U Varaždinu smo zasluženo doživjeli poraz te tako prekinuli niz nepobjedivosti od početka prvenstva. Svakoj seriji, bilo pozitivnoj ili negativnoj, dođe kraj, tako da ne treba od ovoga poraza raditi dramu. I dalje smo prvi, bodovna prednost ispred Dinama nakon ovog kola se smanjila na plus četiri, ali još je dugo do kraja i svi naši konkurenti, kao i mi, će imati još uspona i padova tijekom sezone koja će se lomiti, kao i prošla, na proljeće.
U ovu utakmicu smo ušli sa Sigurom na desnom krilu, smatram da je s tom idejom trener želio poduplati naš desni bok po kojem ordinira Šego i nažalost nismo ga uspjeli kvalitetno zatvoriti. Uvjerljivo najbolji igrač utakmice je upravo bio on, ne samo radi eurogola, nego igre tijekom cijele utakmice. Velika prednost Varaždina je njihov vratar Zelenika koji je sigurno najbolji u ligi po pitanju igre nogom i on je taj čovjek viška u izgradnji napada. Jednostavno ih nismo mogli kvalitetno pritisnuti i oduzeti loptu visoko jer su oni uvijek bili u plusu zbog njegove igre u začetku napada.
U fazi obrane se pokazalo još jedanput koliko smo ranjivi na negativnoj tranziciji, Varaždin je defenzivno bio jako stabilan te čestim dijagonalnim izlazima, pogotovo Mitrovskog na Šegu, jako lagano dolazio u opasne situacije jedan na jedan, koje nisu uspjeli do kraja realizirati. Također nismo imali rješenje na njihov visoki pritisak, standardni mehanizam duge lopte na Livaju je bio zatvoren jer je Marina dobro kontrolirao te prostore u koje se Livaja spušta, te su dva stopera Ba i Nekić jako agresivno iskakali na Livaju, a jako su čvrsti i agresivni u duelima.
Gol smo primili nakon greške Hrgovića koji je s boka pokušao odigrati pas na Krovinovića, Šego je dobro pročitao te presjekao taj pas i povukao loptu na nekih 30-ak metara, Krovinović dosta komodno, poluaktivno reagira i ne ide u blok, a Šego fenomenalno pogađa za vodstvo domaćina. Kako to obično biva, 'ko će zabit nego svoj svome, Šego je poučna priča za sve naše mlade igrače, imao je krvav put dokazivanja i trenutno je sigurno najbolji krilni igrač lige. Radi se o igraču modernih karakteristika, brz, moćan, okomit, igra u oba smjera i kako trenutno izgleda, siguran sam da je velika budućnost ispred njega.
Lako mi je pametovati i biti general poslije bitke, ali primjer Šege još jednom pokazuje koliko treba vjerovati našim igračima, biti strpljiv u njihovom razvoju, jer često smo dovodili strance upitne kvalitete koji su zatvarali put našima. Hajduk je sa svojim domaćim snagama uvijek u povijesti bio najbolji i najuspješniji. Prvo poluvrijeme jednostavno nismo uspjeli izkreirati ništa opasno, ekipa koja se bori za prvo mjesto bi trebala bez obzira na odličnu ekipu Varaždina stvoriti nekakve situacije, ali od Hajduka smo vidjeli jedno veliko ništa u fazi napada. S obzirom na postavku, to mi je i logično, imamo Dialla koji je defanzivni bek, Hrgović se mučio jer nije na svojoj prirodnoj strani, Krovinović ponovno nije mogao parirati agresivnim igračima domaćih, imamo Kalika na desetci koji igra tu poziciju zbog faze obrane, Sigur nije krilo, a ako ga igra, to je zbog defenzive i jednostavno s takvom postavkom nama fali kreativnosti i kada je protivnik organiziran kao Varaždin, te zatvore Livaju, mi ne možemo biti opasni u zadnjoj trećini.
Drugo poluvrijeme smo nastavili u istom tonu, Biuka je odmah zamijenio Dajaku, ali sama igra je tekla u istom smjeru, mi smo imali jalovu inicijativu bez konkretnih šansi, Varaždin je stalno prijetio preko brzih Šege i Mitrovskoga. Faktički jedinu šansu smo imali u 79. minuti kada nakon kornera Rakitića Uremović puca glavom, Zelenika taj šut odbija na noge Melnjaka, čiji šut s linije brani Alić.
Na kraju kad se sve zbroji i oduzme apsolutno zaslužena pobjeda Varaždina, moj kolega i bivši suigrač Šafarić je posložio odličnu ekipu koja za moj gušt trenutno igra najbolji nogomet u našoj ligi. Imaju uhodane mehanizme izgradnje napada, jako su brzi po oduzetoj lopti u pozitivnoj tranziciji, a defenzivno stabilni, organizirani bilo da izlaze u visoki presing ili stoje u srednjem ili niskom bloku i Šafi skidam kapu na dosada odrađenom poslu.
Hajduk mora zadržati mir, poraz nije tragedija i sastavni je dio sporta. Često smo sami sebi protivnici zbog naše negative i frustracije što toliko dugo nismo prvaci, mi godinama nemamo kontinuitet struke i treba podržati trenera jer na kraju i dalje smo prvi i to je za mene rezultat iznad realne kvalitete ove ekipe. Individualno, Kalinić nije imao velikih obrana, djelovao je koncentriran, gol je bio teško branjiv, Diallo defanzivno ok, prema naprijed standardno bez velikog doprinosa, Hrga se danas mučio sa Šegom i ova utakmica mu je veliko iskustvo za dalje, stoperi Uremović defenzivno stabilan, kod Eleza mislim da njegovo vrijeme polako prolazi, dosta puta je ispadao iz igre, teško se nosio s brzim igračima Varaždina.
U veznoj liniji se nismo uspjeli nametnuti, Rakitić je pokušavao, ali nije uspio iskreirati ništa konkretnije, Krovinović jako loš, u fazi napada nemoćan, uvijek s lošim položajem tijela okrenut unatrag i zato uvijek i igra unazad, defenzivno teško brani tranzicije i mislim da uz Raketu tu treba igrati neki igrač možda tipa Sigur koji ima veću dinamiku igre i moć priključka u zadnju trećinu uz obaveznu povratnu trku. Kalik dosta trke, ali bez doprinosa u fazi napada, krilni igrači Biuk potpuno zatvoren od strane Maglice, Sigur također bez učinka u fazi napada ali što je još bitnije, nedovoljno aktivan u fazi obrane pogotovo u dupliranju Šege koji je često ostajao jedan na jedan sa Hrgovićem.
Livaja je čovjek koji nosi Hajduk, o kojem ovisi naša igra, ali već sam napisao, potpuno zatvoren, nadigran u duelima od stoperskog tandema domaćina. Igrači s klupe nisu donijeli neki veći doprinos tako da je u globalu ovaj poraz potpuno zaslužen. Hajduka čeka domaća utakmica s Istrom koja je često znala na Poljudu ostvariti dobar rezultat, imaju iskusnog trenera, obrambeno su jako organizirani sa brzim igračima u napadu te nas čeka zahtjevna utakmica u kojoj želim Hajduku da ostvari bolju igru i pobjedu.