Jakobušić: Nema većeg motiva nego kad vidim koliko se potcjenjuje strategija, a nadam se da ćemo je ostvariti u tri godine, a ne u šest!

Predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić bio je gost u sportskom programu Radio Splita. U razgovoru sa Srđanom Fabijancem dotakao se mnogih zanimljivih i aktualnih tema. 

- Imali smo u ovih godinu dana kontinuitet promjena. Sve odluke koje se donose treba gledati u vremenu u kojem se donose. Gospodin Boro Primorac je stajao iza mene, bio je prijelazno rješenje, a kada je došao Mindaugas Nikoličius za sportskog direktora shvatili smo da moramo odmah reagirati. Doveli smo Paola Tramezzanija. Uopće ne mislim da je to pogreška, dapače, doveli smo ga ciljano za pet mjeseci da samo zaustavi pad. Ako uspijemo doseći Europu, što smo planirali, to je onda bonus. Mislili smo da će nam trebati za to dva boda više. Imali smo dva boda manje, ali smo svejedno osigurali Europu. I htjeli smo u tih pet mjeseci dati šansu gospodinu Tramezzaniju da pokaže kako je on dugoročno rješenje. Za to se treba poklopiti puno toga na relaciji s upravom, igračima... Vrlo rano smo vidjeli da to nije tako. Nemojte zaboraviti da su ga mnogi htjeli u drugom mjesecu zamijeniti - rekao je Jakobušić, a zatim dodao:

- Kada je došao kraj sezone imenovali smo za trenera Jensa Gustafssona kojeg smo već u prvom mjesecu skautirali. Mislili smo da je to dugoročno rješenje. Imao je nekoliko mana za koje smo znali. On je za kontinuitet, za rad, ali nije bio trofejni trener i prvi put je otišao izvan Švedske. To se pokazalo ne samo problematično, nego otežavajuće. Nikoličius je Skandinavac, njegova prilagodba na ovo okruženje je nevjerojatna. Mislili smo da će tako biti i s Jensom. Ali, mi je Niko dao drugu digresiju. Rekao je 'mi u Litvi smo Slaveni'. Uvijek je odgovornost predsjednika. Drugi put bi pametnije. To nas je dovelo do Valdasa.

Je li Dambrauskas bio opcija u prvom mjesecu prije dolaska Tramezzanija?

- U prvom mjesecu je on otišao u Ludogorets. Mogli smo ga preusmjeriti, ali ja ne volim te pakete, povezivanje imena...Ja sam ovdje potpuno sam. Nisam htio opteretiti Niku s povezanošću s Valdasom. Da je Dambrauskas bio slobodan u šestom mjesecu, ne bih ga uzeo. Naš plan je bio 19.12. nakon završetka prvog dijela sezone promijeniti Jensa. To smo rekli, u tom je smjeru uprava i radila puno prije nego što su zaredala tri rezultata. Mi smo sad u šestom mjesecu, a ne u prvom. Moramo gledati unaprijed. Vidjeli smo da smo pogriješili s Jensom. Za uigrati novu momčad treba dvije-tri godine. Svi naši konkurenti imaju taj kontinuitet. Nama to fali, igrački kontinuitet. Ali, nije nam problem promijeniti i pet puta ako treba. Zašto je Valdas taj? Imao je epizodu u Bugarskoj gdje je mogao vidjeti kako radi veliki klub, ali koji su problemi kada nemaš trokut predsjednik-sportski direktor-trener. Nadam se da smo s njim taj trokut sada zatvorili. 

Dovođenje Livaje je vaš najbolji potez, zar ne?

- Teže ga je bilo dovesti nego zadržati. Ništa se ne događa slučajno. Treba se dosta toga poklopiti. Ne volim izdizanje iznad kluba i pretjerano spominjanje jedne osobe. Uvijek je tu Hajduk. Da nije ove energije, ne bi Livaja bio Livaja. Moj zadatak je da se svi osjećaju ugodno. Naravno, ima tu dosta veze psihologija, a Hajduk nema novca i onda ideš na osobnost, ego, taštinu, nadu. Ne možeš Livaju dovesti za novce. Najviše me veseli kada čujem da Livaja ide u prvom mjesecu. To znači da mnogima smetamo. To su nečije želje i strahovi.

Za Livaju je Hajduk idealna sredina, u tome se mnogi slažu...

- Vama se čini da on ima slobodu. Mnogi bi htjeli bi da mu zabranim igranje na skalini na Jadrana. Jave mi da se vozi bez kacige. Svi bi htjeli da ja kažnjavam jer predsjednik treba kažnjavati, a ne vide što je osobnost. Treba balansirati. Livaja je takav kakav je. Mene bi sigurno promijenilo da mi se ovo događa što se događa njemu u ovih deset mjeseci. On je potpuno ista osoba na treningu i u relaciji. Tko će ostati normalan pored svega ovoga, u svom gradu. To je njegova najveća vrijednost. Najveća njegova vrlina je da druge čini boljima. 

Što možete obećati navijačima 'ispod božićne jelke'?

- Ne volim obećanja. Imate primjer od prije dva dana. Jedna redakcija u Zagrebu, neću je imenovati... Nađu se njih dvoje-troje i kažu 'ajmo napisati da Vrsaljko dolazi u Hajduk'. Kada se to napiše, iza toga ide demantij, iza toga ide klik. Sve je tako. To je toliko paušalno. Što se događa nakon toga? Sve redakcije zovu klub i da to komentiramo. To vam je danas mercato. Neću vam ništa obećavati, ali mogu vam reći da ćemo biti dobri i konkurentni. Ono što tražimo to je zajedništvo. Jer da toga nema ne bi bilo 30.000 ljudi na utakmici. Kritika te gura naprijed. Mi u klubu puno radimo. Kada nešto dobro napravite to se vidi za šest ili osam mjeseci. Ovdje su procesi malo drugačiji. Imali smo zajedništvo, dobili smo ga. U idućoj godini ću se potruditi da ljudima izmamimo osmijeh. Dali smo nadu i sve više ljudi vjeruje. Ovaj grad i klub se ne znaju ponašati kada je Hajduk prvi. Nama će najveći izazov biti kako se ponašati kada budemo na prvom mjestu, kako ga zadržati. 

Hajduk je i dalje četvrti, ali tu je i polufinale kupa. Trofej više ne izgleda tako daleko.

- U klubu 94% ljudi nije nikad ništa osvojilo. Njima je ovo novo. Mi nismo apsolutno ništa napravili. Sjetite se prvog mjeseca kada se govorilo 'neće oni u Europu', 17 su bodova iza Gorice. Naravno, dogodi se i neuspjeh. Veliki neuspjeh i moj i kluba je Tobol. Ali, onda se dogodi, dobijemo Rijeku, pobijedimo na Maksimiru. Međutim, pored svega toga i euforije 30.000 ljudi mi smo i dalje četvrti. Ali, razlika je. Živi smo za dva trofeja. U sportu i životu vam treba tri godine za proces. Trofej se događa u trećoj. Mi kupujemo vrijeme. Ako se to dogodi u prvoj godini nitko sretniji od nas. Ako mi budemo s ovim potencijalom drugi, mi smo neuspješni. U ovih par mjeseci otkad sam tu sam vidio, kada Hajduk dobije, onda dobijem 50-70 poruka, a kada izgubi 150. Ja volim na sve odgovoriti. To više nisam mogao pratiti. To je jedna velika distrakcija. Sada sam samo na poziv, poruka ili mail. 

Je li klub financijski stabilan?

- Klub je stabilan, ali nema para. Kada sam došao situacija je što se tiče financija bila gora. Ne zato što je netko loše radio nego je takva situacija. Nema prihoda, nema Europe. Nismo kukali tada, nećemo ni sada. Hajduku uvijek fali para. Zašto? Da imamo više para, više bi i trošili. Trebamo osigurati stabilnost i financijski kontinuitet. Ne mogu reći da imamo novca za cijelu godinu. Svaki mjesec smo u stisci... Plaće su isplaćene za 11. mjesec, bit će i za 12. Da je izazovno - je, ali tako je. Ključ Hajduka je da igra Europu. Ona donosi novac. U suprotnom moramo prodavati. Nema mi veće motivacije kada vidim s koliko se podcjenjivanja ona strategija komentira izvan Splita. Nadam se da ćemo je ostvariti u tri godine, a ne u šest. 

Hoćete li i ubuduće kada Hrvatska igra u Splitu biti na tribini, a ne u loži. Javnost je oko toga podijeljena...

-  Lako mi je za podjele. Kada bi se vodio što javnost misli, ne bih ja ništa radio. Masa nikad ne može biti u pravu. Ako sam na išta ponosan, to su dvije stvari, neovisnost i poštenje. Takav ću i izaći iz kluba. Stav prema HNS-u je isti godinu dana. Dok god Hajduk nije u strukturama HNS-a ja ću biti na istoku jer navijam za Hrvatsku i idem na sve utakmice. To je logično i prirodno. Za mene je dobro da nisam u HNS-u. Potpuno sam fokusiran na Hajduk, ali za klub nije dobro da nismo u HNS-u. Svoj put ne možemo tražiti direktno nego kroz županijski savez. U ovih godinu dana najteži dan mi je bila Skupština županije gdje smo imali jedan dogovor, a onda sam vidio da svi nisu podržali Hajduk. Mogao sam sebe poslati na put, ali sam otišao na sjednicu jer se nemam čega bojati. Mi nismo u tijelima i dok god nas nema mi ćemo ovako dogovarati, direktno s predsjednikom Kustićem. Volio bih u ovoj godini da se naprave pomaci. Ljudi će uvijek biti nezadovoljni. Za Hajduk je ključno u strukturama HNS-a jer se promjene rade iznutra, a ne izvana.