KOMENTAR UTAKMICE: Ima večeri kada psuješ nogomet, loptu i onog tko ih je izmislio. Sinoć je bila jedna od tih

Nogomet je najbolja igra na svijetu, bez dvojbe. Zato što izaziva emociju, pozitivnu ili negativnu, kakvu nijedan drugi sport ne može izazvati. Ima utakmica kad tvoja momčad pobijedi, kad si sretan kao kad ti se dogode najljepše stvari u životu, vjenčanje ili rođenje djeteta, teško je to objasniti. A ima i drugih, kada psuješ i nogomet, loptu i onog tko ih je izmislio. Nažalost, sinoć je bila jedna od tih. Koliko sam psovki izgovorio zadnjih 20 minuta utakmice, drago mi je da to nitko nije čuo. Ispali smo iz Europe, ni prvi ni zadnji put, ali bolno je jer smo mogli bolje, iako u sportu nema 'mogli smo', nego ili jesmo ili nismo. Ili smo napravili ili nismo, a mi sinoć nismo i to je to.

Otvorili smo utakmicu vrhunski, postavili se kao ekipa koja zna da je bolja i došla je po pobjedu. Leko je poslao na teren očekivani sastav, ali je napravio jednu ključnu taktičku izmjenu. Na poziciji šestice, iako je to mjesto koje je čvrsto zauzimao Krovinović, postavio je Sigura, a Filipu ostavio slobodu da popunjava prostore polulijevo i kreira situacije zajedno s Melnjakom i Livajom. Upravo je izvlačenje Livaje na lijevo krilo, uz Krovinovića koji mu je bio u korekciji, dozvoljavalo Melnjaku da bude slobodnjak, da popunjava prostore u ofenzivi i budući da je to njegov snažan forte, baš je on bio najopasniji igrač Hajduka u prvom dijelu.

Tako da, iako je nominalno Hajduk igrao u standardnih 4-2-3-1, s Melnjakom na lijevom boku, u prvom poluvremenu je na terenu to izgledalo potpuno drugačije jer je Melnjak bio sve samo ne bek. Nažalost, ovo izvlačenje Livaje lijevo i dizanje Melnjaka je potpuno zbunilo Mlakara, koji je bio izgubljen u oba smjera i praktički ga nismo vidjeli dok nije izašao.

Nakon desetak minuta apsolutne dominacije, kako to obično biva, primamo gol iz ničega. Odjidja u iznošenju gubi loptu, pokušava je oduzeti i, pomalo naivno za igrača s tolikim iskustvom, ruši protivnika koji samo čeka kontakt da padne. Za mene nategnut penal, ali šta je tu je. Iako je slična situacija bila s Mlakarom u drugom poluvremenu pa nije svirano, ne možemo se vaditi na suđenje. 

Hajduk nastavlja dominirati, nizaju se šanse, ali nema gola i jasno je da je to jedan od onih dana kad jednostavno neće. 

Drugo poluvrijeme počinje u istom tonu, bolji smo, imamo šanse, ne zabijamo, ali nakon uvodne dominacije počinjemo padati. Leko radi izmjene, ali za razliku od utakmice s Belupom, izmjene ne donose ništa, nego igra još više pada i tu se već moglo naslutiti kako bi ovo moglo završiti. Drugi gol, opet smiješan poklon, završio je utakmicu.  Diallo, koji je do tada bio besprijekoran u duetu sa Šarlijom, daje čisti pas protivniku, Melnjak ne prati liniju obrane i umjesto da pušta protivnika u zaleđe, bespotrebno ga prati i to je gol. Da opravdam Dialla, prije pogreške Dajaku mu svojom kretnjom potpuno otežava situaciju, umjesto da se ponudi u sredini terena, on se sakriva na bok, ovaj traži drugo rješenje i katastrofalno griješi. I gotova priča.

Do kraja je bilo pitanje koliko ćemo primiti jer smo se raspali i naša europska priča je završila. Sigurno nije tragedija, pokazali smo da smo ozbiljna momčad i, ako ćemo gledati samo pozitivno, možemo se potpuno posvetiti prvenstvu koje nam je svakako prioritet, pogotovo nakon ovakvog početka. 

Ne vjerujem da je momčad poljuljana, ne vjerujem da će ovo ostaviti neki poseban trag na psihi igrača i da već protiv Rudeša nećemo nastaviti dominirati na terenima HNL-a. 

Nakon utakmice, sve mi je jasno, samo me jedna stvar muči. Zašto, zaboga, Livaja nije pao u 46. minuti nakon što mu je Kotarski startao na stajnu nogu, nema suca koji to ne bi svirao penal. Možda je sve moglo biti drugačije.