INTERVJU Stefan Simić: Nikad nisam pomislio na odlazak iz Hajduka

Stefan Simić poput Feniksa je uskrsnuo i vratio se u sastav Hajduka. Iza njega je 11 mjeseci u kojima je nakon dolaska Igora Tudora pao u treći plan. Igrač kojeg je Milan u ljeto 2013. platio Genoi deset milijuna eura prošao je trnovit put na Poljudu. Imao je problema i s ozljedom stopala, no sada je sve to iza njega i s optimizmom gleda na nadolazeće ispite u dresu 'bijelih'.

- Nikada nisam saznao razloge. Borio sam se na terenu, da tu pokažem svoj kvalitet. Došao sam u klub dok je bio trener Oreščanin i tadašnji sportski direktor. To se promijenilo. Došli su novi ljudi, stigla su dva nova igrača na mojoj poziciji. Nastavio sam trenirati, boriti se - priča nam Simić, a zatim dodaje:

- Malo glupo zvuči, ali plaćen sam da treniram na maksimumu i da igram utakmice. Nisam igrao utakmice, ali maksimalno sam trenirao. To je moj posao.

Kako objasniti da si odjednom pao u treći plan? 

- Svaki trener ima svoje ideje, vizije i pravo odluke. Ali, bez obzira na sve uvijek sam znao što hoću, mogu, što želim.

Imaš li kakvu poruku za Igora Tudora, Marija Stanića i Ivana Kepčiju? 

- Ne mislim ništa poručiti nikome. Ja ne igram radi njih, već igram radi sebe. Nisam radi njih počeo trenirati nogomet. Ja to radim zbog sebe i Hajduka.

Mnogima nije bilo jasno kako je moguće da si praktički eliminiran iz svih kombinacija, a iza tebe je i ozljeda stopala?

- Dosta se ljudi pitalo zašto ne igram. Pukla mi je Lis-Frankova kost. To je jako ozbiljna ozljeda. To je na stopalu i tu odlučuju milimetri hoće li trebati operacija ili ne. Ako se operiraš treba pauzirati godinu dana. Hvala Bogu ja sam to uspio riješiti bez operacije, u tri i pol-četiri mjeseca.

Hari Vukas vratio te u sastav u kup susret protiv Graničara u Županji... 

- Uvijek sam spreman, ali u Županji to je bilo nakon tjedan dana treninga s ekipom. 

Jesi li zahvalan Bori Primorcu što te vratio među prvotimce?

- Uvijek ću biti zahvalan treneru koji me stavi igrati. Trener Primorac je prema meni pristupio skroz korektno. Protiv Osijeka je rekao da neće mijenjati sastav. Kada je došla reprezentativna pauza rekao mi je da ćemo imati dva tjedna priprema. Ja sam se dokazao, zahvalan sam na prilici, najvažnije mi je igrati.

Kako si proživljavao proteklih 11 mjeseci? 

- To je dio života, stalno se boriti. Malo kome je u životu baš cvijeće i da je sve lagano. To je normalan dio života. Ne mogu se žaliti. Posao mi je igrati nogomet, to je ono što najviše volim. 

Jesi li razmišljao o odlasku iz Hajduka?

- Nisam nikada mislio otići. Kada sam bio u lošoj situaciji imao sam tri i pol godine ugovora. Možda dođe i do produženja ugovora, ali nikada nisam mislio otići iz Hajduka. 

Sada je sigurno sve lakše...

- Uvijek sam htio igrati. Borio sam se za mjesto u prvih 11. Nadao sam da će se kad-tad nešto promijeniti i spremao se da tada budem pravi.

Mnogi će reći da ovaj Hajduk mora puno bolje od trenutnog plasmana na ljestvici. Slažeš li se s tim? 

- Naravno da se slažem. To mislimo svi ovdje, cijeli Split. Puno smo bolji od ovoga što tablica pokazuje. Uostalom, prošle sezone bili smo drugi neko vrijeme, hvatali smo Dinamo. Znamo da možemo. 

Kako su igrači doživjeli nove mjere predsjednika Jakobušića da se svlačionica nakon utakmice očisti do temelja?

- To je normalna stvar, počistiti za sobom kada negdje dođeš.

Nadaš li se povratku u reprezentaciju Češke?

- Nikada ne idu stvari kako ih zamisliš. Uvijek ima neki drugi put, prepreke. Ja sam na zimu prošle godine bio reprezentativac Češke, bio blizu Europskog prvenstva. Došla je korona, Euro je odgođen. Ispao sam iz reprezentacije, uvijek sam na sebi dodatno radio. Uvijek želim napredovati. Uz veći kontinuitet utakmica mogu se onda s vremenom tome i nadati.

Dosta je reakcija izazvala slika na Instagramu na kojoj si raširenih ruku stavio upitnik. Koja je bila poruka? 

- Ispalo je dobro tako, ispod slike, raširene ruke. Stavio sam sliku u osam ujutro, nije bilo nikakve poruke.

U subotu Boro Primorac slavi 66. rođendan. Hoćete li 'didi' pokloniti pobjedu protiv Rijeke?

- Ne zovemo ga tako. Sigurno ćemo mu zaželjeti sve najbolje i učiniti sve za pobjedu protiv Rijeke. 

Može li Hajduk nastaviti pozitivan niz?

- Naravno da može. To ovisi samo o nama. Imamo sve uvjete da to napravimo. Idemo iz utakmice u utakmicu. Zaredali smo s dvije pobjede. Čeka nas neugodna Rijeka. Želimo sva tri boda.

Je li vaša prednost u tome što Rijeku u četvrtak čeka europski ispit s Real Sociedadom? 

- To su svi govorili i ranije, ali protiv Osijeka nije izgledalo da im je to naštetilo. Vjerujem da će tako doći na Poljud.

Kako je igrati bez navijača?

- Čudno je, nemamo podršku koja je na Poljudu bila izuzetno jaka, ali i na gostovanjima. Takva je situacija u cijelom svijetu.  Treba se priviknuti na to.

Kako je igrati s Vuškovićem?

- Igrali smo skupa jednu utakmicu. Kada sam došao u Hajduk, vidio sam da je dobar, vrijedan momak, dobar igrač. Imamo na poziciji stopera dosta igrača, vraća se i Božo Mikulić.

Dosta si emotivan bio nakon Koprivnice, zahvalio svima koji su bili uz tebe u proteklom razdoblju?

- Svaki dan sam radio na sebi individualno. Vjerovao sam da će taj trenutak doći. Došao je kasnije nego što sam htio, ali bilo mi je bitno da sam spreman. Svi su bili uz mene. U klubu sam imao veliku podršku fizioterapeuta, doktora. Svi su mi bili velika podrška, obitelj, djevojka, prijatelji.

Je li proteklih 11 mjeseci najteže u tvojoj igračkoj karijeri?

- Ne može se reći da je najteže. Nitko ne želi 11 mjeseci ne igrati, samo trenirati, dolaziti u teretanu. Teško je nekome tko radi teške poslove, samohranim majkama. Ja sam bio plaćen, a bio sam na štakama. Malo padne moral, malo sam ljut, ali trudiš se uvijek raditi i vjerovati. To je najbitnije.

Sigurno nije bilo lako ocu Radi. Kako je on sve to proživio? 

- Uvijek je tu, najveća podrška, ali i najkritičniji. On je dosta teško proživio ovo razdoblje. Njemu je bilo teže nego meni. Ja radim na sebi, znam da se to vrati na terenu - zaključio je Simić.