KOMENTAR UTAKMICE: Izostanak Perišića je nenadoknadiv, a Livaković je prekršio zakon kojega zna svaki vratar iznad 14 godina
Montella je taktički nadmudrio Dalića
Dugo se čekala utakmica protiv Turske na novom, modernom stadionu u Osijeku, danima uoči utakmice se tražila karta više, sve je mirisalo na veliku feštu na istoku Hrvatske. I kao što to u nogometu često biva, doživjeli smo bolan poraz, doslovno pravu šaku u oko i bit će zaista teško oporaviti se od ovog šoka za utakmicu u Walesu.
Vicenzo Montella je jako dobro pripremio utakmicu protiv Hrvatske, iako je kratko vrijeme izbornik Turske. Posložio je momčad unatoč brojnim izostancima i potpuno taktički nadmudrio Dalića koji je na teren poslao potpuno očekivan sastav, bez iznenađenja. Legendarni 'aeroplanino' je stara talijanska škola, iz vremena kad su Talijani bili taktički najdominantnija nogometna nacija i zato ne čudi ovakva taktički jako kvalitetna izvedba Turske. Naravno, Montella je puno riskirao, ali bez toga u nogometu ne ide, možda bi i mi mogli s tom mišlju ići u susrete koje nas čekaju. Iako nominalno nije odustao od svoje 4-1-4-1 taktike, to je izgledalo tako samo u fazi napada, ali to nije donijelo prevagu na terenu.
Prevagu je donijelo ono što su Turci radili u fazi obrane. Izbornik Turske je jako dobro znao da je naša najjača snaga vezni red, a najlošija karika bokovi, pogotovo sad kad smo ostali bez Perišića. Znao je da su mu šanse male ako se našem trojcu veznjaka dozvoli da se razmašu. Iz tog razloga je u fazi obrane krilne napadače, Akturkoglua i Kahvecija, uvukao skroz u sredinu, čime je dobio brojčanu prednost, tako da su Brozović i Modrić bili stalno striktno pokriveni i Turci su jednostavno kupili tzv. druge lopte, te izlazili u brzu tranziciju. Istina, riskirao je na način da je puštao Barišića i Stanišića da se potpuno sami dižu visoko po boku, ispravno razmišljajući da nisu dovoljno kvalitetni da naprave štetu u napadu. Na taj način su gosti stvorili desetak situacija dva na dva i tri na dva u prvom poluvremenu i samo nas je top klasa Šutala i Gvardiola sačuvala od potopa. I, naravno, par vrhunskih obrana Livakovića, prije totalnog blackouta koji je riješio utakmicu. Teško je uopće i pokušati objasniti što je naš vratar htio napraviti kod gola jer u onoj situaciji vratar ne da ne treba ići, nego je zabranjeno, to je zakon kojega svaki vratar iznad 14 godina jako dobro zna. Ali, evo, događa se i na najvišoj razini.
Na poluvrijeme smo otišli s minimalnim vodstvom Turske i mislim da smo svi bili zadovoljni rezultatom, s obzirom na prikazano.
Iako smo očekivali promjene odmah, izbornik je čekao. Istina, bili smo malo bolji nego u prvom dijelu, ali opet Turska stvara prvu izglednu šansu, Yilmaz srećom puca preko gola. Izmjene stižu nakon sat vremena igre, ulaze Petković, Majer i Vlašić i Hrvatska počinje igrati. Stvaramo neke šanse, Kovačić u blok, Petković malo kasni nakon pasa Modrića, kasnije Beljo ima par situacija, ali jednostavno nismo zaslužili više od ovoga. Nedostatak Perišića nam je nenadoknadiv, jer je igrač koji vuče kao lokomotiva, na kojoj god poziciji igrao i bojim se da ćemo toga tek postati svjesni.
Čeka nas Wales u gostima, treba se oporaviti fizički i mentalno, što poslije ovakvog poraza neće biti nimalo lako. Jesam li optimist? Pa, Hrvatska je uvijek bila najbolja kad je najteže. Ali ako ćemo iskreno, ne.
