KOMENTAR HRVOJA VEJIĆA: Utakmica za zaborav, pišemo tri boda i čekamo Dinamo

Hajduk je prošao Goricu neokrznut, tri boda su tu i to je sve što od ove utakmice trebamo zapamtiti. Razmišljajući tijekom sudačke nadoknade kako početi ovaj osvrt, na pameti mi je bila samo jedna riječ - razočaranje, koje je malo umanjeno golom u zadnjim sekundama, ali je unatoč tome prisutno jer sam osobno očekivao od Hajduka više, pogotovo u utakmici protiv momčadi koja je zadnja na tablici sa šest poraza u zadnjih sedam utakmica.

Hajduk je počeo utakmicu u rasporedu 4-2-3-1  i s očekivanih prvih 11, pošto su prošle utakmice pokazale da trener Karoglan mijenja samo dvije pozicije, onu defenzivnog veznog i desnog krilnog napadača. Igrači na ostalih devet pozicija bi se mijenjali samo u slučaju ozljeda ili kartona. Izostanak Fossatija je natjerao trenera da mijenja postavke, tako što je na dva zadnja vezna postavio Krovinovića poludesno i Vukovića polulijevo, te Kalika ispred njih.

Budući da Hajduk gradi napade od obrane podižući bekove, pogotovo Melnjaka, upravo te ispražnjene prostore bi na prijašnjim utakmicama punio Krovinović i ulazeći na svoju bolju desnu nogu, razigravao suigrače brzim okretanjem strane. Međutim, danas postavljanjem Vukovića na tu poziciju, vjerojatno želeći mu olakšati pošto mu kreacija nije forte, smo izgubili Krova u tom dijelu, kojeg na desnoj strani praktički u prvom poluvremenu nismo vidjeli. Ono što očekujemo od Krovinovića se dogodilo  u 46. minuti, kada se zamijenio s Vukovićem, izvukao polulijevo, proigrao Kalika dubinskim pasom koji dolazi u zonu šuta i puca tik uz vratnicu. Druga najbolja situacija je bila greda Sahitija, koja je također proizašla dizanjem Melnjaka visoko do linije zaleđa, nakon čega je Vuković proigrao Biuka, koji radi višak, proigrava Melnjaka nakon čega slijedi centaršut na već spomenutog Sahitija. 

Hajduk je pokušavao igrati visoki presing u prvom dijelu, ali ne posebno uspješno, jer bi Banić pronalazio bokove točnim dugim pasovima, pošto se radi o vrataru koji uz Zeleniku vjerojatno najbolje igra nogom u ligi. Čudi me da Gorica nije željela igrati od vratara prilikom izvođenja gol-auta, pošto imati čuvara mreže koji odlično igra nogom pruža razne mogućnosti gradnje napada.

Gorica je u prvom poluvremenu pokušala u par navrata preslikati igru iz vremena Lovrića, kojeg je pokušavao kopirati Fruk, koji je brzom promjenom strane ostajao jedan na jedan, ali bez značajnijeg uspjeha.

Iz prvog poluvremena važno je spomenuti brzinu reakcije suca Bela prilikom sviranja penala za Goricu, gdje samo slijepac nije odmah vidio da nema igre rukom.

Drugo poluvrijeme je donijelo uzbuđenja, sudac Bel nije žurio s penalom za Hajduk, koji je bio čist, ali onda daje potpuno bespotrebno crveni karton igraču Gorice i na taj način ubija utakmicu. Livaja je promašio penal, mora se i njemu nekad dogoditi, ali moramo priznati da je pucao loše. Još da napomenem da je Awaziem opet pokazao da je klasa za HNL, ali je i u dva navrata krajem poluvremena poklonio dvije lopte Gorici, što oni nisu kaznili, ali Dinamo jest.

Nakon toga gledali smo igru na jedan gol, Hajduk je napadao preko bokova, s nizom centaršuteva, ali bez prave šanse, jer su Banić, Steenworden i Krizmanić bili fenomenalni. Gorica se branila s 4-4-1 u niskom bloku, pokušala izaći par puta u kontru, bez većeg učinka.

I onda nadoknada, zadnja sekunda ovaj put Marko, ne Chido, i to je bilo to, nosimo tri boda... Olakšanje, ali opet ne možemo biti zadovoljni viđenim. 

Uglavnom, utakmica za zaborav, igra loša, mlade opet nismo vidjeli u igri... Pišemo tri boda i čekamo Dinamo.