KOMENTAR UTAKMICE: Leko je od momčadi koja prima četiri gola po utakmici napravio ekipu koju ne možeš probiti

'Bijeli' su protutnjali kultnom Kranjčevićevom, stadionom koji definitivno spada u HNL romantiku. Ta ruševina u centru Zagreba nam je kroz povijest donijela mnoge sretne trenutke, sjetimo se samo bombe Zorana Vulića za naslov prvaka 1994.

Danas nam je opet bila sretna, ugodno je bilo gledati Hajduka kako dominira u svim segmentima nogometne igre, protiv momčadi koju nije lako nadigrati, i koju je teško ostaviti bez prave šanse u 90 minuta.

Hajduk je počeo u svojoj u zadnje vrijeme klasičnoj taktičkoj postavci, 4-2-3-1, na poziciji defenzivnih veznih su bili Krovinović i Pukštas, što je donijelo male promjene u fazi napada jer su Lekini zahtjevi očito različiti kad Krovinović igra u paru s Pukštasom, ili s Fossatijem ili Grgićem. Tako danas nismo vidjeli Filipa kako se izvlači u izgradnji na poziciju lijevog beka koju bi ispraznio Melnjak, danas je bio klasična šestica, te je sa stoperima radio trokut, a Pukštas se dizao više zbog svojih ofenzivnih sklonosti, pa je Hajduk u fazi napada stajao u kompaktnih 4-1-4-1. Sve je funkcioniralo, 'bijeli' su imali posjed, igrali u visokom presingu, izuzetno dobro reagirali u trenutku gubitka posjeda, jedino što je nedostajalo bila je igra u zadnjoj trećini, gdje se previše čekalo na neki genijalan potez Livaje, koji je u prvom dijelu bio jako dobro čuvan. 

Ono što me intrigiralo prije utakmice bio je duel Sigura i Kačavende. Kačavenda je sjajan igrač, ali danas nije imao šanse. Niko ga je 'pojeo', u prvom dijelu uz Sahitija bio najdominantnije ime na terenu, što je rezultiralo micanjem Kačavende u sredinu u drugom poluvremenu. Čabraja je pokušao nauditi mladom Hajdukovom beku preko Goričana, ali rezultat je bio isti. Sigur je izdominirao.

Poveli smo poklonom Čavline, pogrešan pas kojeg prekida Rokas, lopta dolazi do Bena, koji pomalo sretno zabija. Nakon toga Hajduk prepušta domaćinima posjed, staje u 4-4-2 u obrani koju smo već viđali, i Lokomotiva je bez šanse. 

Oko 70. minute pomislio sam: 'Ovo je dobro, da je Livaja pravi, dobijemo 3-4 razlike'. I onda Marko zabije i asistira mladom Ćubeliću, što je za mene bio najbolji trenutak utakmice, vidjeti kako majstor nakon četiri utakmice golgeterskog posta, kada je gladan golova, odigrava djetetu koji daje svoj prvi gol, i onda se s njim veseli kao da ga je on zabio. Trenutak za pamćenje, vjerojatno je svim navijačima Hajduka navukao osmijeh na lice kao i meni.

Leko je posložio momčad, stvorio je okosnicu, i sada treba iskoristiti ovo vrijeme bez nervoze za dodatni napredak. Split je mali grad, temperamentan, Leko je od jednog od najtalentiranijih hrvatskih trenera postao neznalica, čiji su rezultati plod sreće i spleta raznih okolnosti. Kako ne. Hajduk nije primio zgoditak četiri utakmice, Lokomotiva nam nije zapucala na gol. Leko je od momčadi koja prima četiri gola po utakmici, što je naravno bila njegova krivica, u samo dva mjeseca stvorio ekipu koju ne možeš probiti. A to nije lako. Tako da mogu reći, Leko je sve samo ne neznalica. I treba ga pustiti da radi dalje, napreduje s momčadi, i momčad s njim. Danas je ovo bilo lijepo gledati.

Na dobro Van došla Sudamja.