Hajduk nije uspio uzeti sva tri boda na gostovanju u Varaždinu, što je objektivno neočekivani kiks, jer su nas ti bodovi mogli vratiti na vrh ljestvice, ali moramo priznati, više od ovog rezultata nismo ni zaslužili.
Karoglan je poslao standardan sastav na teren, jedina promjena je bila da je solidnog Hrgovića u prvih 11 zamijenio afrički prvak Diallo.
Mislav je kroz tjedan spominjao da je Diallo u dobroj formi, u pravom treningu, ali baš su njega Varaždinci najviše probijali u prvom dijelu, pogotovo Drožđek, koji je svaki put bio par metara ispred i radio konstantne probleme našem iskusnom beku. Činilo se da je to i bio plan domaćina, da puštaju da se Diallo podigne visoko, u situacijama kad bi se Livaja spustio po loptu, a Brekalo ušao u sredinu napada, baš kako je to u prošlim utakmicama puno bolje radio Hrgović. Kako je Diallo u fazi napada najblaže rečeno nedovoljno dobar za Hajduka, tako bi ga Drožđek samo poziciono popratio i uvijek bi imao prednost u kontri. Diallova dobra sprema je bila vidljiva u 23. minuti, kada je nakon 3-4 uzastopne kontre Varaždinaca i par dužih sprinteva u obranu, izgledao kao da će se srušiti svaki čas.
Hajduk je dominirao u posjedu, ali to je bio posjed s bezbroj pasova između Lučića, Šarlije, Uremovića i Krovinovića, tako da smo gledali standardnu, dosadnu Hajdukovu predstavu. Jedino što je u prvom dijelu kod Hajduka izgledalo smisleno bio je Karoglanov outfit. Radilo se o lijepoj dugoj crnoj jakni do koljena, ispod koje se nalazila vestica s botunima u bež boji s matching hlačama, a sve je upotpunio sjajnim tenisicama poznatog branda kojeg nećemo ovdje reklamirati. Pao je i koji uzdah s tribine, ali nažalost ne zbog uzbudljive igre 'bijelih'.
Ipak u 38. uspijevamo iskreirati najbolju šansu, Livaja daje loptu za Brekala, koji može pucati iz prve, ali opet odlaže na desno i puca loše, Zelenika brani.
Varaždin dolazi u vodstvo samo dvije minute poslije, sijeva još jedna kontra, sva četiri obrambena igrača Hajduka stoje krivo, Uremović ide pokrivati Šarlijino mjesto, koje se otvorilo njegovim iskakanjem, pušta svog igrača bez razloga, Sigur ne stiže suziti i Belcar lijepo zabija.
Karoglan reagira odmah na poluvremenu mijenjajući Krovinovića i Sahitija, ulaze Dajaku i Mikanović, te Sigur prelazi na poziciju šestice, na kojoj daje dobru energiju, pokušava probuditi momčad, što mu je na kraju donijelo nagradu u vidu sjajnog izjednačujućeg gola, kada je u jednoj akciji povukao i fenomenalno pogodio lijevom nogom u rašlje. Prije toga Dabro zasluženo dobiva drugi žuti karton, Hajduk ima igrača više preko 40 minuta, ali na kraju jedino što se izvuklo je mršavi bod.
Hajduk je stihijski napadao, bez pravih smislenih akcija i uspio stvoriti par situacija koje su obilježile sudačke reakcije.
U 62. minuti lopta pogađa u ruku domaćeg igrača u ruku, VAR pregledava, gleda pomno i kažu nije penal. Aj dobro. Nemam pojma više šta je penal i šta nije. Ali pravedna sudačka komisija će dati svoj pravorijek, znamo da su oni pravedni i da često vide drugačije od svih ostalih, ili ne vide. A često i ne žele vidjeti.
Zabili smo i gol, poništen zbog zaleđa Uremovića, u zaleđu mu je bilo stopalo.
Pokušavali smo do kraja, ali bez učinka, Varaždin je uzeo veliki bod, a nama sigurno poremetio naše šampionske ambicije.
Nije dobro, jednostavno igramo sporo, tj. nedovoljno brzo za nešto više. S ovakvom igrom ćemo imati problema sa svakim protivnikom i nemamo puno razloga za optimizam.
Ali, nemojmo sve gledati crno, korizma je, budimo tolerantni i gledajmo s pozitivne strane, danas nismo izgubili. Da ne kažu da stalno kritiziram, bilo je i dobrih stvari, recimo, imali smo posjed, nije to lako.
Realno, stanje je ovakvo, izgubili smo dva boda, koja nismo smjeli izgubiti. I to se događa. Više brine loša igra koja se ponavlja u zadnjih nekoliko utakmica. Šta se događa s momčadi? Imamo igrače koji su kvaliteta iznad 90% lige. Zašto to ne pokazuju?
Karoglan kad odgovori na ova pitanja, stvari će sigurno krenuti nabolje.