Gledali smo zaista, ali zaista sjajnu utakmicu u Varaždinu. Opet smo bili domaćini na gostovanju, nevjerojatna je podrška navijača, koja je svakako veliki vjetar u leđa našim šampionskim ambicijama, od kojih se, poslije ove utakmice, ne možemo i ne trebamo kriti.
Varaždin je momčad koja teži nadigravanju, te ima trenera koji je za mene jedan od najboljih u ligi jer proizvodi igru i igrače, stvara vrijednost i izuzetno me zanimalo kako će se suprotstaviti Hajduku. Igraju slično kao Hajduk, imaju vratara Zeleniku koji izuzetno dobro igra nogom, te je u tom segmentu igre uz Lučića i Banića sigurno ponajbolji u HNL-u, tako da je bilo zanimljivo gledati i jednu i drugu momčad kako igraju u izgradnji napada s vratarima daleko izvan 16 metara.
Hajduk je bio dominantan u prvih petnaestak minuta, igrao u visokom presingu, domaćini nisu mogli zadržati loptu više od par sekundi. Redale su se šanse i pritisak, Krovinović centaršutom na Dolčeka, zatim Livaja na Melnjaka, ali lopta nije htjela u gol, iako su prilike bile izgledne. Nakon te početne dominacije, Varaždin se vraća u igru i postaje ravnopravan protivnik, stvara određeni pritisak, ali ipak 'bijeli' dolaze u vodstvo. Livaja se izvlači na desni bok, Krovinović se sjajno u sprintu zabija sa 25 metara, centaršut je savršen, završnica još bolja i vodimo. Ovaj gol je bio jako potreban Filipu koji je sinoć bio najbolji na terenu i prije i poslije gola. Vrhunski je ulazio iz drugog plana u ispražnjene međuprostore, trkački iznio utakmicu fenomenalno, bio na pravom mjestu u obrani i napadu, te sigurno zaslužuje čestitke za izvedbu. Protekli period nije bio najbolji, nije igrao dobro i sigurno su kritike dolazile do njega jer u današnje vrijeme se teško zatvoriti od negativnih komentara. Ali, on je predobar igrač i karakter, dovoljno iskusan da se ne bi znao izvući iz trenutne krize i siguran sam da ćemo od njega gledati sve bolje izvedbe.
Nakon gola igra je ravnopravna, ali domaćini u 37. poravnavaju rezultat. Bezvezna svijeća u kazneni prostor, Šarlija uspijeva skočiti, ali na odbijenoj lopti nema naših veznjaka i Belcar sjajno zabija.
Slijedi luda završnica prvog dijela, šansa za šansom, Benrahou bježi po boku i centrira, lopta pogađa u ruku igrača Varaždina i to je najstroža kazna, ali VAR soba sudi zaleđe. Izgledalo je sumnjivo, ali srećom pokazali su nam zamrznutu snimku, koja nam je trebala pojasniti situaciju, ali nije. Već sam pisao o tim linijama na kojima se ništa ne vidi, pa bolje nemojte ništa pokazati, nego ovo. Nije pomoglo ni to što je snimka bila s kamere koja se nalazila na autobusnoj stanici pored stadiona, toliko je bilo vidljivo.
Drugo poluvrijeme opet gledamo otvoreni nogomet s obje strane. I jedni i drugi traže pobjedu bez kalkulacija. Leko pokušava s izmjenama pa su u igri Mikanović, Dajaku i Odjidja. I baš su te izmjene donijele drugi gol. Mikanović je sjajno centrirao na Dajakua, koji još bolje zabija u prvi kut Zelenike. Pet minuta prije gola sam prijateljima u grupu napisao, 'ajme što mi se ne sviđa Dajaku, sad će sigurno zabiti gol'. Samo ti nastavi zabijati Leone, već si mi draži.
Pet utakmica - 15 bodova, uz ovaj raspored ne vjerujem da je itko očekivao. Igramo dobro, momčad shvaća kakva je povijesna prilika napraviti ono što sanjamo već dugo godina i bori se do kraja za svaki gol, za svaki bod. Iako, dojma sam da nam fali širine, da nam za izdržati dugu sezonu treba još par kvalitetnih pojačanja.
Neka svatko odradi svoj dio posla i bit će to dobro. Čim prosječni navijač Hajduka poput mene jedva čeka iduću utakmicu, već znaš da je dobro.