INTERVJU: Žaper otvoreno o Hajduku, zvižducima na Opus Areni, odnosu s Bjelicom, te koliko mu u životu znači majka

Dugo su ga navijači Hajduka priželjkivali. Tijekom cijelog ljeta čekalo se zeleno svjetlo iz Osijeka, da bi na kraju početkom rujna Mihael Žaper stigao na Poljud. Donedavni kapetan Osijeka s 'bijelima' je potpisao ugovor do ljeta 2028. godine, a već u nekoliko utakmica pokazao je da bi trebao biti pravo pojačanje.

- Jako dobro se osjećam u Splitu. Nije problem naviknuti se. Jedanaesti mjesec, sunce grije. Lijepo vrijeme i klima. Ne mogu reći da mi ne paše - rekao nam je Žaper na početku razgovora, a potom odgovorio na pitanje koliko je prije često dolazio u Dalmaciju.

- Dosta često. Mi smo 2002. kupili stan u Splitu, tada smo se trebali i preseliti iz Osijeka u Split. Pokojni tata je dobio posao, ali se otvorilo bolje mjesto u Osijeku pa smo ostali tamo. Dolazili smo u Split svako ljeto, a nekad i preko zime. Kada bi završila škola, ja bih sljedeći dan već bio u Splitu. Imam puno prijatelja tu, poznato mi je sve.

Odakle su Žaperi?

- Trilj. Ima selo kod Vrpolja, ali ne šibensko, nego blizu Kamenskog. Jednom sam bio, ali sve mi je kroz maglu. Tamo mi je rodbina s očeve strane. Oni su iz tog dijela, a s mamine strane su svi Slavonci. Ja sam rođen u Osijeku. Iza Drugog svjetskog rata je bila velika glad pa su ljudi iz Dalmacije otišli prema Slavoniji.

A odakle poveznica s Hajdukom?

- Vučemo korijene odavde. Kada smo tu bili, išli bismo na utakmicu. Ali ni u Osijeku nisam propustio nijednu utakmicu. Imam emociju i prema Osijeku i prema Hajduku. Znao sam doći kao dijete na Poljud. Imam sjećanja iz nekih vremena. Uvijek kada sam dolazio u Split bio je pun stadion, većinom su to bile europske utakmice.

Ima li neka koja ti je posebno ostala u sjećanju?

- Bio sam na Poljudu kada je gostovala Barcelona za 100. rođendan. Ali, kada si mlađi ne gledaš igru, nego si opčinjen atmosferom.

Kad je došlo do prvog kontakta s Hajdukom?

- Nakon prošle sezone, bio je šesti mjesec. To je išlo preko mog agenta Andyja Bare. Ulazio sam u zadnju godinu ugovora s Osijekom. Htio sam i sezonu prije napraviti neki iskorak. Osjetio sam da mi je zadnji trenutak da odem, da se osvježim i promijenim sredinu. To je bilo to.

Kako su tvoji prijatelji iz Osijeka reagirali kada si im rekao da ideš u Hajduk?

- Dosta njih mi je dalo podršku. Meni je najbitnije da imam podršku obitelji i bliskih ljudi. Svatko može to protumačiti na neki svoj način.

Jesi li imao i drugih opcija proteklog ljeta?

- Bilo je još opcija. Za Samsun se zna. Bilo je dosta razgovora, ali dao sam riječ Hajduku. To meni nešto znači, za moju savjest i obraz. Za mene je to bilo to. 

Je li dolazak u Hajduk za tebe pravi potez?

- Definitivno. To pokazuje stanje na tablici. Ne treba se osvrtati, ali krenuli smo u pozitivan niz. Na početku niza utakmica igra nije bila melem za oči, ali rezultat nas je popratio. Kada se pobjeđuje u seriji, onda je lakše. Utakmica s Varaždinom je pokazala da smo stvarno ozbiljna ekipa. 

Kako ti se čini kvaliteta kadra?

- Kvaliteta nije upitna. Ima ozbiljnih igrača. Dobra smo ekipa. Imamo pojedinaca koji jednim potezom mogu riješiti utakmicu, što je jako bitno. Generalno, ekipa je jako dobra i kvalitetna. 

Nedugo nakon tvog dolaska smijenjen je Ivan Leko. Kako si to doživio?

- Kada sam došao, bio je trener Leko. Iako nisam bio fizički u dobrom stanju, relativno brzo me uveo u igru i jako mi je pomogao. Nismo dugo surađivali. Kada sam došao bilo je dosta razgovora što bih trebao raditi. Maksimalno mi je htio pomoći. Onda je došao trener Karoglan s kojim imam jako dobar odnos. Nadam se da će tako i ostati.

Što je novo donio Karoglan u odnosu na Leku?

- Nisam dugo tu, tako da ne bih previše o tome pričao.

Kakav ti se čini Karoglan, koja je njegova najveća kvaliteta?

- Jako je posvećen nogometu. Dosta razgovara s igračima. Moj osobni dojam je da živi nogomet 0-24.

Za Hajduk si debitirao protiv Lokomotive na Poljudu (1:0). Zaradio si brojne simpatije navijača reakcijom nakon pogotka Sahitija...

- Kada se pobijedi za mene je to predivan osjećaj. Ne mogu to sakriti. Nije bitno tko zabije, bitno da se pobjeđuje i da dođemo do zajedničkog cilja. 

Kakvo je stanje s hematomom koji si zaradio na Opus Areni, je li sve u redu?

- Napokon, sve je u redu. Imao sam hematom preko cijele noge. Moj bivši suigrač Brlek me udario koljenom. Kroz cijelu utakmicu na Opus Areni me boljelo, iako mi je na poluvremenu bandažirano, popio sam i tabletu, ali je bila velika bol. Najgore je to bilo razbijati, fizioterapeuti Hajduka su se trudili da to riješe do utakmice s Varaždinom, ali sam i na toj utakmici osjećao bol. Trener je na poluvremenu rekao da nema potrebe riskirati, te sam izašao iz igre.

Kako vidiš svoju ulogu u momčadi?

- Volim bili na lopti, najbolje se osjećam na poziciji 'šestice'. Prošle sezone sam u Osijeku bio i spušten na stopera, to mi je bilo novo iskustvo, dosta mi je pomoglo. 

Koliko si daleko od idealne forme?

- Mislim da me samo dobre pripreme dijele od toga. Nemam problem to reći. Ne mogu reći da sam nezadovoljan načinom na koji sam igrao. Iz utakmice u utakmicu mi je lakše. Na početku mi je bilo teško. Svaki trening mi je bitan. Svaki dodir loptom, pozicioniranje, sve je bitno. Nisam mogao vjerovati da će biti ovako čudno. Kada sam počeo trenirati s loptom u Hajduku, kao da je nisam taknuo. Čini se da nije duga pauza, tri-četiri mjeseca, ali nije lagano.

Do zimske pauze još su četiri utakmice: Istra, Gorica, Lokomotiva i Dinamo. Kakva su očekivanja, može li Hajduk ostati na vrhu?

- Ne da može, nego mora. Ne treba gledati daleko. Idemo korak po korak, maksimalno, na tragu utakmice s Varaždinom gdje smo oba poluvremena igrali jako dobro. Napokon smo zabili više golova.

Istra je slavila na Poljudu nedugo prije tvog dolaska. Je li to dodatan motiv?

- Ja sam taman poslije te utakmice stigao, bila je reprezentativna stanka. Poslije te utakmice svi su bili malo utučeni. Gledajući utakmicu, nije to bilo loše. Bilo je poništenih golova. Da je to ušlo, to bi bila druga priča. Istra je u nadoknadi stigla do pobjede. Ostaje gorak okus zbog poraza, a u Puli se mora ići na pobjedu, nova tri boda da nastavimo pozitivan niz koji je fantastičan.

Kako gledaš na konkurente, koga vidiš kao najvećeg rivala u utrci za prvaka?

- Vidim u utrci i Dinamo i Rijeku. Igrali smo na Rujevici, Rijeka ima glavu i rep. Njih se baš ne spominje, ali su tu, u vrhu. Bit će to velika borba.

Kakva ti se čini kvaliteta HNL-a, je li liga lošija nego prije?

- Ne mogu reći da se 100% slažem, ali generalno je. Mislim da u svemu tome veliku ulogu imaju travnjaci. Otkad igram HNL, nikad gori travnjaci nisu bili. Kvaliteta nogometa bez dobrih travnjaka ne može biti dobra. To onda izgleda nakaradno. Da su tereni kakvi bi trebali biti, liga bi bila puno bolja. Dosta terena je u jako lošem stanju.

Protekle zime bilo je priče da te želi Dinamo. Je li postojao kontakt?

- To je nešto preko agenta bilo. Bilo je nekih medijskih naslova da sam blizu Dinama. To sam javno demantirao. Osjećao sam potrebu za tim jer nisam izgovorio to što je pisalo. 

Kako je krenuo tvoj nogometni put?

- Pošto sam iz Donjeg grada, to je kvart u kojem je klub Olimpija. Tu su bili moji počeci. Krenuo sam igrati. Imam lijepih sjećanja iz tog dijela života, rado se toga sjetim.

Jesi li odmah na prvom treningu bio veznjak?

- Bio sam veznjak, ali nešto ofenzivniji. Dosta sam i golova zabio. Još i u kadetima i juniorima sam bio ofenzivan, a onda sam u izlaznoj juniorskoj godini počeo igrati na poziciji zadnjeg veznog. 

Osijek te vrlo brzo ugrabio iz Olimpije?

- Imao sam 8-9 godina kada sam prešao u Osijek. Trener je bio Ronald Grnja. Odmah sam krenuo igrati. Tu je krenuo moj nogometni put u NK Osijeku. 

Je li istina da te Zoran Zekić pozvao u prvu momčad Osijeka nakon što te vidio na malonogometnom turniru?

- Istina je. Igrao sam s dečkima iz kvarta. S ponosom mogu reći da su mi oni dosta pomogli. Imali smo svake nedjelje termin u mojoj osnovnoj školi Jagode Truhelke u Donjem gradu. Imali smo klapu, to su sve stariji dečki. Uzeli su me pod svoje, počeo sam igrati s njima dosta mlad. Dobro sam igrao mali nogomet. Osvojili smo Zimski malonogometni turnir, a na tribinama je bio trener Zekić. Nazvali su me tadašnji moj trener Vlado Bilić i Miroslav Žitnjak i rekli mi da se od ponedjeljka priključujem treninzima prve momčadi. Bio sam na zimskim pripremama u Međugorju, jedan jako lijep period. 

Za prvu momčad Osijeka zabio si odmah u debiju.

- Bilo je to protiv Intera. Igrali smo u Zaprešiću, zadnje kolo, u svibnju 2016. godine. Ušao sam u drugom poluvremenu, zabio sam pogodak za 2:2, na kraju smo izgubili 4:2. 

Nakon toga si prebačen u drugu momčad?

- Oformila se druga ekipa. Igrali smo treću ligu. Imao sam dobar status, klub je stao iza mene. Bio sam i kapetan u drugoj momčadi. Dvije sezone treće lige su mi jako puno pomogle. Prelazak iz juniorskog u seniorski nogomet nije nimalo lagan. Drugu sezonu smo osvojili treću ligu, ušli smo u drugu gdje sam odradio 10-15 utakmica. Prvu ekipu je preuzeo Dino Skender, prvu utakmicu mi je dao priliku, dugujem mu veliku zahvalnost. 

Sjećaš li se utakmice drugih momčadi Osijeka i Hajduka? Osijek je na domaćem terenu slavio 3:1 u rujnu 2018.

- Sjećam se, igrali smo na glavnom terenu. Mislim da je Špoljarić zabio dva gola. Nejašmić je igrao za Hajduk, i Sahiti i Pršir. 

Zabio si jednom na Poljudu, u studenom 2019. Hajduk je slavio 3:2, sjećaš li se tog susreta?

- Mislim da smo gubili 2:0, izjednačili smo na 2:2, a onda je Hajduk zabio za pobjedu. 

Dok si bio u Osijeku imao si pozitivan skor s Hajdukom. Šest pobjeda, pet remija i pet poraza. Jesi li znao taj podatak?

- Nisam znao. Kad je trener bio Bjelica, nanizali smo pozitivnih rezultata. Znali smo da nećemo izgubiti, posložio nas je odlično. Na Poljudu smo gubili 1:0 kada je Livaja zabio, na kraju smo pobijedili 2:1. 

Kako si se kao igrač Osijeka osjećao igrajući na Poljudu?

- Uvijek je bila dobra atmosfera. Ambijent u kojem igraš je specifičan. Ugodno sam se osjećao svaki put kada sam igrao protiv Hajduka. 

Kakav je bio osjećaj kada si nedavno izgubio od Osijeka na Poljudu?

- Nije mi bilo čudno. Kada krene utakmica isključiš se, u svom si filmu, ne čuješ ništa. Fokusiran si na svoje zadatke. Nitko ne voli izgubiti, bio sam ljut i razočaran nakon utakmice.

Nedavno si s Hajdukom slavio na Opus Areni. Svaki tvoj dodir popraćen je zvižducima, je li te to iznenadilo?

- Dobro sam se osjećao. Bio sam spreman na sve. Ali, kada krene utakmica neke povike ne čuješ. Ostao sam u super odnosima sa svim igračima, kada se vidimo, to je uvijek iskrena emocija između nas. To mi je prva utakmica na Opus Areni, jednom sam bio na klupi protiv Adane Demirspor proteklog ljeta. Ambijent i uvjeti su bili fantastični. 

Za Hajduk si do sada odigrao osam utakmica. Je li ti bilo teško na početku, s obzirom da do dolaska na Poljud nisi igrao od 7. svibnja i utakmice s Dinamom?

- Nije mi bilo teško, nego jako teško. Prvi put se susrećem s takvom situacijom i to gledam kao izazov. Cijelu svoju nogometnu karijeru, hvala Bogu, nisam imao težu ozljedu. Izbacilo me to iz kontinuiteta. Nisam igrao četiri mjeseca i nije mi bilo lagano. To je nešto novo za mene. Klub i suigrači su mi puno pomogli da se što prije uklopim. Ja sam trenirao, ali kada nisi s ekipom to je totalno drukčije. Dugujem veliku zahvalnost Hajduku i igračima, stali su iza mene. Cilj mi je opravdati to povjerenje. 

Kako je došlo do ozljede?

- Protiv Dinama sam igrao s rupturom. Bili smo u manjku stopera, nije bilo igrača koji bi to mogli odigrati. Bio sam na magnetu, nalaz je pokazao da je riječ o rupturi. Doktori nisu bili za to da igram, ali osjetio sam potrebu. Na kraju je ispalo dobro. Ostvarili smo pozitivan rezultat (0:0). Nakon toga nisam više mogao. Produžila mi se ozljeda. Smetalo me, boljelo me dok nisam zaliječio to kako spada. 

Kojeg trenera bi posebno istaknuo u dosadašnjem dijelu karijere?

- Ima jako puno ljudi za koje osjećam potrebu da ih treba istaknuti. Od mlađih kategorija, trenera koji su u meni vidjeli nešto, puno su pričali sa mnom. Trenerima iz omladinskog pogona dugujem veliku zahvalnost, ali Dino Skender mi je, čim je dobio šansu na mjestu trenera prve ekipe, dao priliku. Trener Zekić me doveo u prvu ekipu, a spomenuo bih i Nenada Bjelicu. Svaki trener ima nešto specifično, ali to su ljudi koji su meni jako puno pomogli u mojoj karijeri. Razgovor, povjerenje, kada to osjetite od trenera, to je važno. 

Bjelica te nedavno javno pohvalio. Rekao je da si ti igrač kakav je Hajduku trebao, da si donio stabilnost u vezni red. Kako komentiraš tu izjavu?

- Hvala mu na tome. Nenad Bjelica me jako dobro poznaje. Imali smo fantastičan odnos, iako je to bilo prezentirano na totalno drugi način. Čovjek i trener koji mi je jako puno pomogao. Toliko znanja i iskustva. Čovjek je poliglot, perfektno priča nekoliko jezika, ima iskustvo, načitan je. S razgovorima mi je jako pomogao. Dugujem mu veliku zahvalnost. 

Često si isticao da ti je brat Filip velika podrška. Je li on dao savjet?

- On je stariji šest godina. Ima ženu i djecu. Gledao sam ga uvijek kao nekoga tko mi može pomoći. Pričamo puno. On je isto u sportu, igrao je u mlađim kategorijama Osijeka. Danas je i trener u Olimpiji. Stalno mi nešto govori. Nikad se ne zadovoljava. Uvijek zna da može biti bolje. Ja mislim da sam nešto super odradio, a on me pogleda i odmah znam da nije to baš tako.

Koliko ti je brat pomogao u trenucima kada ste ostali bez oca 2008. godine?

- On i mama su za mene nešto neopisivo. Oni su mi praktički sve na svijetu. Kad su oni sretni i zadovoljni, tek onda ja mogu biti sretan. Njihova sreća je moja sreća. Kroz nogomet dođeš u situaciju da možeš pomoći svojima. Majka je veliki borac, puno toga me naučila. Ona mi je bila i otac i majka. Uspjela je i ona napredovati. Bila je profesorica, a sada je već dugi niz godina ravnateljica u Ekonomskoj školi u Osijeku. Za mene je ona posebna osoba.

U kojem segmentu igre misliš da možeš biti bolji?

- U svakom. Nema neki posebno. Treba se dizati iz treninga u trening. Kada prođem pripreme s ekipom, moje igre će biti dosta bolje. Moram se poboljšati u svim segmentima igre, to je moj cilj.

Imaš li igračkog uzora?

- Dosta sam gledao Iniestu i Busquetsa. Njih dvojicu i Modrića. Gledao sam puno videa dok sam bio manji. To su bili profili igrača koji su mi se sviđali. 

Imaš osam nastupa za mladu reprezentaciju. Jednog dana sigurno je cilj doći i do A vrste?

- Naravno. Svakom igraču je to velika želja, tako i meni. Trenutno sam fokusiran na to da se dignem, počnem pružati prave partije, ono što očekujem od sebe, a onda ćemo vidjeti - zaključio je Žaper.