KOMENTAR UTAKMICE: Bravo, Hrvatska! Gvardiol je bio najbolji na terenu!

Sjajna, sjajna utakmica. Sudar, možemo reći, dvije prave nogometne velesile donio je fantastičnu utakmicu u kojoj je pobjeda mogla otići na obje strane. Hrvatska je izašla u naših standardnih 4-1-4-1, ili 4-3-3 ako gledamo Perišića i Kramarića kao napadače, a ne krilne vezne igrače. Belgija je prilično iznenadila, Martinez je promiješao i sastav i sustav, tako da u početnoj postavi nije bilo ni Hazarda, jednog i drugog, ni najavljenog Lukakua. Iako smo očekivali Belgiju s trojicom u zadnjoj liniji, to se nije dogodilo, Martinez se ipak odlučio na 4-2-3-1. U toj taktičkoj postavci glavna opasnost za nas bio je očekivano De Bruyne, koji se u fazi napada uvlačio u krilo Gvardiolu, a onda ga prilaskom veznoj liniji pokušao izvući kako bi Lovren ostajao iza s najisturenijim Trossardom, kojemu je pomagao malo povučeniji Mertens. To baš i nije urodilo plodom, jer je Gvardiol bio po mom sudu daleko najbolji na terenu, toliko inteligentno igrajući u svim fazama, da slobodno mogu reći da se radi o možda u ovom trenutku i najboljem stoperu ovog prvenstva. Ipak, De Bruyne je u prvom poluvremenu u tranziciji napravio dvije odlične prilike, ali srećom uspjeli smo se obraniti.

Hrvatska je u utakmicu ušla sjajno i u prvih desetak minuta potpuno se nametnula kao momčad koja ide na pobjedu, baš kako je izbornik i obećao. Naša vezna linija je brzim promjenama strane stvarala višak, većinom s desnog boka na lijevi, gdje bi Perišić i Sosa ostajali 2 na 1, i na taj način, iako nismo napravili neke izrazite šanse, odmakli smo Belgiju daleko od našeg gola.

U prvom dijelu važno je istaknuti i jedanaesterac koji je suđen, pa poništen zbog malog zaleđa Lovrena. Svaka čast tehnologiji, ali gledao sam tu crtu koju su povukli i zaleđe nisam vidio. Morat ću se bolje educirati.

Drugo poluvrijeme dolazi vatromet, takva uzbuđenja da je teško bilo sve pratiti, koliko sve brzo odvijalo. Belgiji ulazi Lukaku, koji je, iako tek oporavljen od ozljede, i dalje top klasa, fizički monstrum. Zanimalo me kako će se Gvardiol snaći u duelu s njim. I snašao se sjajno, iako je Lukaku imao par prigoda u kojima nas je mogao poslati kući.

Zadnjih desetak minuta smo opasno visili. Vjerojatno smo psihički počeli osjećati strah od nekakvog gola, tako da smo u par situacija reagirali neobjašnjivo nesigurno, najprije Livaković, a onda i Lovren, kada je promašio cijelu loptu glavom i prava je sreća da nismo primili gol.

Od naših moram istaknuti sjajnu igru Perišića, pogotovo u fazi obrane, isto tako i Juranovića.

Na kraju moram reći ono što sam trebao odmah na početku. Bravo, bravo Hrvatska, bravo izborniče, bravo stožeru, bravo igrači, čestitke svima, baš sam ponosan i sretan.

Šteta što je jedna od ove dvije momčadi morala ići kući nakon ove utakmice, ali kad već mora, onda nek su to oni, iako je turnir ispadanjem Belgije na gubitku.

Primarni smo cilj ostvarili, nije bilo lako, ali potpuno zasluženo idemo dalje. 

Sada, naravno, apetiti rastu, već nam pomalo miriše na Rusiju, ali ajmo polako i skromno jer, tako je to kod nas, od tragedije do euforije kratak je put. Ali i obratno.