KOMENTAR UTAKMICE: Dobili smo odgovor kako izgleda Hajduk bez Livaje i Krovinovića

Svih nas je zanimao odgovor na pitanje kako će izgledati Hajduk bez Livaje, još uz to i bez Krovinovića. I dobili smo odgovor. Odmah se sjetim svog pokojnog trenera Josipa Kužea i njegovih riječi nakon što smo imali ovakve izvedbe u dresu Zagreba. 'Mi smo jedna razjebana ekipa', rekao je sa svojim šarmantnim r. Tako je danas izgledao Hajduk.

Leko je izveo očekivani, rekao bih nemaštoviti sastav, Livaju je zamijenio Kalinić, Krovinovića Fossati. I ok, logično, nije to bilo ključno u ovoj utakmici. Ono što je bilo ključno je toliko neambiciozan, rekao bih bez muda ulazak u utakmicu, u Rijeci, gdje moraš bit spreman na fight ako misliš uzet išta. Toliko sam bio razočaran početkom Hajduka, da se suzdržavam i pokušavam biti pristojan. 

S druge strane, Jakirović je sjajno pripremio utakmicu, pokazao zašto je po meni u ovom trenutku najbolji trener u ligi. Pustio organizaciju igre Grgiću, koji to ne može i ne zna, a Fossatiju na leđa stavio Jankovića, koji ga je potpuno ugasio i po meni, uz strijelca Frigana, bio prvo ime u redovima domaćina. Tek nakon pola sata 'bijeli' su uspjeli prodisati, počeli izlaziti visoko, ali sve je to bilo jalovo, bez plana, stihijski. Ono što je dobro, Grgić se tek u 30. minuti počeo unositi u lice igračima Rijeke, do tad je bio miran, doslovno ga nismo vidjeli.

Rijeka je povela nakon što je Ferro napustio svoju poziciju, izašao na bok zaustaviti kontru domaćina, ali bez uspjeha, Frigan se izvukao, nazad i oslobodio se Vuškovića, te poentirao pokazujući još jednom zašto je trenutno oko njega toliki hype. Tražio sam u igri naših u prvom dijelu nekakav plan igre, napada i obrane, ali nisam vidio ništa.

Domaćini su sjajno reagirali u trenutku gubitka posjeda, zajednički bi se uključivali u fazu obrane i vrlo brzo vraćali loptu u svoj posjed, a ovaj segment igre je uvijek isključivo rukopis trenera.

Drugo poluvrijeme očekivao sam nekakvu promjenu na bolje, a dobili smo prije svega strašnih 15 minuta Vuškovića. Vjerujte, znam kako izgleda utakmica u kojoj ti doslovno ništa ne ide. To se dogodilo danas Vuški. To ne mijenja niti malo činjenicu da je on velika vrijednost kluba, možda ga se u ovom trenutku i previše opteretilo i Leko mu je izmjenom učinio uslugu. Ivan je pokušavao s izmjenama, vrtio je, vratio Pukštasa na poziciju Fossatija, ubacio Anella i Sahitija, ali ova utakmica je izgubljena ranije. Na kraju smo vidjeli i debi Nike Đolonge, što me učinilo jako sretnim, jer je to dijete mog dragog prijatelja Vlatka, rođen u najboljem periodu naših života. Nadam se da će bit dobar bar kao ćaća.

I što nam slijedi u nastavku? Dosada u prvenstvu, sigurno smo drugi, ne možemo ni gore ni dolje, ajmo iskoristiti to za test igračima za koje ne znamo koliko mogu. I finale kupa, utakmica sezone protiv Šibenika koji ispada iz lige, mada poslije ovakve igre, nemamo pravo nikoga gledati kao favoriti.

Ako ništa, bar smo osjetili teren Rujevice za finale.