KOMENTAR UTAKMICE: Danas smo vidjeli jedno veliko ništa

Fotogalerija (84)

Sjajnooo, još jedna pobjeda u nizu. Hajduk je u zanimljivoj utakmici pobijedio Goricu u susretu koji je mogao otići na obje strane. Dobro, ajmo sad ozbiljno. U nogometu ima par floskula koje igrači nauče i ponavljaju ih ovisno o tome šta se na utakmici dogodilo. Znate ono, igra se do posljednjeg sučevog zvižduka, dali smo 110%, a jedna od najčešćih je 'danas svi igraju nogomet', kada hoće reći da je protivnik bio tvrd orah. Upravo sam saznao da to nije istina. Recimo, Hajduk ne igra nogomet. To smo vidjeli danas, jedno veliko ništa. Ako za ovo trenirate, momci i treneru, nemojte više, ne gubite vrijeme, ovo možete odigrati bez ijednog treninga, kako se kaže, na svježinu. 

Ajmo se vratiti terenu i onome što smo vidjeli na njemu. Hajduk je izašao u očekivanom sustavu, 3-4-2-1, ali unutar sustava neki su se igrači neočekivano našli u prvih 11. Tako je u sastavu bio Ferro umjesto ozlijeđenog Awaziema, a kad ga već spominjemo, moramo reći da ništa nije izgubio u ovih osam mjeseci što ga nije bilo. Ali ni dobio. Također, novak Anello je zbog bolesti Melnjaka upao u sastav i ostavio dosta dobar dojam. 

Željko Sopić je imao sjajnu ideju kako se suprotstaviti Hajduku, odabrao je jednu od opcija kako igrati protiv 3-4-2-1, a to je klasičnih 4-4-2 i njegovi igrači su tu ideju jako dobro prenijeli na igru, tako da gledajući utakmicu nismo mogli prepoznati tko je drugi na tablici, a tko debelo zadnji. Da su zamijenili dresove, rekao bih nakon prvih 45 minuta, ovi su zasluženo zadnji. Sopićeva ideja je bila da dva napadača kontroliraju tri Hajdukova stopera i onemoguće im izgradnju sa svoje polovice. Vezna linija je bila čovjek na čovjeka, a zadnja četiri u obrani Gorice su trebala zaustaviti s igračem viška tri isturena naša igrača, Krovinovića, Livaju i Pukštasa. I to je funkcioniralo perfektno, već nakon dvadesetak minuta je bilo jasno da ćemo danas imati problema. Hajduk nije uspijevao pritisnuti u visokom presingu, Gorica je imala posjed, odmakli su nas od svog gola i preko u skoku dominantnog Jurića prijetili, pogotovo iz prekida koje je sjajno izvodio Pršir. Problem u Hajdukovoj igri je bilo i to što se Prpić dizao previsoko, i to je ok, ali prilikom dolaska u blok nije imao rješenja, te su gosti izlazili u kontre, jer su Simić i Ferro stajali predaleko od igrača, te nismo uspijevali ostvariti kontinuirani napad.  Tako je prvo poluvrijeme za Hajduka završilo samo s jednim udarcem u okvir, a i taj je jedva došao do gola.

Drugo poluvrijeme nosi niz zanimljivosti. U 59. akcija za koju se vidjelo da je uigrana. Ferro sjajno puca sa 60 metara udaljenosti i Radošević krajnjim naporom izbija u korner, iz kojeg Livaja zabija i to je 1:0. U 61. Leko mijenja sustav, vadi Ferra, ulazi Nikola Kalinić, umjesto Anella ulazi mladi Letaj, te 'bijeli' prelaze u 4-4-2, s tim da vezni red stoji u rombu, kako bi se otvorio prostor za bekove da se dižu visoko. Fossati je bio centralni defenzivno, Krovinović iza dva špica, te je s ovom taktičkom postavkom Leko jasno pokazao da ide po drugi gol. Međutim, već nakon dvije minute Gorica nakon prekida izjednačava, sjajan centaršut Pršira, Bralić još bolje skače i eto nervoze.

Nakon toga Leko pojačava bokove svježim Mikanovićem i  Benrahouom i igra se potpuno otvoreno na obje strane. Gorica ima priliku riješiti utakmicu u 78., Vujnović je sam pred Sentićem, ali ne zabija. Samo pola minute kasnije, na drugoj strani Kalinić pokazuje kako se to radi, izlazi pred Radoševića i zabija za pobjedu. I to je to.

Kako rezimirati ovu utakmicu? Vidjeli smo mlade igrače, to je super, ali to jednostavno mora biti bolje. U moje vrijeme, a stariji navijači će se sjetiti, kada bismo igrali ovako lošu utakmicu nakon par dobrih, Torcida bi počela s pjesmom kojom bi nam rekla šta misli o našoj igri. Išla je ovako: 'Ououo, Hajduk nam se vratio', s tim bi nam sve rekli, a mi bismo jedva čekali novu utakmicu da budemo bolji i ne slušamo je više. Danas se pjevaju neke druge pjesme, rugaju se Sentiću, to je sigurno podrška koja mu je potrebna pred derbi, ali to je zasebna tema.

Uglavnom, trebala nam je utakmica koja će nas napuniti samopouzdanjem pred derbi u Zagrebu. Dobili smo sve samo ne to, tako da ćemo u Zagrebu morati biti na najvišem mogućem nivou. Derbi je utakmica posebna, tu se zaboravlja sve što je bilo i sigurno ćemo gledati boljeg Hajduka. Ali ipak, na ovakvim utakmicama moramo puno bolje izgledati i lakše ih dobijati.

Jesam li optimist? Uvijek.