KOMENTAR UTAKMICE: Kramariću je ova utakmica trebala da začepi usta kritičarima!

Hrvatska nam se vratila! Nakon uspavanke protiv Maroka, gledali smo fantastičnu utakmicu protiv Kanade, sjajnu Hrvatsku, čak i nakon početnog šoka. Ali, krenimo redom.

Kanada je iznenadila taktičkom promjenom, odustajući od igre s trojicom u zadnjoj liniji i prelaskom na 4-4-2, ali stil igre im je ostao potpuno isti. U prvom napadu su došli do vodstva preko sjajnog Daviesa. Par loših obrambenih reakcija, preslab izlazak u blok na centaršut i sjajan skok Daviesa za prvi gol Kanade na svjetskim prvenstvima. U tom trenutku izgledalo je da ovo neće biti lijepa večer za nas. Idućih dvadesetak minuta je bilo ravnopravno, a onda na terenu postoje samo Hrvati.

Vezna linija naše reprezentacije je počela dominirati, Modrić i Brozović su sjajnim pasovima hranili fenomenalnog Kovačića, koji je možda odigrao i najbolju utakmicu u kockastom dresu. Što se tiče naše igre, izbornik Dalić je odlučio postaviti Kramarića na desno krilo, a Livaju na centralnog napadača i potpuno pogodio. Za to zaslužuje čestitke, kao i za cjelokupno vođenje utakmice koje je bilo bez greške. 

Hrvatska je okrenula rezultat preko sjajnog i toliko osporavanog Kramarića, kojem je ova utakmica toliko trebala da začepi usta (nama) kritičarima i podigne samopouzdanje koje ga je uvijek krasilo, te Livaje koji je dokazao da je potpuno zasluženo u prvih 11 reprezentacije, što je i odlična reklama za HNL. 

U drugo poluvrijeme Kanada kreće sa svojim standardnim sistemom s trojicom u zadnjoj liniji, ali ništa se bitno na terenu nije promijenilo. Davies, koji je pokazao svjetsku klasu i bio jedina prava opasnost,  se podigao još više prema napadu, napuštajući lijevi bok, na koji se prebacio nervozni Buchanan. 

Hrvatska je prepustila Kanadi posjed, puštajući im da izađu visoko, ali smo po oduzetoj lopti bili jako opasni, pridodavali se s puno igrača u završnicu i bilo je samo pitanje s koliko golova ćemo ispratiti Kanadu kući.

U utakmici u kojoj su svi bili odlični, možda je nepravedno isticati pojedince, ali neki su jednostavno bili spektakularni i to se mora reći. Osim spomenutog Kramarića, broj jedan je bio Kovačić, sa savršenom statistikom, ali i bez toga, toliko dobrih kretnji, paseva i akcija, to je jednostavno Mateo koji čini razliku. Joška Gvardiola baš volim, pokazao je da je igrač za najveća dostignuća, kad razmišljam o njegovoj igri u ovim godinama, ne mogu naći igrača koji je toliko dominirao tako mlad i za njega je samo nebo granica. Zadnji put sam pisao kako se bez hrabrosti ne može do velikih postignuća, a danas vidimo Juranovića koji se, nakon što mu je Davies skočio i zabio, diže iz minute u minutu i onda hrabro krene u kontru, izgubi loptu, osvoji je opet, te sjajno asistira Livaji za preokret. E, to hoćemo gledati. Vjera da možemo preokrenuti tijek utakmice je ono bez čega neće biti velikog rezultata. Danas smo to imali. 

I na kraju najveća zahvala našem velikom motivatoru, gospodinu Johnu Herdmanu. Osim što je na terenu pogriješio sve što je mogao, hladno je pred kamerama rekao da će Hrvate, znate već šta, i na taj način nas toliko digao. Svaka mu čast, jednostavno trebamo više takvih ljudi. Kad igraš protiv bilo koga, a pogotovo protiv svjetske nogometne sile, to ne govoriš, ili to kažeš u svlačionici da nitko vani ne čuje, a protivniku bacaš bombone i nadaš se najboljem. Ali dobro, čovjek se uči, kako naš narod kaže: sam pao, sam se ubio. 

Sad nas čeka Belgija, ozbiljna momčad, treba se odmoriti i pokušati ovo ponoviti.

Puni optimizma idemo dalje i nakon samo četiri dana, od loše situacije, apetiti nam skaču do neba. Ajmo riješiti Belgiju, a onda je sve moguće.