KOMENTAR UTAKMICE: Kramarićev egoizam pogotovo iritira kad ne doda igraču koji već deset godina živi za ovu reprezentaciju!
Hrvatska je tijekom cijelog susreta bila bolja
Nogomet je opet pokazao svoju nepredvidivu ćud. Dvoboj Hrvatske i Walesa završio je bez pobjednika, iako je Hrvatska cijelim tijekom utakmice bila bolji takmac. To potvrđuje i statistika, jedini udarac gostiju u okvir gola dogodio se u 93. minuti i donio je gostima toliko željeni bod, koji su burno proslavili pred svojim navijačima.
Dalić se odlučio na standardnih 4-3-3, mladi lavovi Šutalo i Gvardiol su zauzeli stoperske pozicije i demonstrirali moć i brzinu, iako je u napadu gostiju igrao 195 cm visoki Moore i definitivno im nije bilo lako izlaziti na kraj s tako visokim i jakim napadačem. Wales je stao u dupli blok, plan je bio iz čvrste obrane igrati dugo i jednostavno na spomenutog Moorea, koji bi pokušavao te lopte primiti, ili prebaciti na Ramseya, ali neke naročite ugroze po naš gol jednostavno nije bilo, te, iako smo mi teško stvarali šanse, činilo se da će ovo biti jedna sigurna i zaslužena pobjeda, pogotovo nakon gola Kramarića.
U posjedu smo dominirali, što je i logično kad u vezi imaš tri genijalca koji se međusobno sjajno nadopunjuju, ali nam je falilo pravih rješenja u završnici. Livaja nije bio pravi i osim situacije kod gola, gdje je zagradio loptu Kramariću, malo smo od njega vidjeli. Šteta je da danas nismo imali Petkovića jer ovo je bila idealna utakmica za njega. Nakon ozljede Livaje za koju se nadam da nije ozbiljna, i zbog reprezentacije, i zbog Hajduka, vidjeli smo debitanta Musu, koji je pokazao potencijal i sigurno nije slučajno tu, nakon odličnih igara u Benfici.
Wales se na kraju odlučio tražiti svoju šansu na jedini mogući način, a to su prekidi, posebno auti, te su nakon nevjerojatno dalekog ubačaja Robertsa, uspjeli loptu ugurati u gol Livakovića. I odoše nam dva boda, nezasluženo, ali u nogometu se na kraju samo rezultat piše.
Vrijedi spomenuti i situaciju iz 45. minute, Kramarić je bio u situaciji proigrati Perišića u situaciji jedan na jedan s vratarom, ali se odlučio pucati i jedino što bi moglo opravdati taj sebični potez je da je zabio gol, ali nije. Kramarić je sebičan igrač, uvijek će radije pucati nego dodati, to sve opravdava glađu za golovima koja krasi svakog golgetera, ali ovo sinoć nije bila glad za golovima, nego čisti egoizam i razmišljanje 'radije ću ja promašit nego da ti zabiješ', a pogotovo je iritirajuće ako je igrač kojem trebaš asistirat Perišić, koji već više od 10 godina živi za ovu reprezentaciju.
I za kraj, zanimljivost s brojevima. Danas smo vidjeli nove brojeve na dresovima par igrača. Perišić je uzeo Livajin broj 14, kojega nosi i u klubu, Livaja Gvardiolov 20, a Gvardiol Perišićevu četvorku, koju je godinama u reprezentaciji nosio.
Znam iz iskustva da su igrači praznovjerni, teško se odriču brojeva na dresu, posebno ako su u njima ostvarili uspjeh, tako da me zanima je li ovo bio samo jednokratni međusobni dogovor spomenute trojke, ili ćemo ih od sada gledati s ovim brojevima na leđima.
Wales nam je uzeo bodove na koje smo računali, nije drama, čeka nas utakmica u Turskoj, gdje moramo vratiti izgubljeno, a to nam donosi samo pobjeda.
