U vrlo dinamičnoj, otvorenoj utakmici, na kraju možemo biti zadovoljni s rezultatom (3:3). Bod protiv Poljske u gostima u fantastičnoj atmosferi nije za podcijeniti, daje nam situaciju da u zadnja dva kola ovisimo o svojim rezultatima za prolazak grupe, što je bio zacrtani cilj prije početka natjecanja.
Imali smo tri promjene u sastavu, Erlić je zamijenio Ćaletu-Cara, Petar Sučić umjesto Pašalića te Baturina umjesto Luke Sučića. Nismo dobro ušli u utakmicu, Poljaci su nošeni atmosferom očekivano krenuli agresivno, dizali su se visoko u pritisak s puno igrača te jednostavno nismo dobro odgovorili, imali smo problema u izgradnji napada, a jedini izlaz smo imali kroz treću liniju na Matanovića. Poljaci su poveli golom Zielinskoga, koji se u šesnaest metara zavukao iza leđa Modriću, te iskosa dobrim šutem uz pomoć bloka Erlića zabio za zasluženo vodstvo domaćina. Poljaci su dosta dinamična ekipa i u fazi napada su stalnim kretnjama bez lopte, napadima dubine, radili pomutnju u našoj obrambenoj liniji, dok su u fazi obrane išli na čovjeka, iskakali agresivno i sigurno da imamo puno prostora za napredak u igri i u fazi obrane i u fazi napada.
Uspjeli smo izjednačiti eurogolom Sose, koji je vrhunski pogodio iz poluvoleja nakon odbijanca sa dvadesetak metara, stvarno fenomenalan gol, jedan od najljepših dosadašnjeg dijela sezone. Nakon izjednačenja koje je realno došlo iz ničega, Poljaci su djelovali izgubljeno na terenu dok smo mi uzeli kontrolu utakmice te na krilima tandema Petar Sučić - Baturina preokrenuli utakmicu. Kod prvog gola Sučić odigrava u lijevom halfspaceu s Baturinom dupli pas, nastavlja kretnju te iz teške situacije iskosa u boxu lijepo pogađa za vodstvo s lošijom lijevom nogom. Nakon toga podebljali smo vodstvo iz visokog pritiska, Dawidowiczs je dao krivi pas u centralu, Sučić oduzeo loptu te je lijepo podvalio Baturini, koji napada box te rutinski zabija za vodstvo 3-1.
Nakon jednog prekida imali smo veliku šansu Erlića koji nakon odbijanca puca nebu pod oblake. Da smo to zabili, vjerojatno bismo do kraja lakše iskontrolirali utakmicu. Ludo prvo poluvrijeme je završilo nažalost golom Poljske, Modrić jedan knap duel gubi u opasnoj zoni na dvadesetak metara, lopta se odbila do Zalewskog koji prolazi Šutala, te vrhunski pogađa za smanjenje vodstva. Šteta tog gola, pogotovo tajminga, jer je to sigurno utjecalo negativno na naše, dok je Poljacima dalo krila za nastavak. Utakmica je u drugom poluvremenu nastavljena u istom tonu, otvoreno, dinamično te smo mi imali nekoliko odličnim situacija za podebljati vodstvo, dalekometni udarac Modrića koji vadi vratar Poljske ispod prečke, bijeg Kramarića nakon izbijene lopte Livakovića, šut Perišića iskosa, te šut Matanovića sa 16 metara,u svim tim situacijama je dobro reagirao njihov golman Bulka.
Gol smo primili iz tranzicije, Lewandowski je ostavio povratnu za Szymanskoga koji lijepo pogađa za izjednačenje.
Do kraja je najbitnija stvar za izdvojiti crveni karton za Livakovića. Nejasno mi je da se u toj situaciji nije aktivirao VAR, Livaković je istrčao, te došao prvi na loptu koju čisto izbija, te se nakon izbijanja zabija nenamjerno u Lewandowskoga. Jednostavno je nemoguće bilo zaustaviti svoju kretnju prema njemu te je taj crveni po meni definitivno krivo dosuđen. Livi je prvi stigao do lopte i potpuno je čisto ispucao.
Ova utakmica nam je pokazala da još imamo itekako prostora za napredak, bili smo propusni u obrani, brzi igrači Poljske su nam stvarali probleme i sama igra u defenzivi, kako uže obrane, tako i cijele momčadi, može biti na puno većoj razini, dok veseli što smo uspjeli zabiti tri gola, te stvoriti još puno šansi na ovako teškom gostovanju.
Kao što sam na početku teksta napisao, ovisimo o svojim rezultatima za prolazak u četvrtfinale, što bi bio opet veliki rezultat. Mi kao nacija podcjenjujemo svakoga. Vidimo da su Škoti doma remizirali s Portugalom, dok mi podcjenjujemo rezultat naše reprezentacije koji je zasad realno vrhunski. Kada u globalu pogledamo naše rezultate od 2018. do dan danas, mi smo svjetsko čudo u odnosu na to koliko nas ima, te u kakvim uvjetima se stvaraju naši igrači. Vidjeli smo svi kakav stadion imaju Poljaci, ja sam imao priliku živjeti i igrati dvije sezone za Lechiju Gdansk, to je velika zemlja koja voli nogomet, ulažu velik novac u klubove, infrastruktura im je top, s puno lijepih novih stadiona, a nemaju ni približno rezultate našima. Stoga ja osobno skidam kapu izborniku Daliću, te igračima na svemu ostvarenom, za svaki rezultat treba teško krvariti i mi smo jedna čudesna nacija ne samo po pitanju nogometa nego sporta općenito.
Iskoristio bih priliku da spomenem pobjednički pogodak Luke Vuškovića za pobjedu U21 reprezentacije protiv Grčke, Luka je sa svojih 17 godina stvarno jedan fenomen i poznavajući njegovu glavu, mentalitet i kvalitet njega zasigurno čeka mjesto u A selekciji, usudio bih se reći u bližoj budućnosti, što ide na ponos svih ljudi iz Hajduka koji su s njim radili. Nas čeka povratak u HNL realnost i teško gostovanje u Koprivnici, nadam se i želim Dominiku Prpiću da nije teže ozlijeđen, a našoj reprezentaciji ogromne čestitke na listopadska četiri boda. Vjerujem da ćemo to sve potvrdili u ciklusu u studenom protiv Škotske i Portugala te uspješno zatvoriti grupnu fazu.