KOMENTAR UTAKMICE: Leko, možeš biti genijalac, ali u Hajduku nema vremena!
'Volio bih čuti koji je bio plan igre, na koji način smo htjeli graditi igru, a na koji se braniti'
Bura dere, ne popušta, Poljud se ljulja, nije ugodno biti navijač Hajduka u ovom trenutku. Naravno da ne mislim na vremenske prilike. U Hajduku su česte bure i oluje, trenutno smo u jednoj od njih i neće biti lako izaći iz nje.
Hajduk i Rijeka su odigrali derbi, očekivan, tvrd, koji je na našu žalost otišao na stranu Rijeke, moram priznati potpuno zasluženo.
Leko nije odustao od svoje igre, opet je izašao u 3-5-2, ali u nedostatku Prpića i Borevkovića, bio je prinuđen koristiti Melnjaka na lijevom stoperu, te tako ostao bez ijednog obrambenog igrača u pričuvi. Simić je zauzeo poziciju centralnog stopera, Awaziem desnog, što je za mene također tema za diskusiju. Gledajući početnih 11 Hajduka, u oko je odmah upalo da je Lovrencsics dobio prednost ispred Mikanovića, što je očit pokazatelj da Leko baš i ne vidi Mikanovića kao prvotimca, iako je s 28 u najboljim godinama. Ima svoje mane, ali i vrline, no Leko mu pretpostavlja veterana za kojeg znamo da ne može donijeti ritam, pogotovo u ovoj taktičkoj postavci, stoga mi ova, ali i neke druge Lekine odluke nisu jasne.
Početak utakmice je bio taktičko nadmudrivanje, vjetar je otežavao igru i Hajduk nije uspijevao kontinuirano napasti Rijeku, šanse su se događale rijetko i slučajno i ako ćemo govoriti o taktičkom planu kojim je Hajduk želio napasti Rijeku, onda moram reći da ga nije bilo, bar ga ja nisam vidio. Iskreno, volio bih čuti koji je bio plan igre, na koji način smo htjeli graditi igru, a na koji se braniti. Čitavo prvo poluvrijeme stalo je u jedno veliko ništa, osim sjajne dvije obrane Sentića pred kraj prvih 45 minuta.
U drugo poluvrijeme Hajduk je krenuo uz pomoć vjetra i očekivali smo veću inicijativu 'bijelih', ali nažalost to se nije dogodilo. U 53. minuti se dogodila ozljeda Sahitija koja je izgledala ružno i nadam se da nije neka teža jer taj momak uvijek daje sve od sebe i stvarno ga želim vidjeti čim prije na terenu. Mikanović ulazi, Gergo prelazi na lijevi bok, ali igra Hajduka se ne mijenja, bar ne na bolje.
U 65. minuti Rijeka vodi. Awaziem ulazi u duel s Marinom, blago rečeno - premekano, Marin puca, Sentić brani i Prince zabija iz blizine.
Leko pokušava mijenjati taktičku postavku, mijenjajući Lovrencsicsa Kalinićem, prelazeći na 4-1-3-2, gdje Fossati umjesto Grgića zauzima poziciju organizatora igre, ali i dalje ne vidimo od 'bijelih' ništa.
U 83. minuti Frigan pokazuje koliko je dobar napadač, dugu loptu uspijeva usmjeriti prema boku, nastavlja kretnju i na centaršut reagira kao pravi killer, otresa Mikanovića i unosi sve u gol. Zašto ovako nešto ne vidimo od igrača Hajduka?
U završnici utakmice Hajduk pokušava okrenuti rezultat i vidimo dva kaznena udarca. Što reći o njima? Možda samo da me malo bilo sram, i to govori dovoljno. Siguran sam da će Jakobušić kao poglavica 'prgave familije' reagirati i uputiti na sudačke greške koje truju ligu koja raste. Sad malo slušam sudačku analizu da je prvi bio, a drugi nije... Bljuv. Nažalost, svjesni smo da je sudačka organizacija najgori segment hrvatskog nogometa, bez obzira u čiju korist ili štetu svirali.
Na kraju osvrt na Leku. Pratio sam živo svaki detalj, svaku presicu, taktičke zamisli. Nakon Dambrauskasa i Karoglana dobili smo trenera koji piza više, koji je klasa, i koji je u svojim prvim javnim istupima prilično samouvjereno tvrdio igrat ćemo dobar nogomet, bez obzira na sustav. Jel to to?
Svaki trener treba vremena za implementirati svoje zamisli, u većini klubova na svijetu trener to vrijeme i dobije, ali u Hajduku trener nema taj luksuz. Možeš bit Guardiola, nogometni genijalac, ako nemaš rezultat, u Hajduku si bivši u mjesec dana.
Ivane, razmisli o tome.
