Foto: Robert Matić / hajduk.hr INTERVJU Teklić: Nakon gola u Rijeci potisnuo sam u zaborav sva ranija događanja, želim gledati samo prema naprijed

INTERVJU Teklić: Nakon gola u Rijeci potisnuo sam u zaborav sva ranija događanja, želim gledati samo prema naprijed

'Uzori su mi Neymar, Messi i Nikola Vlašić'

Tonio Teklić bio je Hajdukov joker na Rujevici. Tri minute nakon ulaska u igru zabio je efektno s 25 metara i osigurao 'bijelima' bod u Rijeci.

- Jednostavno mi se otvorio prostor, nitko nije izlazio na mene. Vidio sam da je druga stativa zatvorena, pokušao sam opaliti, pa što bude. Hvala Bogu prošla je kroz noge između dvojice igrača - rekao nam je Teklić, a zatim se vratio na utakmicu u Koprivnici kada je asistirao za pogodak Eduoku.

- Vidio sam da je Eduok sam, digao je ruke i na kraju je zabio.

Koji je za tebe ljepši gol. Ovaj u Rijeci ili onaj koji si dao za drugu momčad protiv Bijelog Brda?

- Draži mi je ovaj protiv Rijeke, a ljepši je onaj protiv BSK-a.

Nakon utakmice na Rujevici si rekao kako si osjećao da imate Rijeku u šaci drugo poluvrijeme. Je li nakon izjednačenja trebalo krenuti više prema naprijed, dojam je da ste se zadovoljili bodom?

- Mislim da smo trebali nastaviti još jače. Ne znam kako bi to objasnio. Stali smo, da je bilo još deset minuta mislim da bi uspjeli doći do pobjede.

Rekao si da gol na Rujevici posvećuješ ljudima koji su vjerovali u tebe?

- Kada bi počeo nabrajati ne znam bi li se tko naljutio. Ljudi koji se osjećaju da su mi pomogli, od fizioterapeuta, trenera, ljudi koji su bili uz mene u lošim i dobrim trenucima. Naravno i obitelji, to se podrazumijeva.

Koje su bile upute trenera prije ulaska u igru?

- Tražio je od mene da igram sigurno i pametno, da ne srljam bez veze. Rekao je da vjeruje u mene i da iskoristim šansu koju mi daje, kako nemam što izgubiti.

Ti si igrač poteza i lucidnosti, jedan od onih za koji se isplati kupiti ulaznicu. Gdje je bio tvoj problem kod bivših trenera, što su ti zamjerali ili što bi trebao napraviti da budeš kompletniji igrač?

- Kod mene je problem jedino zaigranost, i izvan terena i na njemu. Nekad ne bih znao granicu kada bi trebalo nešto napraviti. Imao bih potez viška u opasnoj zoni.

Koliko je to teško mijenjati?

- Teško, ali kroz treninge i kroz savjete drugih igrača i trenera mi je puno lakše sada nego kada sam bio mlađi.

Upijaš li savjete od starijih igrača?

- Normalno da dobivam, drago mi je da je u momčadi konkurencija, svi smo jedno i pomažemo jedni drugima.

Još uvijek nisi u prvoj momčadi odigrao cijeli susret, a nisi nikada ni startao?

- Nadam se u budućnosti da će se to što prije dogoditi.

Mogao bi startati u kupu idući tjedan u Petrinji?

- Ne znam, na meni je da se dokazujem, a na treneru je da odluči tko će igrati.

Ipak, unatoč golu teško je očekivati da ćeš sada biti standardni prvotimac?

- Ne očekujem puno, mlad sam, preda mnom je puno posla. Treba nastaviti raditi još jače nakon ovoga, izvući najbolje što mogu.

Kakav je osjećaj kada ulaziš u igru nekoliko minuta prije kraja. U Osijeku si ušao u 86. minuti, što ti u glavi tada promisliš. Imaš li vjere da u toliko malo vremena možeš napraviti nešto dobro za momčad?

- Meni je svaka minuta bitna. Ako je to pet minuta, želim se dokazati. Kada ja uđem naravno da ovisi kako će se stvari odvijati, hoću li imati koji udarac ili šansu. Nastojim to iskoristiti najbolje, kao sada protiv Rijeke. Imao sam šut, pogodio sam hvala Bogu. Svaku minutu pokušavam iskoristiti na najbolji mogući način.

Kako si se osjećao u lipnju, kada si prilikom odlaska na pripreme morao ostati u Zadru na operaciji slijepog crijeva?

- Katastrofa. Prošlo mi je kroz glavu gdje baš sada. Prije toga je bila prijateljska utakmica u Solinu, zabio sam dva gola i rekao sebi idemo na pripreme napraviti sve što se da napraviti. Večer prije odlaska na pripreme sam osjetio malu bol. Ujutro sam se probudio, stigao na Poljud. U autobusu sam zaspao, kada sam se probudio nešto me presjeklo.

Brzo si se vratio na teren?

- Treneri su mi puno pomogli. Trener Siniša Oreščanin dok je tu bio, nekoliko treninga sam odradio dosta dobro. Kada je stigao trener Burić radili smo jako s kondicijskim trenerima Šimom Veršićem i Tonijem Modrićem tako da nije bilo problema. Sve sam nadoknadio brzo i vratio se.

Je li ovo konačno tvoja sezona?

- Nadam se da je.

Kaže Franko Bogdan da si sazrio


- Uozbiljio sam se u glavi dosta, shvatio da stvari tako ne idu. Možda je to razlog zbog kojih nisam dobivao priliku. Shvatio sam da se moram uozbiljiti, ali nije to došlo preko noći. Bila je to borba sa sobom i sa svim ljudima koji su mi željeli pomoći.

Bivši pomoćni trener Goran Rosanda je rekao da ćeš biti najbolji igrač Hrvatske kada ti to odlučiš?

- Slažem se, mislim da to vrijeme dolazi. Vjerujem u sebe, ne vidim razlog zašto ne.

Koliko može ovaj Hajduk?

- Možemo daleko, do sada smo to dokazali u ovih osam utakmica. Mislim da možemo nastaviti ovako i doći do prvog mjesta.

To bi bio tvoj san?

- Moj i svačiji, svih ljudi koji igraju i žive za Hajduk.

S kim se od suigrača najbolje slažeš?

- Stalno sam cimer s Marinom Ljubićem. Puno pričamo, baš prije utakmice s Dinamom smo dugo razgovarali. Bio je baš fokusiran, rekao sam mu da nema što izgubiti, da će biti najbolji, to se hvala Bogu dogodilo.

A na terenu?

- Svi vezni igrači, pokušavamo jedni drugima pomoći.

Prošao si kroz ruke nekoliko trenera. Kakav ti dojam ostavlja Damir Burić?

- Svi dosadašnji treneri gaje svoj stil. Mislim da mi ovaj stil kod trenera Damira Burića najviše odgovara od prijašnjih i da bih se mogao dosta dokazati kada bi dobivao prilike.

Kod tebe je sve u znaku broja devet. Rođen si 9.9.1999., a na dresu imaš broj 91. Zašto si baš odabrao taj broj?

- Ne znam, dogodilo se. Kada sam trebao izabrati broj Krešo Mikulandra me pitao hoću li 91, ja sam rekao može.

Franko Bogdan kaže da si jedina prava desetka u Hajduku, usporedio te s Deanom Računicom i Juricom Jerkovićem?

- Lijepo je to čuti, ali treba se dokazati na zelenom terenu. Nadam se da ću što prije i na što bolji način to i dokazati.

Je li to itko od spomenutih uzor?

- Gledao sam dosta na YouTube utakmice iz tog doba, ali u današnje vrijeme su mi uzori Neymar, Messi i Nikola Vlašić.

Zašto Vlašić?

- Znamo se od prije, trenirali smo privatno kod Franka. Imali smo priliku trenirati u Hajduku dok je još bio trener Carrillo, na pripremama u Turskoj.

Carrillo ti je dao prvu priliku, u kup susretu protiv Oriolika u jesen 2017.?

- Da, ali ne bih se toga rado sjećao. Mislim da prave stvari tek dolaze.

Nakon Oriolika si zaigrao protiv Rudeša gdje si ti ispao 'Pedro'. Ušao su u igru na 2:0, završilo je 2:3. Je li ti ta utakmica ostala u ružnom sjećanju?

- Nakon gola u Rijeci zaboravio sam sve što se događalo prije. Okrećem se budućnosti, želim gledati samo prema naprijed.

Kako gledaš na svoj put u Hajduku, jesi li očekivao da ćeš ranije dobiti priliku? Neki mlađi igrači su dobivali priliku, ti si bio blizu, ali nikad dovoljno. Jesi li bio razočaran time?

- Trenirao sam najbolje što mogu, treneri su ti koji odlučuju. Mislim da sam ipak očekivao kako ću prije dobiti priliku. Zahvalio bih se svima koji su mi pružili priliku, posebno treneru Zoranu Vuliću. Očekivao sam da će prije doći prilika, ali sada kada sam zabio gol draže mi je ovako. Bog ima plan za sve, tako i za mene. Ne bojim se za budućnost.

Jesi li razmišljao o promjeni sredine, ili odlasku na posudbu?

- Bilo je opcija. Hajduk je odlučio da će me zadržati, da računaju na mene, zbog toga mi je posebno drago. Mislim da sam im vratio na dobar način i da će tako biti i dalje.

Davno si bio u kombinaciji za odlazak u Dinamo?

- Bila je opcija kada smo igrali završnicu s Adriaticom za ulazak u Prvu HNL, tada smo osvojili taj turnir. Marijan Vlak je kontaktirao Franka, rekao mu kako bi htio da dođem u Dinamo. Bio sam na dva-tri turnira, ali moji roditelje i mene nije ništa posebno vuklo gore, odlučio sam ostati ovdje, s Frankom raditi individualno. Mislim da sam izabrao pravi put.

Kako ti je bilo u drugoj momčadi, i tamo je bilo oscilacija i situacija kada nisi bio u prvom planu?

- Trenirao sam s prvom momčadi, a onda kada sam se spustio dolje u drugu bilo je teško. Oni su se već uigravali, imali su svoj stil igre. Malo sam se uklapao, zadnjih pet utakmica sam odigrao na najbolji mogući način i to me podiglo. Vratio sam se u prvu momčad i nastavio dalje.

Je li ti teško padala klupa u drugoj momčadi?

- Normalno, svakom igraču teško pada biti na klupi. Ali, izašao sam iz toga najjači, shvatio sam neke stvari. Trenirao sam još jače nakon toga, znao sam da ja to mogu. To je jedini moj put.

Kada ti je bilo najteže?

- Najteži trenutak mi je bio nakon Dugopolja kada sam se ozlijedio na Poljudu. Dvije utakmice zaredom sam bio na klupi za B momčad. Ušao sam protiv Kustošije, asistirao za gol, za bod na Poljudu. Protiv Zadra sam isto bio na klupi. Tada mi je bilo teško, ali iz toga sam izašao jači. Počeo sam jače trenirati, stavio sam sebi neke stvari u glavu. To me uozbiljilo, vidio sam da ne ide sve kako treba ići, morao sam uprijeti još jače.

Koje si to stvari promijenio?

- Shvatio sam da nemam što izgubiti, da mi je balun sve u životu. Želim otići do kraja, dokle god mogu, što dalje dogurati.

Slijedi susret s Interom?

- Dat ćemo sve od sebe i idemo na pobjedu - zaključio je Teklić.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(51461, "");
Pregledaj komentare