Jedan od prvih izazova s kojim su se Goran Vučević i njegov tim imali privilegiju susresti bio je rješavanje vratarske križaljke. Imajući u mislima neuspješnu završnicu prošle sezone, odlučeno je kako se na Ivana Lučića više ne računa te kako je, uz talentiranog Tonija Silića, potreban još jedan vratar koji će čuvati mrežu 'bijelih'. Mnoga imena kolala su tada splitskim nogometnim eterom, a konačna odluka pala je sredinom srpnja. Na Poljud je stigao standardni 'vatreni', vratar dokazane kvalitete i velikog renomea - Ivica Ivušić.
Taj potez je sa sobom nosio logičnu i jasnu poruku. Silić će, unatoč odličnim predstavama s kraja prošle sezone, biti druga opcija, a Ivušić će biti numero uno. Tako je, uostalom, i bilo. Garcia u prvenstvu nije mijenjao, a rođeni Riječanin započeo je i u svakoj europskoj utakmici. U 14 ligaških nastupa svoju je mrežu netaknutom očuvao solidnih osam puta, što ga svrstava na sam vrh te rubrike, a važno je napomenuti i kako je primio najmanji broj pogodaka po utakmici.
Promatrajući isključivo navedene statistike, mogli bi doći do zaključka kako je standardni 'vatreni' u bijelom dresu odradio izvrsnu polusezonu, međutim, postoji i druga strana medalje. Ivušićev spomenuti učinak presudno je uvjetovan odličnim izdanjima Hajdukove obrane, čemu svjedoči podatak da je posljednji u poretku prema obranama po utakmici. Da dodatno oplemenimo ovu statistiku dovoljno je da se prisjetimo katastrofalnog izdanja 'bijelih' na Rujevici: Na toj utakmici Hajdukova obrana nije funkcionirala, a Ivušić, u trenucima kada je najpotrebniji, u utakmici kada vratar njegovog renomea jednostavno treba izvući nešto 'ni iz čega', nije upisao niti jednu obranu.
Subjektivni dojam prati isti trag. Teško je prizvati u pamćenje susrete u kojima je Ivušić Hajduku ‘spasio živu glavu’ ili odigrao presudnu ulogu u osvajanju punog plijena. Doduše, to potencijalno može biti i do same prirode vratarskog posla - njihove se pogreške pamte dugo, dok se rutinske, ali i važne intervencije brzo zaboravljaju.
Sve nas ovo dovodi do zaključka da Ivušić mora, a kroz svoju karijeru dokazao je i da može, pružiti više. Pitanje je, pak, hoće li Garcia u drugi dio sezone krenuti s njim kao prvom opcijom jer je Silić ponovno na najbolji mogući način iskoristio svoju priliku. Njegovo izdanje na Maksimiru, ali i u drugim utakmicama, još jednom je svima dokazalo o kakvom se talentu radi. Stoga bi, valjda, bio napokon red da na startu proljetnog dijela uživa status prve opcije. Ako tako uistinu bude, Ivušić će imati neupitan i izuzetno snažan motiv da obnovi svoju poziciju startnog vratara jer Svjetsko prvenstvo se neumoljivo približava.
U konačnici, Hajduk u svom rosteru ima dva kvalitetna vratara, a jedina stvar koju sa sigurnošću možemo reći je da je svakoj kvalitetnoj sportskoj momčadi konkurencija od neprocjenjive, presudne važnosti. Ni Silić, ni Ivušić neće imati mnoštvo prostora za loša izdanja te bi taj nadolazeći 'sraz' između iskustva i mladosti u borbi za startnu vratarsku poziciju, barem u teoriji, Hajduku trebao donijeti samo pozitivne stvari.