KOMENTAR UTAKMICE: Momčad je dala sve od sebe i nema im se što zamjeriti
Jedino iznenađenje je bilo to da se Hajduk nije uspijevao nametnuti u prvih pola sata utakmice
Gledali smo stvarno sjajnu utakmicu na stadionu u Kranjčevićevoj ulici. Fenomenalan ritam, dva raspoložena suparnika koja idu na pobjedu bez kalkulacija, pregršt šansi s obje strane, atmosfera na tribinama zaista za svaku pohvalu. Sve je bilo na vrlo visokoj razini kad govorimo o HNL-u. Osim travnjaka, koji je bio klizalište, opasan za zdravlje igrača, ali to su infrastrukturni problemi koji naš nogomet dugoročno muče.
Karoglan je već treću utakmicu zaredom poslao isti sastav na teren, vodeći se starom izrekom da se momčad koja pobjeđuje ne mijenja, što je bilo i očekivano. S druge strane i Čabraja je poslao najbolje što u ovom trenutku ima, nije tu bilo danas nekih velikih iznenađenja. Jedino iznenađenje je bilo to da se Hajduk nije uspijevao nametnuti u prvih pola sata utakmice, što smo svakako očekivali i čemu smo se nadali jer su nas 'bijeli' u zadnje vrijeme jednostavno na to navikli. Ali, danas nije krenulo po planu, domaćini su bili opasniji, brži, uzimali su druge lopte i iz čvrstog bloka bili jako opasni.
Posebno je puno problema na lijevom krilu radio Goričan, s kojim inače dominantni Sigur nikako nije mogao izaći na kraj u prvom poluvremenu. Već u 5. minuti Goričan je imao zicer, kojeg fenomenalno brani Lučić. Sigur je nepotrebno previše ušao u krilo Uremoviću, ostavio Goričana samog 1 na 1 s Lučićem, koji opet pokazuje klasu i nevjerojatno brani.
I Hajduk je prijetio, istina, pogotovo je suradnja Dajakua i Pukštasa donosila opasnost pred vrata domaćina. Rokas je opet pokazao sjajan osjećaj za prostor iz drugog plana, ali malo nesreće i sjajni Čavlina sačuvali su mrežu domaćih netaknutom. U 25. minuti Lokomotiva dolazi do vodstva, Livaja gubi jedan duel na centru, lopta se po desnom krilu odbija do Mudražije, slijedi centaršut na Goričana koji ulazi ispred usnulog Sigura i sjajno zabija. Do poluvremena se Hajduk probudio i prijetio, ali previše je bilo indisponiranih u momčadi 'bijelih' u prvom dijelu.
Drugo poluvrijeme Hajduk pojačava tempo i pritisak, pogotovo ulaskom Kalika, koji je opet pokazao da je u dobroj formi i prava je šteta što smo ga izgubili za derbi zbog trećeg žutog kartona. Sve izmjene su donijele napredak u igri, Benrahou je na asistenciju Livaje zabio, i to je dobra stvar da imamo širinu, da oni koji uđu donose napredak u igri jer znamo da je ponekad znalo biti i drugačije.
Do kraja smo pokušavali, imali neke prilike, ali nije bilo sreće. U završnici smo ostali i bez Žapera, čija ozljeda je vjerojatno dovoljno ozbiljna da pretpostavimo da neće biti spreman za Maksimir, tako da najveći derbi čekamo strašno oslabljeni, ali to ništa ne mijenja.
Rezultat is real, rekao bi jedan moj bivši trener. Jesmo li osvojili bod ili izgubili dva, teško je reći, ali nije ni bitno. Momčad je dala sve od sebe i nema im se što zamjeriti jer je s druge strane bio izuzetno raspoložen protivnik. Koliko vidim iz izjava poslije utakmice, nema nekog velikog razočaranja, kao što nije bilo ni euforije nakon niza pobjeda. I to je to. Utakmica arhivirana, 'bijeli' se okreću derbiju i lijepo je da će navijači Hajduka opet napuniti stadion, da i druge momčadi osjete pravu nogometnu atmosferu, kakva je bila i večeras.
Ako je kalkulacija bila iz ova dva gostovanja uzeti četiri boda, onda znamo što momčad treba uraditi idući vikend.
