KO(Š)MENTAR: Početak sezone ne obećava, 'kaša' koju miješaju Žaja, Čizmić i Rimac ne miriše navijačima Splita

Košarkaši Splita poraženi su na gostovanju kod Budućnosti rezultatom (75:97) u susretu 2. kola ABA lige. Najefikasniji kod Splita bio je Škara s 15 poena. ‘Žuti’ su tako upisali i drugi poraz u regionalnom natjecanju na početku sezone.

Bila je to jedna od mnogih utakmica kakvih smo gledali ovih godina -  jednostavno bio je to put bez nade za Slavena Rimca i njegovu momčad. Od samog početka Budućnost je zagospodarila terenom, izgradili su domaćini odmah prednost koju su zadržali sve do samog kraja dvoboja. Strateg Splićana prvu minutu odmora bio je primoran pozvati kod rezultata 13:4,  nedugo potom na klupu je povukao Kapustu i Ljubičića.

Ništa nije funkcioniralo u obrani ‘žutih’, Budućnost je gotovo tijekom cijele utakmice tražila slabe strane gostiju, prije svega napadajući igrom ‘dva na dva’ Ljubičića na sredini terena. Kada bi se splitski centar povukao korak dva, kažnjavali su to domaćini izuzetno preciznim vanjskim šutom, a s druge strane ni reket nije bio popunjen, pa bi lopta znala bez velikih poteškoća doći do visokih igrača Budućnosti. Poražavajući, a možemo reći i ponižavajući je bio broj pokušaja ‘alley upa’ koji su izveli igrači Budućnosti, a u većini njih je akcija završila zakucavanjima.

Domaćine je u ovoj utakmici do uvjerljive pobjede povukao Sulaimon, izvrsnom partijom u prvom poluvremenu, izbombardirao je koš Splićana tricama, a ‘žuti’ su nakon prvih 20 minuta susreta primili čak 59 poena. Konačni rezultat izgleda na koncu čak i prihvatljiv, u jednom trenutku je izgledalo kao da će Budućnost otići na preko 30 poena razlike, ali smogli su igrači Slavena Rimca snage da izbjegnu pravu katastrofu. Nisu ni prvi ni zadnji koji će u Podgorici ovako stradati.

Više nas na početku sezone brinu neke druge stvari, pogotovo što su vodeći ljudi kluba direktor Dejan Žaja, sportski direktor Teo Čizmić, pa i trener Slaven Rimac, uvjereni kako su složili roster koji je sposoban odraditi sezonu na bolji način nego prošlu. Problemi u organizaciji igre su i više nego očiti, a ne bi se čudili da će Kapusta kroz mjesec-dva postati tek treća opcija na poziciji playmakera nakon Katića i Kučića. Jordano se sigurno ne uklapa u ovakav stil i način igre, a Bensonov učinak pod koševima za sada je mizeran, nismo pretjerano optimistični ni u vezi njega i njegove budućnosti na Gripama.

Zašto to govorimo? Pa sportski direktor Čizmić se nije proslavio nekim bajnim rješenjima proteklih sezona, lani se se u mini-rekonstrukciju tima krenulo već nakon prvih nekoliko tjedana sezone, kada su na Gripe vraćeni Shorter i Sullivan. Za sada se Škara čini kao jedina nadogradnja na momčad koja je bila jednu pobjedu na domaćem terenu udaljena od naslova. Vodstvo kluba je i ponosno istaknulo kako je pojačalo budžet u odnosu na lani, ali način na koji ga troše je upitan.

Kapetan Kalajžić je olako prešao u redove najvećeg rivala, a u trenutku kada su čak tri bivša kapetana, centra bila slobodna na tržištu i na pladnju Čizmiću i Rimcu - Andrija Stipanović, Josip Sobin i Mario Delaš - ‘žuti’ su pod koševima u sezonu krenuli s Ljubičićem i Bensonom. Stipanović još uvijek ‘koketira’ sa ‘žutima’, Sobin je potpisao za zagrebačku Cedevitu, a Delaš će pomagati mladićima iz Kaštela u pohodu na najviši rang hrvatske košarke.

I onda će se i Čizmić i Žaja i Rimac čuditi kako na Gripama nema publike, a ono malo gledatelja što dolazi na Gripe proteklih sezona (u 1. kolu protiv Igokee tek oko 350-400 ljudi!) će nastaviti gledati anarhičnu skupinu košarkaša, bez jasno postavljene hijerarhije, s kojom baš kao ni s trenerom Rimcom nikako ne mogu zaživjeti, a koja je pobjeđivala i koja će pobjeđivati zahvaljujući individualnoj inspiraciji pojedinaca. Mogli su Splićani imati jak domaći pečat, skupinu karakternih igrača koji su u svojoj karijeri redovno osvajali trofeje, koji su odrasli na Gripama, koji su u klupsku blagajnu donijeli i nekakav novac - i što je najvažnije imali bi sposobnost da svojim pristupom i kvalitetom probude učmalu i uspavanu atmosferu na Gripama i oko kluba. Na koncu, zar nije bilo bolje da je Kučić nastavio rasti imajući sebi uz bok Kalajžića i Katića, a opet pogubljeni Tišma da je imao vjetar u leđa prekaljenog Stipanovića, Sobina ili Delaša? Otišao je i Runjić, kojem Rimac nije bio pretjerano naklonjen prošle sezone. Sigurno se ovakav smjer u kojem ide klub ne sviđa navijačima Splita.

Što sad? Prošlog tjedna smo napisali kako nam se čini da je izgledna opcija da Split krene u sezonu s 0-4, međutim nakon ovoga što smo vidjeli i od Splita i od konkurenata ne bi stavili u ruku da to neće biti i 0-6. Hoće li kašu koju su zamiješali Čizmić, Žaja i Rimac kao i prošle sezone prosuti, pa je probati dodatnom selekcijom učiniti donekle jestivom, ili će istu tu kašu nastaviti gutati, pokazat će vrijeme...