INTERVJU Stanko Jurić: Koprivnica mi je bila najbolji doživljaj uopće u životu, najveća doživljena sreća u jednom trenutku

INTERVJU Stanko Jurić: Koprivnica mi je bila najbolji doživljaj uopće u životu, najveća doživljena sreća u jednom trenutku

Atmosfera u momčadi je vrhunska, sve je odlično

Stanko Jurić jedan je od Hajdukovih junaka pobjede u Koprivnici. U igru je ušao u 68. minuti umjesto Palaverse, a dvadeset minuta kasnije zabio je pogodak za 1:1.

- Znali smo da će biti teško od početka. Belupo je uvijek težak protivnik, pogotovo kući. Stali su u blok, čvrsto, mi smo to pokušali probiti. Nažalost, dobili smo crveni karton, bilo je još teže, ali vjerovali smo da možemo okrenuti i na kraju  smo u tome uspjeli. 

Sve tri izmjene, Tudor, Delić i ti, su donijele ploda...

- Trener je pogodio s izmjenama, svi smo dali obol toj pobjedi.

Što ti je rekao trener prije ulaska u igru?

- Tražio je od mene da donesem agresivnost, nadmoć u trkačkom smislu, to je bilo najbitnije.

Nakon što si zabio popeo si se na ogradu s navijačima Hajduka. Jesi li koga tražio?

- Nisam, to je bilo ludilo teško. Rekao sam da mi je to najbolji događaj u životu uopće, najveća sreća koju sam doživio u jednom trenutku. Nevjerojatno nešto, još sam pod dojmom te utakmice, u pet minuta tako preokrenuti... Sada sam gledao ponovno taj gol. Kada smo napadali u 88. minuti navijači su i dalje navijali. Baš je izgledalo da i oni vjeruju da mi to možemo. Ponijele su me emocije u tom trenutku.

To ti je bio četvrti pogodak u dresu Hajduka. Zabijao si Slaviji u Sofiji, Lokomotivi, Šibeniku u Kupu...

- Ovo u Koprivnici mi je daleko najdraži gol. To sam baš govorio. Nijedan mi nije drag kao ovaj. Ovo je bilo skroz drukčije. Atmosfera u momčadi je vrhunska, sve je odlično, drago mi je radi momčadi, nas igrača, trenera, navijača koji nas prate stalno da smo pokazali da ginemo i borimo se, da možemo.

Kakav je osjećaj biti na klupi?

- Normalno da nije lako, ali znamo svi koliko je klupa bitna i donosi prevagu. Mislim da je momčad onoliko dobra koliko je najlošiji igrač u momčadi dobar. Teško se nositi kad si na klupi, ali pokušavam uvijek kada uđem u igru dati što bolje od sebe za klub koji volim. To mi je najbitnije, i da se razvijam i budem bolji iz dana u dan.

Je li prijelomni trenutak u Koprivnici bio kada je isključen pomoćni trener Rosanda, a Caktaš zaradio žuti karton. Djelovalo je da je tada proradio dišpet?

- Mislim da je to bio prijelomni trenutak.

U prošlosti nije baš bilo previše ovakvih reakcija kao u Koprivnici?

- Prijašnjih godina uvijek bismo mi bili ti koji bi primali golove u zadnjim minutama, nadam se da će se to promijeniti. Da ćemo mi pokazati taj dišpet, da ćemo izgubljene utakmice pobjeđivati.

Kakav si imao osjećaj dok si se zagrijavao?

-  Kad  sam bio na zagrijavanju baš mi je bilo teško razočaranje kada je sviran penal. Baš sam vjerovao da ćemo dobiti utakmicu, s obzirom kako smo krenuli. Znam da nije bilo lako, ali sam se nadao da ćemo kada uđem u igru okrenuti. Dogodi se penal, govorim, ajme meni...Ali, trudili smo se borili, vjerovali u to.

Na kojoj se poziciji najbolje snalaziš?

- Pozicija koju najbolje igram je šest, cijeli život to igram. Ali, trenutno igram nisku osmicu, trener me prije stavljao na visoku osmicu, igram gdje me god stave. Kroz drugu momčad sam igrao gore visoko, kao treća devetka, sad me vraćaju. Teško je tako stalno, ali s trenerima dosta pričam, dosta radim taktički i napredujem iz dana u dan.

U Hajduku u pravilu novi trener uvijek dobro krene, a onda krenu problemi. Kopić je imao seriju pobjeda, Vulić također. No, onda se dogodi rupa. Gdje nastane problem?

- Možda je to zasićenje neko, bitno da do toga ne dođe. U nogometu je najbitniji kontinuitet, to je najteže postići. Mislim da ova momčad to može.

Tvoja je sezona puna amplituda. Ozljeda, pa klupa, nedavno si doživio i prometnu nesreću. Kako se nosiš sa svim tim?

- Stalno mi se nešto događalo. Trenutno sam zdrav, a kada sam zdrav to mi je najveća satisfakcija i sreća. Da ne igram ne znam koliko i da mi se dogodi ne znam što, u nogometnom smislu ne može me ništa poljuljati. Najbitnije mi je da sam zdrav, imam samopouzdanja i vjere u sebe. To što ne igram ili manje ulazim, to mi nije neki uteg.

Pratiš li talijansku ligu, ove zime se spominjala mogućnost odlaska u Spal?

- Ne pratim ništa.

Kako si doživio prometnu nesreću, srećom nije bilo većih posljedica?

- Imao sam natečenu ruku i vrat, ali ništa specijalno. Već sam idući tjedan bio u konkurenciji za Goricu. Gospođa je totalno kriva. Samo je skrenula u mene. Hvala Bogu i ona je prošla bez ozljeda. Normalna žena, dogodi se svakome.

Hajduk je u seriji od šest pozitivnih rezultata, ali i dalje je šesti?

- Ne razmišljam  o tome. Uvijek kada pogledam tablicu loše mi dođe. Fokusirani smo na Rudeš, Istru, to nam je sada bitno, da izguramo to. Onda je Dinamo na Poljudu, ne trebam više ništa reći.

Prije početka drugog dijela sezone cilj je bio ugurati se u Europu. Sada to djeluje na dohvat ruke?

- Treba nastaviti samo tako, to nam je glavni imperativ. Sve osim toga bi bio neuspjeh teški. 

Rudeš?

- Bit će sve puno. Zahvalio bih se ovim putem navijačima, u Koprivnici su zajedno s nama iznijeli pobjedu. Sve osim pobjede protiv Rudeša je kao poraz.

U Rudešu su i tvoja dva bivša suigrača iz B momčadi, Kovačević i Pasariček?

- Želim im sve najbolje, osim u subotu.

Opet vas čeka zadatak probijanja bunkera?

- Ali i puno bolji teren. U Zaprešiću i Koprivnici teren se nije zalijevao, to je po meni apsurd. Zato su se dogodile dvije ozljede. To što rade ti klubovi, ne znam...Rade protiv sebe i protiv svojih igrača. Sramota je to, ne polijeva se teren, prvu ligu igramo. Teren je u tim slučajevima suh kao barut, lopta ide tri dana. To je katastrofa za koljena, zglobove, prepone. Sigurno će biti lakše na Poljudu - zaključio je Jurić.

Vaša reakcija na temu
Pregledaj komentare
14