KOMENTAR UTAKMICE: Čitam već pet godina o srećkoviću koji ništa ne zna. I to od ljudi koji misle da lopta skače jer je žaba u njoj

Kakva večer u Rotterdamu, kakva utakmica, ali dobili smo još jednu potvrdu - Hrvatska je nogometna velesila. 

Utakmica dvije top momčadi, pune zvijezda, koje igraju bez kalkulacija, sve su to bili preduvjeti za utakmicu kakvu smo na koncu i gledali.

Dalić je izveo najbolju momčad koju ima na raspolaganju, možda je malo iznenađenje bio Perišić na lijevom beku, ali ta odluka je bila sasvim logična i funkcionirala je jako dobro, jer se Perišić izuzetno dobro dizao u fazi napada, bio opasan, a u obrani zatvorio sve prilaze, pogotovo je bio dominantan u skoku, gdje je očistio par nezgodnih situacija. To je igrač koji može odigrati doslovno svaku poziciju unutar sustava i sretan je svaki trener koji ga ima u kadru.

Nakon što je Nizozemska nezasluženo, a za nas i nesretno povela, neka druga, neka ranija Hrvatska bi se raspala, misleći, igramo kod njih doma, došli smo tu biti simpatični gosti, ali ova Hrvatska je puna malo jačih mudonja, koji su na negativan rezultat reagirali kako pobjednici reagiraju i okrenuli tijek igre kad je to malo ljudi očekivalo, moram priznati uključujući i mene. 

Lukina reakcija kod penala bilo je čisto školovanje Gakpoa, iskustvo koje donosi razliku, kako je samo osjetio ruke protivnika na ramenima i jedanaesterac nije bio dvojben. Očekivali smo da će baš Luka pucati, ali loptu je uzeo Kramarić, što je za mene bila sasvim dobra opcija, jer, Luka je doktor nogometa, ali u penalima i nije baš naj, Krama je u tome bolji i ne znam čija je odluka to bila, ali bila je dobra, unatoč tome što je Luka poslije perfektno zabio penal.

Okrenuli smo utakmicu golom Pašalića, pobjeda je bila na dlanu, i onda naravno, šok u 95. minuti, Lang zabija za 2:2. 

Odmah sam se sjetio Turske na Euru 2008., gola u zadnjoj minuti , koji nas je ubio i nismo se uspjeli oporaviti. Od današnje ekipe na terenu, jedino je Luka bio tada tamo, naučio je lekciju i danas vukao momčad do pobjede, unatoč pehovima.

U produžecima, Hrvatska je reagirala sjajno, odluke s klupe su bile vrhunske i svi igrači koji su ušli su radili razliku, pogotovo Petković. Petko je čudan lik, nekad će te ubit koliko je nezainteresiran, a nekad, kao sinoć, ćeš pomisliti - ovaj dečko je top klasa. On sam mora odabrati koji Petko će biti. 

Još je jedan junak večerašnje utakmice. Zlatko Dalić. Srećković. On ništa ne zna, samo ima sreće, čitam već pet godina. Zanimljivo je nekad čitat komentare ljudi koji misle da lopta skače jer je žaba u njoj, kako bi rekao moj pokojni trener Petar Nadoveza, a opet ti isti sve znaju o nogometu. 

Dalić je trener sa velikim T, ovoj ekipi je izbornik,  trener, mentor, otac. Sinoć je maestralno vodio utakmicu, mijenjao kad i koga treba, vratio mir momčadi kad je bilo najvažnije, kapa do poda izborniče.

Slijedi nam finale, vrijeme je i za jedno zlato. Poslije ovakve utakmice, svima je jasno da ova ekipa to može i želi. Španjolska ili Italija, who cares, sve se pita samo nas.