kola igralo samo da se vidi hoćemo li mi i Leeds prosuti prednost. 

Kako ste zadovoljni izdanjima momčadi u završnici sezone?

- Primijetio sam jednu dozu pritiska koji nije poput uzbuđenja, nego je u par utakmica to djelovalo kao zabrinutost. To onda na momčad ne djeluje kao okidač, već ima negativan utjecaj. Analizirao sam svih devet susreta i mogu reći da nismo bili loši. U tri utakmice smo bili nedovoljno dobri. Protiv Birminghama, Brentforda i protiv Huddersfielda. Igračima ne mogu ništa reći za izdanje protiv QPR-a. Protiv Blackburna smo odigrali 1:1, a objektivno je u 60. minuti trebalo biti 4:0 za nas. 

Je li vam u posljednjim minutama ogleda protiv QPR-a u glavi bila nesretna utakmica protiv Turske na Euru 2008. godine?

- Nemaš u tom trenutku vremena za razmišljati o Turskoj. Imali smo varijantu koju sam rekao igračima ujutro. Bila je to izrazito ofenzivna varijanta za zadnjih 15 minuta, ako bude potrebno. U završnici sam odlučio da idemo na tu varijantu. Rezultat je bio 2:2, a vidio sam da stvaramo šanse, znači da se isplati uzeti još veći rizik. Za par minuta su mi javili da je Brentford 1:1. Znao sam da nam to ne znači ništa, ne možeš se osloniti na taj rezultat. Međutim, kada je stigla vijest da je Barnsley protiv Brentforda poveo 2:1 i da se igra nadoknada, nije bilo nikakve dileme. Naredio sam povratak na prvu varijantu i čuvanje lopte bez srljanja. Ako će Brentford u nadoknadti zabiti dva gola, svaka čast. Cijela situacija Ispada dramatičnije kada pričaš o tome, no bili smo bili spremni za razne scenarije.

U engleski se nogomet Bilić vratio nakon kratke epizode u Saudijskoj Arabiji. Četiri mjeseca vodio je Al Ittihad, a zanimljivo je kako je uoči posljednjeg susreta na klupi saudijskog velikana dobio nagradu za najboljeg trenera mjeseca. Nakon susreta je uslijedila smjena. Čudno, zar ne? 

- Klub je nakon mene promijenio četiri trenera. To je problem Saudijske Arabije. Išao sam svjesno tamo. Nećemo se lagati. Financijski motivi su primarni, ali nije samo to. Zemlja je to koja ima nogometnu kulturu, nije riječ o hobiju šeika. Na utakmicama se skupi između 60-70 tisuća ljudi. Njima je nogomet sve. Htio sam ostati tri godine. Klub je velik, po veličini i značaju za regiju sličan Hajduku. Tamo su bili pokojni Tomislav Ivić i Špaco Poklepović. Došao sam u listopadu 2018., taman je bila reprezentativna pauza. Ubrzo se promijenila cijela garnitura ljudi u klubu. U principu mi je žao jer smo napravili velik i očit pomak. Smijenjen sam nakon što smo izgubili 2:0 od azijskog Real Madrida, Al Hilala. Bio sam tamo s dobrom ekipom suradnika, krenulo je na bolje. Na početku nismo imali ni kamp. Došli smo kad je ekipa bila zadnja na tablici.

Nakon što ste izborili Premiership najavili ste da će jezgra ekipe ostati ista. To vjerojatno znači da nećete u bezglavi šoping? 

- Ostat će jezgra momčadi, ne iz zasluga, već zbog toga što vjerujem u ekipu i njen kvalitet. Jako je bitno da se pojačamo. Rekao sam upravi; od lanjske sezone imamo tri putokaza, tri različita pristupa. Aston Villa, Norwich i Sheffield United. Norwich nije kupio nikoga, a osvojio je 21 bod. Pao je bez ispaljenog metka. Ispali su praktički u drugom mjesecu. Aston Villa je kupila sve što se moglo kupiti, potrošili su 150 milijuna i spasili su se u zadnjem kolu bodom protiv West Hama. Sheffield je kupio pet-šest igrača i objektivno da nema Kloppa i Liverpoola možda bi bili momčad sezone. Iluzorno je očekivati da ćemo biti u istom sastavu, ali treba dovesti kvalitetu. Je li to četiri, pet ili šest igrača, to ćemo vidjeti, ali sigurno nisu dva ili tri. Mi pucamo na razred igrača od 15-20 milijuna. Jasno je da neće nama doći napadač koji vrijedi 60 milijuna, ići će u Tottenham.

Na zimu se spominjao Mislav Oršić, sada je aktualno ime Domagoja Vide. Jesu li Hrvati zanimljivi? 

- Hrvati su interesantni iz dva razloga. Jedan je kvalitet, a drugi je karakter i osobno poznanstvo. Znam što će nam donijeti i da određenom igraču ne treba prilagodba. Zbog toga je lakše. Kao i u cijelom svijetu, tako i u nogometu. Zašto je Ferguson bio uspješan. Upravo iz razloga jer je znao sve o igračima koje je imao.

Ostaje li Filip Krovinović? 

- On je prioritet. Kada sam odlazio stavio sam to pod broj jedan. Želimo zadržati Filipa, Dianganu, Robinsona. Sve ćemo napraviti da Krovinović ostane s nama. To je dokaz o kakvom se igraču i profesionalcu radi. Kompletan je vezni igrač koji bi u svakom klubu na svijetu našao svoje mjesto. On je tip modernog igrača poput Pašalića, Roga... To su igrači koji se osjećaju komodno u bilo kojoj fazi igre. Mogu igrati na više pozicija, dopuštaju ti fluktuacije sistema. Pravi su igrači. Karakterno je prvog dana omiljen u svlačionici.

Posebna je priča Dean Računica. Prvi put s vama je bio u Saudijskoj Arabiji, a sada je i u West Bromwichu. Kako do vaše suradnje nije došlo ni ranije?

- Znam ga 30 godina, dok sam bio na posudbi iz Hajduka u Šibeniku. Dejo je veliki prijatelj, kumovi smo. Znamo se cijeli život. Ja sam dok sam igrao otišao u Njemačku, on u Austriji. Rijetko smo se viđali dok se nismo ostavili nogometa. U trenerskom poslu sam ga uzimao za skauta na dva Eura (2008. i 2012.). Imao sam svoj stožer, nije ga bilo potrebno mijenjati. Kada se otvorila situacija, nakon West Hama, dogodila se Saudijska Arabija u koju možeš povesti više ljudi. Otvorila se mogućnost da povedem i Deju. To sam napravio jer je dobar, jer je prijatelj i znam da je radnik. U Saudijskoj se pokazao kao pun pogodak. Iako se u WBA moglo voditi znatno manje ljudi, bitno je da ti je suradnik lojalan i da je prijatelj. Ipak si s ljudima iz stožera više nego s familijom. To je bonus. Najbitnija stvar je da on zna, a Dejo zna. Idealno je kada ti uz to taj netko s kim se možeš zezati, popiti kavu. Ja imam jednog, dvojicu boljih prijatelja nego što je to Dejo, ali oni ne rade sa mnom. Dejo zna nogomet, kaže svoje mišljenje, ali ako sam ja odlučio nešto onda je to tako.

Deju znaju svi, no Danilo Butorović ipak je nepoznat široj nogometnoj javnosti. Odakle ste njega 'izvukli'?

- On je mlađa generacija. Jedanput dok sam bio u West Hamu profesor Nemec koji mi je operirao kuk prije Eura zamolio me može li sin njegove prijateljice doći gledati treninge West Hama. To je bilo 2015. godine. Bio je tamo sedam dana. Osim mene tamo su bili Nikola Jurčević, Edin Terzić, Miljenko Rak, pričali smo s njim. Primijetio sam da se radi o momku koji je izuzetno dobar te ima malo drukčiju terminologiju od one koju mi koristimo. Kasnije kada sam držao predavanje trenerima na HNS-u popričao sam s Vatroslavom Mihačićem. Prije Arabije sam mijenjao stožer. Nikola je htio probati sam, Edin se vratio u Dortmund, a Miljenko u Zagreb. Odličan je. Uz to se jako dobro slaže s Dejom. Obojica su u Engleskoj bez obitelji te zajedno provode dosta vremena.

Već imate iskustvo vođenja susreta Premiershipa s West Hamom. Sigurno se radujete ponovnim susreta u najatraktivnoj ligi svijeta? 

- To je vrh nogometa, NBA, Hollywood. Netko voli talijansku, netko španjolsku ligu...Ali ne govorim o kvaliteti, Premiership je najpraćenija liga na svijetu. Točno se zna, nakon utakmice daješ izjave. Ne daješ ih samo za engleski Sky, tu su Arapi, Kinezi, Australci... Shvatiš da je to globalna liga. Znaš da se to prati, to je čini posebnijom od drugih. Meni je izvanredna, to je vrh posla. 

Pratite li zbivanja u Hajduku?

- Naravno da pratim Hajduk, to je moj klub. Pratili bi ga i da nema Deje i Danila. Razgovaraš na dnevnoj bazi. Da je protekla sezona bila rezultatski loša ne treba biti nogometni trener za zaključiti, ali ne treba to ni prešućivati. Malo sam subjektivan, super sam sa Stanićem i Tudorom. Simpatizer sam Tuše kao trenera. Mislim da nema smisla opet mijenjati. Sada ima ljudi koji misle kako su trenere prije Tudora promijenili i za manje stvari. Greška je bila i promjena Kopića, Vulića, Oreščanina i Šolte. Nemojmo ponavljati te greške. Dajmo stabilnost. Malo je klubova kao Hajduk. Dres Hajduka je težak tonu, nije to lako. Igrao sam u Hajduku, bio sam trener. Nije jedini klub na svijetu, ali nema ih puno takvih. Leeds, Marseille, Napoli, Al Ittihad, to su klubovi koji su više od kluba. To je u puno stvari pozitivno, ali u puno je i negativno. Mislim da su ovi ljudi koji su sad u klubu prekvalitetni da im se ne bi dala prava šansa. 

Poznajete li Ivana Kepčiju?

- Njega poznaje Danilo Butorović. Kepčija je radio nešto za Brentford, jednom smo se sreli. Vidim da barata podacima, zna posao koji radi. On zna 500 igrača; iz Poljske, Slovačke, Uzbekistana. To je rad, ne može se to znati bez rada. Lako je laprdati, sjediti i pričati. Sjedili smo zajedno jednom na kavi sat i pol vremena. Primijetio sam da prati dosta toga kada smo pričali o tržištu za Chamionship. Lako je reći koga će dovesti Real, Manchester i ostale velike momčadi. Ali, kada se počne pričati o tržištu za Championship tu vidiš neke stvari koje čovjek ne može blefirati. Taj detalj sam primijetio kada smo se sreli - zaključio je Bilić.