INTERVJU Stipe Radić: Ostat će kiseli okus nakon Rijeke, ali uvijek bih birao debi protiv jače ekipe

Stipe Radić u nedjelju je ubilježio debi za prvu momčad Hajduka. Trener Damir Burić 19-godišnjem je stoperu dao priliku od prve minute u ogledu s Rijekom (0:4). 

- Početkom prošlog tjedna mi je trener Burić prišao i rekao da budem spreman i da lagano krenem razbijati tremu što se tiče nastupa na Poljudu. Nije mi točno definirao da ću igrati, ali kroz treninge je sve više pričao sa mnom. Govorio mi je kako se trebam postavljati. Dosta su mi pomagali igrači koji igraju na mojoj poziciji, Simić i Ismajli. Bili su mi velika podrška prije utakmice. Dan prije utakmice je trener došao i rekao; sve dobro i loše šta bude, da je on zaslužan, da se opustim i igram bez ikakvog pritiska - rekao nam je Radić, a zatim se dotakao osjećaja uoči debija.

- Prvih pet minuta bila je trema, sve je to neka nova pozornica. Npr. u Drugoj ligi Hajduk II ne igra pred toliko puno navijača i onda dođe utakmica gdje je na Poljudu 15.000 ljudi. U početku mi nije bilo zgodno, ali uspio sam proći to, uz ekipu, točne paseve, osvojene duele stekao sigurnost i osjetio da je to jedna lijepa pozornica gdje se može pokazati dosta toga. 

Da si mogao birati bi li odabrao debi protiv Rijeke ili neke slabije momčadi?

- Iskreno ja bi debi protiv nekog jačeg protivnika da vidim gdje sam i da se uvjerim mogu li se nositi sa seniorskim nogometom.

Nema puno Radića, ali ima puno Solinjana (tri Kalinića, Andrijašević...) u nogometu. Tko je najbolji?

- Franka znam, živio je kraj mene, bili smo susjedi. Došao mi se javiti prije utakmice, rekao da mu je drago što me vidi da igram. Zaželio mi je sreću i rekao da odradim utakmicu najbolje što mogu. 

Ostat će debi u kiselom sjećanju s obzirom na rezultat?

- Ostat će kiseli okus, ali kao što je trener rekao, on je preuzeo odgovornost na sebe, išli smo na sve ili ništa u posljednjih deset minuta. Počeli su se otvarati međuprostori koje je Rijeka dobro iskoristila, a mi to nažalost nismo više mogli zatvarati i rezultat je na kraju nerealan s obzirom na našu prikazanu igru. 

Je li ti pomogla činjenica da je protiv Rijeke na vratima bio Marin Ljubić? Obojica ste dijelili svakodnevnicu u drugoj momčadi.

- Ja i Ljuba imamo odličan odnos. Dan prije utakmice s Rijekom bili smo na kavi i pričao mi je kakav je bio njegov debi. Ne pamti ga ni on po dobrom, jer je ušao u Osijeku kada se ozlijedio Duka. Pričao mi je o debiju na Poljudu, rekao da je prvih pet minuta bio fokusiran na sve oko sebe jer to nikad nije doživio. Rekao mi je da moram ući u svoju glavu, raditi sve kao i inače, opustiti se i uživati svih 90 minuta. Dosta mi je pomogao. Dobro se poznajemo iz B ekipe, vodimo zadnju liniju. Istina je da sam najmlađi, ali volim pričati. On mi dosta pomaže, jer znam kada mi je Ljuba iza leđa da sam sigurniji. Odnos između zadnje linije i vratara mora biti na nivou. 

Jesi li gledao susret u snimci, kako si zadovoljan svojim učinkom?

- Sigurno da sam mogao neke stvari bolje odraditi. Najviše me smeta situacija kod trećeg gola, to je ono što moram popraviti sam od sebe. Vikao sam sucu da je ofsajd, a to u prvoj ligi kvalitetniji igrači koriste. Trebao sam se vratiti ranije prema igraču i taj se gol možda ne bi dogodio. Kod prvog gola mi je Hamza uletio u blok. 

Što ti je rekao trener nakon susreta?

- Rekao mi je da sam odigrao jako dobru utakmicu, ali i da ne smijem sada pasti s glavom dolje, da ne smijem potonuti te nastaviti i dalje raditi što znam jer prilika će doći, a ja moram biti spreman.

Nadaš li se prigodi i u nadolazećim utakmicama s obzirom na to da se nakon odrađenih kartona u sastav vraćaju Simić i Ismajli?

- Na meni je da radim. Ismajli i Simić su standardni igrači. Imamo i Vučura i Svatoka koji su stariji od mene. Ja sam jedan od najmlađih u ekipi. Moram raditi i čekati priliku kao što se dogodilo protiv Rijeke. Trener mi je ukazao povjerenje, zahvalan sam mu na tome.

Kako gledaš na Marija Vuškovića? O njemu se dosta piše kao o budućoj zvijezdi, a ti si se pojavio ispod radara. Možete li vas dvojica biti stoperski par za budućnost?

- S Vuškom imam odličan odnos. Prvu godinu kada sam stigao u B ekipu on je bio standardan. Igrali smo zajedno, imamo vrhunski odnos i drago mi je što se isprofilirao u takvog igrača. Možda mu treba prilika da dokaže svoj talent, ali definitivno je on budućnost Hrvatske i Hajduka.

Ti?

- Vidjet ćemo. Moram dosta raditi da dođem do toga.

Ovog ljeta si bio šesti stoper. Sada si stigao do mjesta startera u jadranskom derbiju. Jesi li zadovoljan tim napretkom?

- Definitivno. Tu mi je dosta pomogla i druga ekipa s trenerom Marijom Despotovićem, da se što prije adaptiram na seniorski nogomet. Taj fond utakmica u drugoj ligi mi je odgovarao jer sam mogao igrati protiv Šibenika, Međimurja, Osijeka 2 i Dinama 2. To su momčadi koje imaju teških napadača za čuvanje i mogu reći da mi je druga liga dosta pomogla. Ne volim kada se puno priča o meni, da mi netko govori sa strane. Volim svoj mir i zacrtam nešto što želim postići. 

Koliko se razlikuju treninzi i zahtjevi Damira Burića i Marija Despotovića?

- Najveća razlika između prve i druge lige je u intenzitetu. I na treningu je tako. Puno više zahtjeva se dobiva u drugoj ligi, na račun toga se igrač profilira da bude bolji u prvoj ekipi. Kada se dođe kod trenera Burića, to je možda puno veći intenzitet, ali već se znaju neki zahtjevi i smjernice. Puno je lakše igrati, mladom igraču se puno lakše priviknuti na treninge prve ekipe. Možda je malo teže zbog fizičkog dijela.

Mario Despotović je rekao kako će ti reći što nije bilo dobro protiv Rijeke. Jeste li se vidjeli i što ti je rekao?

- Još se nismo vidjeli i čuli, ali vjerujem da će mi doći i reći u kojim sam situacijama mogao bolje reagirati, što je bilo dobro, ukazati mi na pogreške. To je radio kroz cijelu moju drugu ligu.

Imaš li profesionalni ugovor?

- Nemam, još sam na stipendijskom.

Dosta si dobar s Jakovom Blagaićem. Sada vas dvojica skupa kucate na vrata prve momčadi?

- Ja i on smo jedni od boljih ovdje u klubu. To je osoba s kojom imam povjerljiv odnos, obojica jedan drugome možemo sve reći. Svaki dan skupa idemo na treninge. Prilika da nas dvojica budemo na klupi u Maksimiru je bio neopisiv osjećaj. On je fenomenalan momak i igrač, smatram da će iz utakmice u utakmicu rasti. To se vidi u drugoj ligi, pokazuje da je jedan od najboljih igrača u drugoj momčadi.

Je li on spreman za prvu momčad?

- Mislim da je.

Koji su tvoji kratkoročni ciljevi?

- Pokazati se treneru Buriću i cijeloj ekipi da steknu povjerenje u mene, da budu sigurni kako mogu izvršavati zahtjeve poput Ismajlija, Simića i ostalih stopera na još većem nivou. Želim se pokazati u Hajduku, napraviti korak dodatni, afirmirati se.

Nogometni si put započeo u Solinu, kako i kada je to krenulo?

- Krenuo sam kada sam imao šest godina. Otac me odveo na jednu utakmicu. Privukla me atmosfera, nakon toga me otac odmah odlučio upisati u Solina. U početku je sve to bila igra, od šeste do osme godine. Kada su krenule utakmice onda se stvara pobjednički mentalitet. Hajduk me prepoznao i zvao nekoliko puta, ali nisam htio u početku dolaziti jer njihovo 2000. godište nije igralo u službenim natjecanjima. Ostao sam u Solina, a u Hajduka sam stigao kada sam imao deset ili jedanaest godina kod trenera Borisa Marina. On mi je bio prvi trener, on me prepoznao.

Kako si završio na stoperu?

- U Solinu sam igrao napadača. S vremenom sam izrastao i trener me počeo stavljati u vezni red, a nakon toga me Boris Marin prebacio na stopera.

Igrački uzor?

- Želio bih igrati kao Varane i Sergio Ramos. To su dva igrača koja najviše pratim, čija videa gledam na YouTubeu. Uz to sam navijač Reala. 

Što radiš u slobodno vrijeme?

- Volim prošetati, nedavno sam upisao i fakultet, sportski menadžment na Aspiri - zaključio je Radić.