Jakobušić otkrio nepoznate stvari iz privatnog života te kako je došlo do oklade s Lučićem
Zdravko Marić ispričao je zanimljivu priču vezanu uz Aleksandra Čeferina
U sklopu 22. KOMferencije, događaja koji okuplja stručnjake iz područja komunikacija i medija u organizaciji Hrvatske udruge za odnose s javnošću, na panelu 'Neuspjehom do istine' govorili su predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić, osnivač i predsjednik Sportskih igara mladih Zdravko Marić te predsjednik Uprave Telemacha Adrian Ježina. Moderator je bio PR stručnjak Jerko Trogrlić.
- Za sve treba vremena, tako i za sport. Radiš, treniraš, onda si prekobrojan. Onda uđeš u momčad i dokazuješ se. Imao sam sreću da sam bio kotačić momčadi koja je bila na vrhu Europe. Sport te nauči da je svaki dan nova utakmica, ono što je bilo jučer danas ne vrijedi - rekao je u uvodu Ježina, a potom se dotakao finalne utakmice protiv Partizana 1998. Nakon remija u prvoj utakmici u drugoj je Jadran poražen s 3:1.
- Bio je to ogroman naboj. Igrali smo gore neriješeno, pritisak je bio očito neodrživ. U puno aspekata je to grub način kako ti sport vrati. Taj uspon i pad u jednoj utakmici koja traje sat vremena može se vrlo često dogoditi. S prosječnosti ne možeš ništa napraviti. Jadran mi je drugi dom, kao i mojim bivšim suigračima. Mi želimo klubu nešto vratiti, bez ikakvih osobnih ambicija. Klub je deset godina imao blokiran račun, uspjeli smo to sanirati. Krenuli smo s dna, ali smo s godinama rasli i došli smo gdje smo danas. Voljeli bi da imamo kontinuitet uspjeha.
Zdravko Marić već godinama je alfa i omega Sportskih igara mladih.
- Jako je teško koga nismo uspjeli dovesti. Bilo je jako puno neuspjeha, prijevremenih odustajanja. Nas kao tim krasi upornost. Za ovo što mi radimo i tražimo je potrebna socijalna nota. Uvijek se volim pohvaliti činjenicom da su sva djeca nastupala besplatno. Imali smo od prvih dana jako puno padova. Možda je bilo puno više neuspjeha. Igre su dosta puta bile u teškoj situaciji, novce smo nabavljali preko noći raznim kemijama. Pravi uspjeh je da nismo odustali - rekao je Marić, a potom dodao:
- Zahvaljujući Peđi Mijatoviću možemo doći do svakoga, ali Lionela Messija nismo zvali. I danas zovemo svakog živog. Možemo doći do broja mobitela bilo koga. Izvore ne otkrivamo, a onda 'deremo'. Kada smo nabavili broj Aleksandra Čeferina. Ja sam ga zvao, javio se povratno. Rekao sam mu da sam predsjednik Igara mladih, a on je tražio da mu kažem tko mi je dao broj telefona. Rekao sam mu da mu ne mogu to reći. Poslali smo nakon nekoliko dana dopis UEFA-i, a njegov šef kabineta nam je rekao da sastanka nema dok mi ne kažete tko vam je dao broj telefona. Zvao sam ga šest-sedam mjeseci svaki dan. Bio sam u Rusiji, nazvao ga s ruskog broja. On me tako 'isprašio', rekao da nema sastanka bez broja telefona. Zahvaljujući Predragu Mijatoviću, Čeferin je danas veliki prijatelj Igara.
Dotakao se Marić i činjenice da ga prijateljem oslovljava i Aleksandar Vučić, iako je imao problema na startu Vučićevog mandata s tajnom službom.
- Jedanput kada sam Borutu Pahoru poklonio od dres Ronalda, a on govori meni mali voli košarku možeš li nabaviti dres od Kobea Bryanta. Kada sam nabavio, zvao sam ga, ali mi je rekao da je bolje ne govoriti to preko telefona. Što se tiče Vučića, i danas sam s njim na 'vi', zovem ga 'gospodine Aleksandar'.
Marić je prokomentirao i emisiju 'Neuspjeh prvaka' koju je donedavno vodio Mario Stanić.
- Najgledaniji smo sportski sadržaj na ovim prostorima poslije live-prijenosa. Mario Stanić je odličan voditelj. Imam još pet-šest dana da nađem novog voditelja. Javljaju nam se brojni voditelji, ali mi trebamo veliko sportsko ime. To je Aleksandar Kolarov. Odbio me, ali neću odustati.
Predsjednik Hajduka Lukša Jakobušić pričao je o svojoj prošlosti.
- Ne znam kada sam bio ovako nervozan prije, iako su mu tu tri prijatelja. Neobično je da sam nervozan, znam otprilike pitanja, ali ne znam u kojem smjeru ide. Svi neuspjesi, uglavnom se ne znaju, nisu vidljivi, meni to odgovara, ali to me sve dovelo do ovoga. Nisam nikad mislio da ću biti predsjednik Juga, iako sam želio. Za Hajduk nisam ni mislio, ni želio, nisam mislio da bih mogao doći u tu poziciju - rekao je Jakobušić, a potom se dotakao činjenice da se njegova obitelj hranila od humanitarne pomoći.
- Je. To je bilo 92/93, čekaš red za hranu tri puta tjedno. U jednom trenutku imaš sve pa sve izgubiš. Mi Slobodnu nismo kupovali, bila je skupa. Zato danas kupujem sve novine i sve čitam. Imam dva sina, jednog od 18, drugog od 26 godina. Otac mi je rekao da upišem fakultet u Dubrovniku jer nije bilo novaca za otići u drugi grad.
Trogrlić je okupljenima otkrio da je Jakobušić imao i trećeg sina koji je preminuo te da je stariji sin u rujnu ove godine doživio tešku nesreću nakon pada od motora, a to nitko od njegovih suradnika nije znao.
- Pitaju me zašto se ne smijem. Ne smijem se - odgovorio je Jakobušić s knedlom u grlu.
Dotakao se i predsjedničkog mandata u dubrovačkom Jugu.
- U prve dvije godine nismo osvojili ništa. Mile Smodlaka je rekao da organiziramo neki turnir da osvojimo nešto. Potom smo osvojili osam trofeja zaredom. Mislio sam se povući nakon što smo osvojili pet, otac mi je bio na samrti, ali nisam odustajao. Kod vaterpola je specifično da ako želiš biti prvak Europe moraš biti domaćin. Ta energija, navijači, guraju te naprijed. Jug je uvijek bio u finalima, ali nismo osvajali. Uvijek bi se nešto žalili, išli bi čarterom. Cijelu sezonu smo imali suce koji bi sudili kontra kako bi mi bili spremni na sve.
Otkrio je i detalj kako je dobio patike 'jordanice'.
- Nisam ih kupio. Vratar Lučić mi je rekao ako izborimo skupine u Europi da ću mu kupiti te patike. Ja sam rekao ako ne izborimo jesen u Europi da će on meni. To je simbol neuspjeha - zaključio je Jakobušić.
