Tri komada Lokomotivi, tri komada Osijeku, iz utakmice u utakmicu Hajduk raste i izgleda sve bolje. Danas je bila nova demonstracija moći i vrlo je bitno radi samopouzdanja, pripreme finala Kupa i iduće sezone, pobjeđivati u ovakvim utakmicama protiv manjih klubova poput Osijeka.
Šalu na stranu, trener koji ostavi na klupi Žapera, Nejašmića i Lovrića sigurno ima dobar kadar, ali Tomas je nakon nespretnih izjava kojima nas je motivirao, ostao potpuno izdominiran i može biti zadovoljan što kući ne nosi još koju loptu u mreži.
Leko nije ništa mijenjao, sve je bilo isto kao na utakmici s Lokomotivom, sastav, sustav i zahtjevi, što je i logično jer je sve funkcioniralo jako dobro i prošlog vikenda i danas. Jedna je ključna promjena kojom je Leko uspio stabilizirati momčad u oba smjera. Kad je vratio igru sa četiri u obrani, pustio je da se Krovinović spušta na poziciju lijevog beka nakon što bi se Melnjak dizao visoko. Uz to bi se drugi vezni, Grgić ili Fossati, spuštao između stopera. Hajduk je tako djelovao kod prošlih trenera i Leko je mudro pustio da igrači igraju na način na koji su navikli, iako mu taj stil nije odgovarao jer previše igrača djeluje u izgradnji napada, tako da mu je falilo ljudi naprijed za ono što najviše voli, a to je visoki presing i ulazak u završnicu sa što više igrača. Nakon što je stabilizirao momčad, Leko se odlučio za level up, Krovinović postaje klasična šestica, Lučića diže s gola 35 metara u izgradnju jer je pravo bogatstvo imati vratara koji zna igrati, te njih dvojica čine romb s dva stopera, što je riskantno, ali Leko vjeruje svojim igračima. Svi ostali su visoko, Hajduk dobija posjed na svojoj polovici, a ispred protivničkog gola ima višak igrača, što se najbolje manifestira u trenutku gubitka lopte, gdje 'bijeli' jednostavno vraćaju loptu u svoje noge, bez suvišnog trošenja u obrambenoj tranziciji. Rezultat je vidljiv, pet utakmica bez primljenog gola, zadnje dvije bez udarca protivnika u okvir. Jasna ideja trenera, koju momčad odlično prihvaća i prenosi na travnjak. Mogu reći samo bravo.
Kad razmišljamo o pojedincima, nakon utakmice nemaš jednog ili dva koji su utakmicu riješili, nego imaš momčad koja gazi, unutar koje su svi manje ili više dobri. Ok, moram istaknuti da Awaziem opet izgleda kao najbolji stoper u ligi, nakon dužeg lutanja, ne samo zbog gola, nego općenito zbog igre u zadnjih par utakmica.
Idemo dalje, sa svakom pobjedom apetiti rastu, žalimo za lošim početkom sezone, ali šta je tu je. Leko je napravio ogroman napredak u igri, imamo momčad koja pobjeđuje u nizu i bez većih problema. To je ono što nam treba na kraju ove sezone, kako bi, uz par pojačanja, krenuli u novu s izgrađenom momčadi, koja zna šta želi i na koji način to postići.
Svi sanjamo isti san, ne znam hoće li to biti iduća sezona, ali nakon zadnjih par utakmica, uvjeren sam da ćemo napokon biti spremni za taj korak, kako na terenu i klupi, tako i na katu i tribini.