KOMENTAR UTAKMICE: Danas se moglo vidjeti i puno dobrih stvari, a Borevković se pokazao kao pogreška
Šteta zbog lutanja jer propuštamo još jednu godinu za napasti naslov
Kiksali smo, nema dvojbe, 2:2 s Istrom je sve osim onog što smo priželjkivali i očekivali nakon tri uzastopne pobjede i činjenice da smo mogli ozbiljno pritisnuti Dinamo, u situaciji kada su u najvećoj krizi u posljednjih petnaestak godina. Ali moram priznati da je utakmica bila spektakl. Odavno uzbudljiviju utakmicu u HNL-u nisam gledao.
Hajduk je izašao u rasporedu 4-2-3-1, u vezni red se vratio Grgić, koji je s Krovinovićem zauzeo pozicije defenzivnih veznih, i oba su se istaknula. Krovinović jednom od lošijih partija u zadnje vrijeme, a Grgić nevjerojatnom nervozom, jer je u gotovo svakom duelu sa suparnicima tražio nekakav obračun, što često i radi, tako da sam, iako čovjek koji voli fajtere, nakon pola sata rekao: 'Pa daj, čovječe, igraj, prestani se unositi u lice svima koji prođu pored tebe'. U obrani je uz Ferra umjesto ozlijeđenog Vuškovića uskočio Borevković i to se pokazalo kao velika pogreška. Može se postaviti pitanje, zašto Borevković, a ne Awaziem ili Simić? I Awaziem je imao skupih pogrešaka, ali je sve u svemu bolji igrač nego Borevković. Na Simića se očito više ne računa, iako je u bijelom dresu imao više dobrih nego loših partija.
Počelo je sjajno za 'bijele', izašli su visoko u presing, Pukštas prekida akciju gostiju u startu, lopta dolazi do Livaje, koji daje savršen pas na Mlakara i to je 1:0. Istru je dosta teško pritisnuti, jaki su u posjedu i zato je ovaj gol bio poticaj 'bijelima' da treba nastaviti u istom tonu. I nastavili su. Hajduk je prvih 15-20 minuta dominirao, bio rastrčan i opasan, pomislio sam da ćemo slomiti Istru u prvom dijelu. A onda hlađenje u dvije minute.
Iz jedne naizgled neopasne situacije po desnom boku, Hujber ulazi u sredinu, nitko ga ne napada i čovjek nije imao druge nego zabiti prvi gol u karijeri, kome bi nego nama. Idući napad opet kontra, Borevković potpuno krivo procjenjuje da će ići lopta u noge na Bakrara, radi kretnju prema naprijed umjesto da brani dubinu i ispada, Ferro kasni u korekciju, nakon čega pokušavaju zajedničkim snagama sanirati štetu, ali mladi Alžirac fenomenalno zabija.
Zanimljivo je bilo gledati kako Leko kombinira sustave, pa se tako u izgradnji napada Mikanović dizao skroz visoko, a Melnjak bi ostajao u zadnjoj liniji čineći tih puno puta spomenutih tri u zadnjoj liniji. Faza obrane se često prelijevala iz početnih 4-2-3-1 u 4-4-2, kada bi Benrahou iskakao pomoći Livaji u pritisku na obranu Istre.
Upravo je danas sjajni Benrahou bio asistent za Mlakara nakon prekida krajem poluvremena i opet je sve bilo na početku.
Drugi dio počinje komičnom pogreškom Borevkovića, koji je ničim izazvan poklonio loptu Mlinaru i onda ga srušio za crveni karton. Po meni graničan, moglo je proći i sa žutim jer je Ferro već dolazio u korekciju i Borevković nije bio zadnji igrač u trenutku prekršaja.
A onda slijedi period koji mi budi optimizam za dalje. Hajduk juriša s igračem manje, izlazi visoko i ne da Istri da preuzme konce igre, stvara par prilika, čak i zabija gol koji je opravdano poništen zbog zaleđa. To je ta igra, kad vidim Benrahoua i Mikanovića kako s igračem manje sprintaju minutu rame uz rame 30 metara od protivničkog gola.
Do kraja nismo uspjeli zabiti, ali ne smijemo gledati ovaj rezultat kao tragediju. Danas se moglo vidjeti puno dobrih stvari i stvarno mislim da je Leko na dobrom putu da od ove momčadi napravi moćan stroj. Šteta zbog lutanja jer propuštamo još jednu godinu za napasti naslov, ali, this time next year...
I za kraj da ne zaboravim, Rokas Pukštas će biti svjetska klasa, sa 18 ovako igrati je fascinantno.
