KOMENTAR UTAKMICE: Ispali smo simpatična momčad, a tko god je ikad igrao nogomet, zna da nema ništa gore od toga

Težak poraz, nema šta. I zaslužen, moram priznati, iako, mišljenja sam da je sve moglo biti drugačije. Ali, krenimo redom. Prvih pola sata mi je izgledalo kao najbolje do sada na prvenstvu. Kontrola u posjedu, sigurnost u obrani, ok, nismo uspijevali stvoriti neke izrazite šanse, ali 30 minuta imali smo sve pod kontrolom.

Argentina je bila pročitana, Paredes se spuštao na poziciju defenzivnog veznog, nekad u izgradnji napada čak i u zadnju liniju, Fernandez je išao polulijevo i s Messijem, koji je ulazio u sredinu, otvarali su prostor za Molinu koji se dizao visoko, ali naša momčad je spriječila svaki pokušaj Argentine i sve se činilo kao da se igra odvija onako kako želimo. Kovačić je diktirao tempo, zatvorio sve pasove na Messija i nije bilo nikakvih opasnosti po naš gol. A onda, penal iz ničega.

Najprije suci ne sviraju čisti korner za nas, a zatim neusklađenost Lovrena, koji je ostao duboko, i Gvardiola, koji je izašao visoko, i Alvarez je izašao sam na Livakovića. Nije dobro pucao i zabio se se u Livakovića koji nije uradio nikakvu kretnju da bi srušio napadača Argentine, ali sudac svira penal. Smiješno. Sreća je što u toj situaciji Livaković nije zaradio težu ozljedu koljena jer je snimka izgledala jako ružno, pošto je Alvarez ušao direktno u stajnu nogu našeg golmana.

Evo, dok pišem, kažu eksperti na televiziji da je sudac u godinama i ne može više trčati, pa je dobio 20 dana odmora za polufinale. Pa da, logično, ako je polufinale Božićnog turnira u Dicmu.

A onda drugi gol, posebna priča. Prvi korner koji smo imali pokušali smo odigrati bez centaršuta (ne znam čija je odluka bila, ali je bila katastrofalna) i nije prošlo. Drugi korner opet radimo isto i vičem šta radite, naravno ne tako pristojno, kontra i gol. Gotovo. 

Drugo poluvrijeme pokušavamo, ulazi Petko umjesto Broza, prelazimo na 4-2-3-1, ali više izgleda da ćemo primiti gol iz kontre, nego da ćemo zabiti, iako smo prividno pritisnuli Argentinu. Tako i biva, kod trećeg pogotka Messi vrti Gvardiola i asistira za lagani gol. Ta situacija je zanimljiva. Gvardiol, koji je u prvom dijelu opet pokazao top klasu, sjajna rješenja, u ovoj situaciji je ipak pokazao mladenačko neiskustvo. Htio je u direktnom duelu pobijediti Messija, što je i za njega bilo malo preoptimistično jer kad Messi uzme loptu, odmakni se i čekaj da doda. Ali, ono što me naljutilo je to što su svi ostali gledali 30-ak sekundi kako Gvardiol pokušava uzeti loptu Messiju, uopće ne markirajući ostale igrače unutar 16 metara i naravno da je ovaj pronašao samog suigrača na vrhu peterca.

I to je to, nećemo osvojiti Svjetsko prvenstvo. Zašto? Mislim da smo napravili grešku u pripremi utakmice. Znali smo kakvi su Argentinci, prljava, nesportska, ja bih rekao odvratna ekipa. S njima nema poniznosti i sportskog nadmetanja kao s Brazilom, s njima moraš skinuti rukavice i ući u klinč odmah na početku i pokazati da im nećeš dozvoliti da igraju kako oni hoće. Nažalost, to sam vidio tek u 87. minuti kad je Lovren ušao u Dybalu. Istukli su nas i pobijedili. Ispali smo simpatična momčad, a tko god je ikad igrao nogomet, zna da nema ništa gore od toga.

Ali, čestitke našoj momčadi na svemu što su napravili do sada. Koliko su nas razmazili pokazuje to što smo svi govorili poslije 98.: 'Tko zna kad ćemo opet biti u polufinalu?' Sad nam je polufinale malo, želimo više i to je velika stvar.

Ostao nam je zadnji korak, oporavite se momci i idite kući kao pobjednici. Mi vas čekamo.