Izdana prigodna dopisnica povodom 30-godišnjice smrti Joška Vidoševića

U povodu 30. godine od smrti našeg legendarnog nogometaša Joška Vidoševića, osvajača srebrne medalje na Olimpijskim igrama 1956., godine u Melbournu i predsjednika Kluba, predstavnici HNK Hajduk su zajedno s obitelji i veteranima Kluba položili cvijeće na njegovo posljednje počivalište na groblju Lovrinac. 

Vijenac su u ime Hajduka položili igrači kadetske momčadi Leo Pučo i Duje Hrgović, a prisustovali su i bivši nogometaši Lukša Poklepović, Stjepan Jukić Peladić, Stanko Mrduljaš, tajnik veterana Goran Brailo, višegodišnji trener u mlađim uzrastima Mili Butterer, bio je tu i Slaven Luštica, sin od legendarnog nogometaša i trenera Slavka Luštice. U ime obitelji Vidošević prisustovala je supruga Vedrana i sinovi Predrag s obitelji i Ivo.

Isto tako, HNK Hajduk je zajedno s Hrvatskom poštom i Hrvatskim društvom olimpijske filatelije i memorabilije izdao prigodnu dopisnicu s portretom i biografijom našeg legendarnog nogometaša. Također je Hrvatska pošta zajedno s Klubom izdala i prigodni žig s likom Joška Vidoševića. 

Svečana promocija dopisnice i žiga, održana je danas ispred splitske pošte, broj 21101, Kralja Tomislava 9., točno na 30. godišnjicu smrti Joška Vidoševića, 20. kolovoza 2020. Zbog pandemije izazvane koronavirusom ovog puta svečanost je bila dosta skromnija nego inače. Nakon pozdravnih riječi predstavnice Hrvatske pošte gđe. Helene Tičinović prvi žig s Vidoševićevim likom na dopisnicu udarili su zajednički supruga Vedrana i sinovi Predrag i Ivo.

Službeni Hajduk na ovome događaju predstavljao je voditelj klupskog protokola Jurica Gizdić.

Napominjemo da će sva pošta koja danas izlazi iz poštanskog ureda broj 21101, za područje Hrvatske biti sa žigom na kojemu je lik Joška Vidoševića. 

Treba reći da je Hajduk više puta bio na prigodnim poštanskim žigovima. Njima su obilježene 60., 75., 85., i naravno 100. obljetnica djelovanja, obljetnica obnove na Visu, osvajanje prvenstva 1971., i kupa 2010. godine.

Od pojedinačnih žigova pojavljivali su se Luka Kaliterna, Bernard Vukas, Tomislav Ivić, Leo Lemešić, Ratko Kacian, Andrija Anković, Vladimir Beara, Frane Matošić, Aleksandar Kozlina, Ante Žanetić i sada Joško Vidošević.

JOŠKO VIDOŠEVIĆ - BIOGRAFIJA

Ovog igrača krasio je snažan udarac lijevom nogom. Bio je vezni igrač sredine terena s jako izraženim osjećajem za zgoditke, jugoslavenski i hrvatski nogometni reprezentativac.

Rođen je u Splitu 11. siječnja 1935. godine. Nogometnu karijeru započinje 1950. godine u juniorima Hajduka, a za seniorsku momčad bijelih debitirao je 1952. godine. U bijelom dresu najdražega kluba osvaja titulu prvaka Jugoslavije u sezoni 1954./55. Odigrao je 349 utakmica i postigao 228 zgoditaka.

Napustivši matični klub 1964. godine pola sezone igra za RNK Split. Iste godine odlazi u Lugano gdje završava  igračku karijeru.

Kao nogometaš Hajduka odigrao je za A reprezentaciju Jugoslavije 1955. godine 3 utakmice, a za reprezentaciju Hrvatske jednu 1956. godine. Za jugoslavensku reprezentaciju debitirao je u utakmici za Internacionalni kup dr. Gerea u Torinu 29. svibnja 1955. godine protiv reprezentacije Italije (4:0), a od jugoslavenskog dresa oprostio se 25. rujna 1955. godine u Beogradu u prijateljskoj utakmici protiv SR Njemačke (3:1).

Za hrvatsku reprezentaciju nastupio je kao nogometaš Hajduka u Zagrebu 12. rujna 1956. godine u povijesnoj prijateljskoj utakmici protiv Indonezije (5:2).

Sudionik je Olimpijskih igara 1956. godine u Melbourneu i osvajač srebrne medalje.

Tijekom i poslije igračke karijere najviše je vezan uz Hajduk. Debitirao je sa sedamnaest godina u Beogradu 5. listopada 1952. godine u kup utakmici protiv Partizana. Gledatelji isprva nisu pridavali pažnju tom golobradom mladiću, no ubrzo su u njemu prepoznali nogometaša izuzetnih sposobnosti. Igrao je vrlo dobro, poduzimao korisne akcije i začuđujućom elegancijom prelazio protivničke braniče. Prve golove za Hajduk postigao je u Splitu 14. lipnja 1953. godine na prvenstvenoj utakmici protiv Zagreba. Hajduk je pobijedio 6:3, a mlađahni Joško Vidošević Jole postigao je tri zgoditka.

Imao je jednu vrlo važnu vrlinu za nogometnu igru – izuzetno miran i pribran, hladnokrvan u svojim postupcima.

Veliki ljubimac splitske publike, kojem je Hajduk bio strast, hobi, život, znao je reći: To se ne da opisati koliko mi je Hajduk u srcu. Iz razdoblja aktivnog igranja nogometa najviše mu se, po vlastitom priznanju, urezala u sjećanje titula prvaka 1955. godine.

U tom razdoblju odigrao je svoje najbolje igre. Prema anketi Narodnog sporta dobio je Žutu majicu kao najbolji nogometaš Jugoslavije u prvenstvenoj sezoni 1954./55. Te uspješne godine nosi dres državne reprezentacije zasjenivši Stjepana Bobeka.

Od igranja u plavom dresu najradije se sjećao svog prvog nastupa protiv reprezentacije Italije u Torinu koju su savladali rezultatom 4:0. Takvu katastrofu na domaćem terenu nitko im nije priredio, a Joško Vidošević je debitirao pruživši odličnu igru. Bio je vrlo ponosan što je u reprezentaciji zamijenio velikog Bobeka. Talijanske novine su pisale: Kakav je tek taj Vidošević kad mu je Bobek rezerva?

Prestavši s aktivnim igranjem godinama je ostao čvrsto vezan za Hajduk kao član najužeg rukovodstva. Nastavljajući borbu za boje Hajduka i Splita na jednom drugom terenu dao je veliki doprinos. Uz Fabjana Kaliternu, Petra Bonettija i Janka Rodina jedini je nogometaš kluba koji je postao klupski predsjednik od 1985. do 1986. godine.

Pripada jednoj izuzetno kvalitetnoj generaciji Hajduka koja je u prvoj polovici petog desetljeća 20. stoljeća vladala jugoslavenskim prostorom igrajući najljepši nogomet.

Preminuo je 20. kolovoza 1990. godine u Splitu. Pokopan je na groblju Lovrinac.