KOMENTAR UTAKMICE: Možete li zamisliti reprezentaciju bez Luke?
Sinoć je opet bio jedan od najboljih, što znači da vrijeme još nije učinilo svoje
Još jedno finale smo izgubili. Veliko finale Lige nacija, koje je za nas značilo puno više nego za Španjolce, izgubili smo. Znači li to da smo luzeri, naravno da ne, ovo je generacija pobjednika, ali sinoć smo izgubili. Možda je to i kraj jedne generacije, vrijeme će pokazati.
Ali krenimo od početka, Hrvatska je kao domaćin dočekala Španjolce u Rotterdamu, stadion je gorio od hrvatskih navijača, gosti iz Španjolske su stigli da uveličaju feštu jedne generacije, ali su ukrali show, oteli nam to zlato koje nam je bilo potrebno nakon bronce u Kataru i srebra u Rusiji.
Očekivano je bilo nakon polufinalnih pobjeda da ni jedan ni drugi izbornik neće puno mijenjati. De la Fuente je napravio dvije izmjene, Asensio je zamijenio Rodriga na desnom krilu, a Ruiz Merina na poziciji zadnjeg veznog. Dalić je išao s očekivanim sustavom i sastavom, samo je Erlić zamijenio Vidu.
Unatoč izostanku golova, s nogometnog aspekta, gledali smo sjajnu utakmicu. I jedni i drugi pokušavali su igrati u visokom presingu. Pokušavali osigurati posjed, izdominirati protivnika bez kalkulacija. Bilo je jako zanimljivo gledati kako se segmenti nogometne igre kroz utakmicu izmjenjuju i stvarno sam bio uvjeren da ćemo ovu utakmicu dobiti, jer smo bolji od njih, ali nismo je dobili. Nismo, jebiga.
Moramo se dotaknuti pojedinaca, broj jedan je definitivno Šutalo, kakav je to igrač, ljudi moji. Ovo sinoć da je odigrao Van Dyke, pisali bi o tom sedam dana. Bravo, Josipe... S povratkom Gvardiola i s Erlićem, ne trebamo se bojati za budućnost, barem što se tiče obrane.
Drugi je Perišić..., kakva utakmica. Na poziciji koja nije njegova, odigrati ovako, dobiti sve duele, jadni Navas je bio sretan kad je izlazio. Perija je fenomen i iskreno mu se divim. Dobro, istina da i on ima sreću što živi u istoj ulici sa mnom i Ivicom Mornarom, pa mu, kad god dođe, damo toliko korisnih savjeta da je ovo jednostavno očekivano. Ovo što je Perišić danas odigrao je iskonski nogomet, kad igraš utakmicu i radiš sve sta treba, kako je zapisano u knjigama. Majstor, što reći.
I treći je Luka, boli ga ovaj poraz jako, znam, Luka je pobjednik, ovo ga ubija.
Ali, može li itko od nas zamisliti reprezentaciju bez Luke? Sinoć je opet bio jedan od najboljih, što znači da vrijeme još nije učinilo svoje. A to opet znači da Luka ostaje voditi našu reprezentaciju na terenu jer reprezentacija kad te zove, ne odbijaš ju. I Luka je neće odbiti, a to vrijedi i za druge. S Lukom i bez njega, ova reprezentacija nije ni blizu ista i uvjeren sam da kapetan ostaje.
Dok nas ovaj poraz boli, za utjehu se sjetimo se kako smo jedna mala država koja radi spektakularne rezultate. Kojoj se divi cijeli svijet i ugleda se na nas. I čude se kako mi to uspijevamo. Iskreno, ni mi ne znamo kako uspijevamo, ali uspijevamo, i dok je tako, dobro je.
