Hajduk je razbio Belupa u Poljudu, te se nakon poraza i remija vratio pobjedama, što je u ovom trenutku bilo najbitnije.
'Bijeli' su počeli u standardnom rasporedu, unutar kojeg je bilo par zanimljivosti. Krovinović je bio klasični zadnji vezni, ispred njega su bili Kalik i Pukštas i Hajduk je dobio posjed, ali malo toga smo uspijevali iskreirati pred golom gostiju. Mouffi je pokrio lijevi bok, Siguru je na desnom bilo najvažnije gurnuti loptu kroz noge protivnicima, čini se da je dovoljno dugo tu da bi počeo osjećati simptome balkanskog mentaliteta. Šalu na stranu, Sigur je opet pokazao koliki je potencijal i trenutno pokazuje vrijednost veću od već nahvaljenog dragulja Pukštasa. Niko je jednostavno top igrač.
Do gola Kalinića bila je to klasična Hajdukova igra, pomalo dosadna, igra koja nam ne daje razloge za optimizam, baš teško za gledati. Ok, bilo je igrača koji su bili zaista dobri u prvom dijelu, poput Uremovića, Krovinovića i Kalika, ali igra nije bila dobra. Prvi dio je obilježio trenutak genijalnosti Nikole Kalinića, sjajan gol i pokazatelj koliko je pogrešna odluka bila da on nije taj. Dobro, Leko je odlučio tako, bravo za njega, pokazao je koliko je dubok, ali gdje su u toj priči sportski direktor i predsjednik koji je u biti Nikolu i doveo. Svi su ga se u tom trenu odrekli. Srećom, s Karoglanom je ta priča popravljena i Nikola se vratio, i sad, nakon šest mjeseci pauze je super, stariji i bez treninga nam je bolji nego prije pola godine. Da kažem da je ovo moguće samo u Hajduku, mislim da ne bih pogriješio.
Kalinićev gol mijenja sve na terenu. U drugom dijelu Slaven mora izaći visoko, pokušati izjednačiti i vrlo brzo pokazuju da to ne znaju. I Hajduk u prvih pet minuta drugog poluvremena rješava utakmicu. Pedeseta minuta 3:0, gotova utakmica.
Taj rezultat otvorio je priliku mlađim igračima, poput Čuića i Hrgovića. Obojica su bili sjajni, u svakom slučaju opravdali povjerenje. Čuić je golom i još jednim sjajnim udarcem stvorio više nego recimo Trajkovski u tri utakmice, a Hrgović se u samo desetak minuta svidio svima na stadionu i onima pred tv ekranima. Momak je dobar. I u tom uživanju u prilici za mlađe igrače, ulazi Elez umjesto Šarlije. Okeej. Mislim se, zašto ne Prpić. Elez je klasa, njemu ne trebaju probe, a Prpiću trebaju utakmice poput ove kako bi se napunio samopouzdanjem, baš poput kolega Hrgovića i Čuića. Treneri moraju biti hrabri kad su u pitanju mladi igrači.
Može se reći rutinska pobjeda Hajduka, unatoč problemima u prvom dijelu.
Još jednom treba spomenuti Krovinovića, koji je bio mozak igre 'bijelih', igrač koji je držao stabilnost igre Hajduka u oba smjera. Zatim Kalika koji je bio konstantno opasan za goste, stvarno odradio sjajnu utakmicu i Uremovića koji je jednostavno level up za cijelu ligu, što se tiče stoperske pozicije. Zanimljivo je bilo vidjeti koliko se Uremović trudio dobiti treći žuti da se očisti protiv mrtvog Rudeša, ali sucu Čulini, koji je sjajno sudio, je trebalo 75 minuta da to shvati.
Uglavnom, tri lagana boda, napokon bez stresa, unatoč tome što nije bilo dobro u početku. Idemo dalje, utakmicu po utakmicu. Na vrhu je gužva i mislim da ćemo napokon imati prvenstvo koje će se rješavati u zadnjim kolima.
To nas svih treba veseliti, kako god završilo.