Ivana Babić: Trenirala sam cijelu godinu samo da bih dočekala ljetni kamp jer su tamo dolazili moji idoli Ana i Lucija Zaninović
Na probni trening sam otišla bez znanja mame, a toliko mi se svidio da me morala pustiti
Ivana Babić se ponosno može pohvaliti da je jedna od tri zvjezdice u grbu taekwondo kluba Marjan njena i da predstavlja olimpijsko zlato na Igrama mladih u Nanjingu 2014. godine.
- S ponosom se sjećam te godine kad sam osvojila naslov olimpijske pobjednice mladih i svjetske juniorske prvakinje - izjavila je Ivana Babić.
- Prelazak u seniore mi je bio težak, ali pronašla sam se u novoj teškoj kategoriji i nadam se da ću u novom olimpijskom ciklusu početi ostvarivati rezultate i u seniorkama - dodala je.
Ivana je svoju priču započela u Solinu, a nakon prvog treninga je bilo jasno da više nema traženja novih sportova.
- Na taekwondo sam se upisala samo zato što su mi svi prijatelji išli vikendima na turnire, a ja bih od cijele ekipe jedina ostajala sama kući i silno sam željela putovati s njima. Mama mi nikako nije dopuštala da upišem taekwondo, da je to borilački sport, a ja sam svakako već probala dosta sportova i sa svakog se brzo ispisala pa je mislila da će tako biti i s taekwondoom. Međutim, jedan dan sam otišla na probni trening bez znanja mame i toliko mi se svidio da sam je danima nagovarala tako da me na kraju morala pustiti. Bila sam izuzetno visoka, a jako mršava što mi je bila velika prednost jer sam bila puno viša od protivnica.
Dok se danas dosta mladih traži i mnogi jedinu zabavu vide na igricama, društvenim mrežama ili noćnim klubovima oni koji su probali sport slažu se da ih je život odveo drugačijim, ljepšim putem.
- Sport i klub su me odgojili na neki način i dok je većina mladih danas po kafićima, ja sam dobila priliku proputovati svijet. U predivnom sjećanju su mi ostali Pariz, Olimpijske igre mladih u Kini i definitivno ta natjecanja nikad neću zaboraviti. Dobila sam još jednu veliku obitelj što sigurno ne bih imala bez sporta. Kao maloj su mi kampovi bili sve, trenirala sam cijelu godinu samo da bih dočekala ljetni kamp jer su tamo dolazili moji idoli Ana i Lucija Zaninović koje su mi to i dan danas. Druženja i prijateljstva su najbolji dio tih mlađih dana i nekad bih se najradije vratila u to vrijeme kad sam bila dijete i čekala svoj ljetni kamp.
Koronavirus je paralizirala svijet, stala su natjecanja, putovanja, prvenstva i većina sportaša jedva čeka vratiti se na tatami.
- Nadam se da će ova situacija s koronavirusom što prije završiti i da ćemo se vratiti natjecanjima i putovanjima. Ovaj period je možda čak i dobrodošao da malo više poradimo na fizičkoj pripremi i vjerujem da ćemo se nakon ovog vratiti jači nego ikada.
