INTERVJU Željko Kopić: U Hajduku je svaka utakmica ključna

Prije nego krenem s prenošenjem interviewa kojeg sam danas u jutarnjim satima obavio s trenerom Hajduka, Željkom Kopićem, moram priznati jednu stvar. Bio sam jako skeptičan prema njegovu dolasku i nikako mi nije bilo jasno čime je taj trener bez osobitog rezultatskog uspjeha i bez nekog prevelikog iskustva zaslužio da ga toliko ljudi u mojoj okolini želi vidjeti na klupi Hajduka.

Nakon manje od sat vremena, što formalnog što neformalnog razgovora s njim, shvatio sam kako - čovjek je jednostavan, staložen, a iz njega izbija želja za radom i uspjehom. Međutim, s obje je noge čvrsto na zemlji i bez problema će se i našaliti na vlastiti račun kad ga priupitate za dugoročne ciljeve u Hajduku.

Krenuli smo od pitanja koje se nameće samo, jer Kopić je već nebrojeno puta spomenuo kakvoj igri teži, pa sam htio analizu njegovog zadovoljstva po linijama, da vidimo koliko je to ova momčad Hajduka blizu željenoj igri. Sav koncept mi je pao u vodu na prvom pitanju, jer trener inzistira na široj slici, odmah je naglasio da ne želi pričati o igračima pojedinačno.

Krenimo od obrane, može li ovaj kadar kojeg imate iznijeti agresivnu igru kojoj težite, u smislu da može odgovoriti zahtjevima koje pred njih stavljate?

- Prije svega, naglasak je uvijek na kompaktnosti svih linija unutar cijele momčadi. Mi možemo razgovarati o pojedinim linijama, ali niti jedna ne može funkcionirati ako neka druga ne funkcionira kako treba. Ja jesam puno puta rekao da želim da mi igramo napadački, mi težimo tome da imamo puno ofenzivno orijentiranih igrača, ali to nipošto nije moguće ako nismo kompaktni i ako nemamo potrebnu stabilnost i balans između ofenzivnih težnji i obrambenih obaveza. Napadači i vezni red su ti koji su prvi zaduženi za reposjed i pritisak, kao i za pokrivanje prostora, kojim mogu onemogućiti protivnički napad prije nego se razvije. 

U analizi odluka koje donose igrači, često se primijeti kako u situacijama kad imaju opciju dodavanja prema naprijed koja je riskantna, najčešće biraju drugu opciju, sigurnijeg dodavanja ili čak resetiranja napada kroz dodavanje prema natrag. Hoćete li tražiti od igrača, posebno u veznom redu, da preuzimaju više rizika, da budu hrabriji?

- Što se tiče načina na koji mi radimo s našim igračima što se tiče toga jest da nam apsolutno prva ideja uvijek bude odigravanje prema naprijed, kad se to može. Druga ideja jest zadržavanje posjeda i njegova stabilizacija. Resetiranje napada i povratna lopta je zadnja ideja, ali je važna, jer ponekad je potrebno restrukturiranje postava na terenu kako bismo došli u situaciju da dođemo do kvalitetnog rješenja prema naprijed. Ne bih ja to rekao da je stvar hrabrosti, naš cilj je da se igrači u igri osjećaju sigurni u ono što uvježbavamo i ono što ponavljamo kroz treninge i vježbe. Ako igrač osjeti da kod tih lopti prema naprijed koje su nekih 50-50 hoće li proći ili će protivnik dobiti prigodu za kontranapad ima podršku momčadi i da je sve postavljeno tako da će kontranapad biti spriječen na pravi način, onda smo došli do toga da nam je struktura u momčadi takva da će igrač lakše donijeti takvu odluku na terenu. Treba imati balans, do kojeg ćemo doći velikim brojem ponavljanja, tako da će igrač automatizmom osjetiti kad treba stabilizirati posjed, a kad krenuti u rizik, gdje opet sve ovisi i o kvalitetnoj igri napadača, o njihovoj igri jedan na jedan i o njihovoj realizaciji. Cilj je imati takvu strukturu momčadi da je dodavanja prema naprijed što više, a da budu manje rizična, jer je momčad spremna na oba ishoda.

Nekoliko puta ste spomenuli da kao jedan od svojih prvih uspjeha vidite da igrači djeluju zadovoljno i da imaju povjerenja u ono što provodite u radu. Je li to zadovoljstvo preduvjet za kvalitetnu igru?

- Prije svega, to što sam ja rekao, to ne znači da su oni prije bili nezadovoljni, ja bih samo istaknuo da ja želim da se oni osjećaju zadovoljno i da su sretni svojom ulogom u momčadi, da pokušamo pronaći taj neki okvir u kojem će se svaki igrač na svojoj poziciji osjećati dobro, u smislu da je siguran u sebe. Iz tog osjećaja sigurnosti raste samopouzdanje pojedinca, a samim time i kolektivno samopouzdanje, što je uz energiju osnovni preduvjet za kvalitetnu igru.

Prateći treninge ovih dana, primijetio sam da često prekidate vježbanje da bi ukazali na detalje u individualnim izvedbama koje utječu na sustav, da inzistirate već od napadača da 'usmjeravaju' protivnike i da prepoznaju situaciju na terenu kod postavljanja, kako u obrani tako i u napadu. Kako svesti individualne greške na minimum?

- Presing kakvom mi težimo je izuzetno teško kvalitetno igrati, s tehničkog, kondicijskog i mentalnog aspekta. Najgore je kad se taj presing svede na nekakvo jurcanje po terenu, koje je uzaludno umaranje igrača. Naravno, kad se igra zona, kad jedan igrač ispadne, još uvijek ostaje puno igrača iza koji mogu kroz korekciju postavki ispraviti tu pogrešku. Kad u presingu jedan igrač kasni, puca cijela struktura. Zbog svega toga, zbog fizičke i mentalne potrošnje, zbog taktičkih razloga, jako je važno znati točno u kojem trenutku i na kojem dijelu terena idemo u presing, jer igrači moraju u tom trenutku biti potpuno sinkronizirani i ići do kraja, bez imalo zadrške.

Niste dugo u Hajduku, ali već ovdje na pripremama ste istaknuli kako je razina kakva je potrebna za kvalitetan rad, momčadi ne nedostaje ništa, pokriven je svaki detalj, a u tome vam je ključna podrška suradnika. Koliko ste zadovoljni suradnjom unutar stožera, koji je doista brojan?

- Uloge unutar stožera su jasno definirane, to su sve, kao prvo visokokvalitetni stručnjaci na svojim područjima, što je važno. Ono što je za mene još važnije, a što sad mogu potvrditi, nakon što sam sa svima proveo neko vrijeme, to su sve visokokvalitetni i moralni ljudi. To olakšava svaku komunikaciju, pa i kad se dogodi greška, a dogodi se meni prvome, pa tako i svima ostalima, kad imate situaciju da ste okruženi takvim ljudima, onda se to lakše i brže ispravlja. Nije demagogija ni floskula, stvarno sam vrlo zadovoljan ljudima kojima sam okružen ovdje.

Ako usporedite momčad koja Vas je dočekala u Hajduku s momčadima koje ste vodili ranije, kolika je razlika u kvaliteti, usvajaju li igrači Hajduka brže i lakše vaše ideje?

- U momčadima koje sam vodio ranije je bilo kvalitetnih pojedinaca, sasvim sigurno, razlika je u broju kvalitetnih igrača, kojih ovdje ima značajno više. Naša tendencija je imati što više kvalitete u momčadi, i kroz ovaj prijelazni rok smo u razgovorima sa sportskim direktorom napravili sve što možemo da imamo po barem dva kvalitetna rješenja za svaku poziciju. Lijepo je imati kvalitetnog igrača, ali svakome je najveći motiv igra. Kad igrač osjeća da ima konkurenciju, on će biti motiviran za svaki trening i za svaku utakmicu, pa mi kroz tu motivaciju imamo kvalitetniji trenažni proces kroz koji onda igrači brže akceptiraju zahtjeve koje stvaramo pred njih da bismo mogli svoje ideje sprovesti u djelo.

Kad možemo očekivati da Hajduk dođe do one razine igre kakvu vi želite vidjeti?

- Ne volim govoriti u vremenskim okvirima, previše faktora se mora posložiti. Ja smatram da sam već vidio Hajduka kakvog želim vidjeti u segmentu hrabrosti, zajedništva i u zajedničkoj želji za boljitkom i napredovanjem kroz rad. Na koncu i kroz požrtvovnost samih igrača, jer mi smo u ovih šest utakmica napravili odličan rezultat, koji ne bi bio moguć bez te homogenosti. Što se tiče same izvedbe, mi svakodnevno radimo na podizanju svakog pojedinca, uklapanja linija, a kad će to sve skupa „sjesti na svoje mjesto“, to je nemoguće predvidjeti. S druge strane, ja sam svjestan da u nogometu nemaš puno vremena, posebno ne u Hajduku. Na koncu, imamo i nekoliko novih igrača u momčadi, koji će trebati vremena za adaptaciju, koja je uvijek vrlo individualna, to ovisi i o samom karakteru osobe. Dvojica prinova još nikad nisu ni vidjeli Split praktički, i ne bi bilo pošteno od njih očekivati čuda već na startu. 

Ovo pitanje uvijek zvuči kao floskula i demagogija, ali rad s mladima je najvažniji. Koliko ste zadovoljni s ovima koji su na pripremama u Turskoj?

- Ima trenera koji počnu karijeru odmah na top razini, a neki krenu, što se kaže 'iz rudnika'. Ja sam osobno sretan što sam u karijeri krenuo od rada s najmlađim kategorijama, pa znam kako idu svi procesi i koliko je osjetljiv i dug put u odgajanju kvalitetnog igrača. Znam koliko je njima bitno što su ovdje i što se ovo sve oko njih događa. Kroz karijeru sam dokazao da nemam problem pružiti mladima priliku, bez da pred njih stavljam opterećenje u smislu napravljenih grešaka, koje sam spreman i istrpiti u cilju njihovog razvoja.

Da Vas prekinem, nije li ipak bolji način da uni stasaju uz iskusnije igrače, koji će podnijeti glavninu tereta, pretpostavljam da je lakše i njima kad uz sebe imaju jednog Huga Almeidu, uz kojega će između ostalog i puno naučiti?

- Naravno. Mi moramo uzeti u obzir očekivanja kluba, očekivanja javnosti, u ovom trenutku Hajduk ima potrebu za rezultatskim napretkom i potrebu za ulaskom u borbu za trofeje. Mi ćemo kroz trenažni proces učiniti sve da mlade igrače razvijemo na kvalitetan način, a da ispunimo taj prvi cilj. Imamo visokokvalitetne procese u drugoj momčadi, u juniorima, kadetima, da se sad ne spuštam u niže kategorije u akademiji, koja radi izvrsno. Ja ću im kao trener prve momčadi pružiti prigodu u odnosu na ono što zasluže svojim radom, pristupom i kvalitetom. 

Moj osobni dojam je da se Hajduk u trenutnom odnosu snaga u hrvatskom nogometu teško može nadati trofejima, to je nešto o čemu Vi ne smijete pričati, pa ću reći ja, ali navijači Hajduka žele vidjeti momčad koja će biti dominantna većini lige, a u najmanju ruku ravnopravna najboljima, pa institucije neka rade svoj posao. Što bi u tom smislu za vas bio rezultatski uspjeh?

- Za početak, postoje razne interpretacije uspjeha, a posebno u Splitu. Gdje god da dođeš, ljudi žive za Hajduk i ama baš svi imaju svoje mišljenje i znaju što bi bilo najbolje za klub. Meni je osobno jako drago da ljudi tako osjećaju svoj klub i to je nešto što mi je beskrajno simpatično. S druge strane, to je situacija u kojoj si svjestan koliko puno se zapravo od tebe ovdje traži. U onom trenutku kad sam dolazio, a dolazio sam u trenutku koji je bio sve samo ne bajan, s rasporedom koji je bio takav kakav jest, ja sam raskrstio neke stvari sam sa sobom i rekao sam sebi – ideš tamo dati apsolutno sve, u kontekstu individualnog napretka, momčadskog napretka i rezultatskog napretka, koliko god je to moguće. Ništa se kod mene od tog trenutka nije promijenilo. Ne mogu sad baratati nagađanjima koji je to broj bodova s kojim bih ja bio zadovoljan, radim svaki dan da postignem baš to što ste spomenuli, da ljudi dođu na Poljud jer vide da se tamo događa nešto kvalitetno u nogometnom smislu i da napravimo rezultat kakav će biti na razini kluba, u smislu da u baš svaku utakmicu ulazimo isključivo s mišlju da je pobijedimo.

Kad ste spomenuli taj trenutak kad ste dolazili u klub, situacija je od jučer poslijepodne dijametralno suprotna. Tada je raspoloženje navijača bilo na dnu, a danas imam dojam da se pripremamo za završnicu Lige Prvaka. Euforija opet stanuje oko Poljuda?

- To je tako, kad sam dolazio, to je rizik koji sam preuzeo. Da smo izgubili u Gradskom Vrtu i da nismo prošli u polufinale kupa, možda bi već bila priča kako nisam dorastao Hajduku, a onda bi i ove dolaske koji su stvorili pozitivnu atmosferu oko kluba bilo teže ostvariti. Ja sam svjestan činjenice da ta euforija koju spominjete može za čas otići u visoku frustraciju, ali moj cilj je sačuvati stabilnost momčadi i mir koji joj je potreban da bismo napredovali i bili sve kvalitetniji.

Spomenuli ste pobjedu u Gradskom Vrtu, koja je označena 'utakmicom sezone', po mojim izračunima, sedma ili osma ove sezone. Pred nama su utakmice sa Cibalijom, Dinamom, Slavenom i onda polufinale s Lokomotivom, dakle u Zagrebu Vas očekuju u najmanju ruku deveta i deseta 'utakmica sezone'. Što možemo očekivati?

- Ja do sad nisam imao priliku raditi u klubu velikom kao što je Hajduk, a teško da ću ikad i raditi u klubu toliko specifičnog statusa. Kad bih išao razmišljati koja je utakmica ključna i koja je najvažnija, morao bih samo uzeti raspored i ići jednu po jednu, jer svaka je u Hajduku ključna. Kad smo izašli na teren protiv Varteksa, nedjelja, jedan sat poslijepodne, vrijeme nedjeljnog ručka, a onoliko ljudi nas je došlo gledati, ja sam pogledao prema tribini i rekao da to nije tek prva utakmica priprema, nego da mi moramo nešto pokazati svim tim ljudima koji su nas došli gledati. Čuo sam i da će na današnju utakmicu doći neki naši navijači, tako da ne vidim načina da Hajduk igra drugačije od 'dragi, izađi na teren i baci se na glavu, daj sve'. Imamo prije tih 'ključnih' dvije utakmice ovdje, pa turnir u Gabeli, a ja sam svjestan da će biti boljih i lošijih utakmica, to je nogomet. Na nama je da kroz rad stvorimo preduvjete da igra bude sve bolja i da smanjimo broj tih lošijih utakmica na minimum.

Tu nam je negdje vrijeme isteklo, jer pomoćnici su već čekali s isukanim laptopima da se krene u analizu odrađenog. Željko Kopić mi je ostavio dojam osobe koja zna što želi, od sebe i od drugih. Na meni je samo da mu poželim da mu se ostvari ono što želi kao trener Hajduka.

Momčad u 18 sati po lokalnom, a 16 po hrvatskom igra pripremnu utakmicu protiv Lecha, uz prijenos na službenoj stranici kluba. Najavljeno je da bi svi igrači trebali u ove dvije utakmice danas i sutra dobiti po šezdesetak minuta igre, tako da će oni koji danas odigraju više, sutra igrati manje, i obratno.