Nakon dva uzastopna poraza, koja se našoj reprezentaciji zaista rijetko dogode, vratili smo se pobjedama, nadam se u nizu. Latvija je riješena prilično lagano, bez bilo kakve drame i, što je još bitnije, bez pretjerane potrošnje. Potpuna dominacija od prve minute pokazala je koliko smo unutra, koliko je momčad svjesna da je u zadnje dvije utakmice prilično zeznula stvar i umjesto napokon ranog plasmana na veliko natjecanje, dovela nas na rub ispadanja, na scenarij u kojem više ovisimo o drugima, nego o sebi. Ok, porazi su bili i posljedica nevjerojatnih izostanaka koji su nam se dogodili, bilo ih je i danas, ali opet je Hrvatska istrčala u vrlo jakom sastavu i gledajući obje momčadi, sve osim naše pobjede danas bi bila prava sportska senzacija, a za nas čista katastrofa.
Dalić je poslao momčad u rasporedu 4-2-3-1, s Modrićem i Brozovićem na tzv. šesticama, u obrani se odlučio za Erlića ispred Vide, Gvardiol se našao na poziciji lijevog beka, krila su zauzeli Ivanušec i Majer, a centar napada Budimir. Dosta je tu bilo promjena u odnosu na prošle utakmice, ali na sreću sve je od početka funkcioniralo jako dobro.
S druge strane domaćin se branio u niskom bloku, u rasporedu 4-4-2, pokušavajući nešto napraviti igrajući na gorostasa u napadu, 198 cm visokog Uldrikisa, ali statistika koja kaže da su ostali bez udarca u okvir i samo s jednim udarcem općenito na gol, govori koliko su uspjeli, tj. koliko nisu uspjeli. Erlić i Šutalo su bili na visini zadatka i, ako se za nešto ne moramo brinuti u budućnosti, to su stoperske pozicije. Erlić, Šutalo, Gvardiol, uz dolaske mladih nada, a i Vida će bit tu još 5-6 godina, rijetko koja reprezentacija ima takvu čvrstinu u obrani.
Utakmicu smo riješili u 15 minuta, iz dvije sjajne akcije, kojih je bio pokretač neuništivi Modrić. Majer i Ivanušec su bili nezaustavljivi za obranu domaćih na početku susreta i utakmica je bila tada već gotova, te smo gledali rutinsko odrađivanje posla. Ali to je za nas odlična stvar. Mi smo navijači čudna vrsta, želimo pobjedu bez drame, a kad pobijedimo bez drame, onda nam je dosadno. Ali neka, meni draže ovako.
Drugo poluvrijeme je bilo lagano spavanje, do ulaska debitanata Baturine i Marca Pašalića, koji su pokazali da im je mjesto tu i da će reprezentacija imati velike koristi od njih u budućnosti. Dojma sam da je Baturina trebao zamijeniti Modrića i ranije, ali to sad nije ni toliko bitno. Nadam se da ćemo ih uskoro gledati i u jačim utakmicama. Dalje o imenima? Budimir? Meni je bio ok, vezivao je stopere uz sebe, što je ostavljalo prostora krilnim napadačima da idu jedan na jedan, imao par dobrih skokova, nije to bilo ništa spektakularno, ali bilo je ok. Problem naših špica u reprezentaciji je što krila idu više u završnicu, a manje na centaršut i onda napadač mora dugo čekati na pravu loptu, ali kad je dočeka mora biti tamo. Imali smo jednog koji je u tome bio najbolji na svijetu, Mandžo, i teško je takvog zamijeniti.
Gvardiol na beku? U Cityju igra lijevog beka, ali u obrani s trojicom, lijevog stopera koji ima slobodu ići naprijed koliko hoće jer iza sebe ima korektore. Ovo danas je bila jedna drugačija uloga. I kakav je bio Joško? Loš. Ja ga obožavam, o tom sam već pisao, ali danas je bio loš. Previše krivih pasova, krive odluke, nije mi izgledao ni fizički u top izdanju, jednostavno nije to ono na što nas je navikao. Ali, on je još mlad igrač, koji i kad je loš, bolji je od puno drugih i nema za njega zime.
Latvija riješena, okrećemo se Armeniji, koja je u ovom trenutku utakmica svih utakmica za nas. Bit će puno teže nego danas, ali Hrvatska je uvijek bila najbolja kad je najpotrebnije i siguran sam da ćemo i to riješiti.
Wales nam je danas dao priliku da opet odlučujemo sami o sebi, takvu priliku ne smijemo propustiti.