KOMENTAR UTAKMICE: Nema ništa ljepše nego biti igrač Hajduka, ali vrijeme čini svoje. Kad sam vidio kako ljubi vratnice, zasuzilo mi je oko
Čini se da klub napreduje na svim razinama
Sezona je gotova. Završila je svečano, dostojanstveno, uz velik broj navijača koji su došli pozdraviti osvajače kupa. Kakva je bila? Rekao bih najbolja unazad puno godina. Osvojili smo opet kup, juniori su zadivili Europu, ostatak Akademije također radi vrhunske rezultate, čini se da klub napreduje na svim razinama.
Danas smo svjedočili prazniku nogometa. Prvi razlog tome je veliki Suba. Kraj jedne svjetske karijere, u koju je krenuo na mala vrata, te je samo svojim radom i vjerom uspio doći do najvećih vrhova. Zaslužio je ovacije i kada sam u 24. minuti vidio kako ljubi vratnice Poljuda, iskreno, zasuzilo mi je oko. Možda on to ne zna, ali znam ja, ljubit će ih u svojoj glavi dok je živ, kao što to rade svi koji su ikad obukli kopačke i kročili na sveti travnjak. Nema ništa ljepše nego biti igrač Hajduka, ali vrijeme čini svoje. Suba, prijatelju, hvala ti za svu sreću koju si nam priuštio, siguran sam da ćeš biti uspješan i nakon igračke karijere, a svakako se nadam da ćeš ostati u nogometu u nekoj drugoj ulozi.
Bila je to i 100. utakmica Marka Livaje u bijelom dresu, u kojima je ostvario nestvarnu statistiku, a na terenu i izvan njega se potvrdio kao idol, lik zbog kojeg djeca počinju trenirati i pratiti nogomet i koji se debelim slovima upisuje u povijest kluba.
Što se tiče taktičkih zamisli u ovoj rezultatski nebitnoj utakmici, trener Leko je izveo na teren 11 igrača, isto tako i kolega mu Čanadi i svi oni su se maksimalno trudili odigrati što kvalitetnije. Posebno me ugodno iznenadio Šibenik, uopće nisu izgledali kao momčad koja je ispala iz lige, od koje očekuješ da je u raspadu, svojim trudom i kvalitetom učinili su susret zanimljivim.
Vidjeli smo prvijenac Brajkovića, a posebno je bilo lijepo vidjeti kako se prvi s njim veselio Simić, što je dokaz da je Leko stvorio sinergiju između mladih i starijih igrača. Sigur je opet bio sjajan, a veseli i povratak Vuškovića, Hajduk stvarno ima sjajnu budućnost.
Nakon kupa u srijedu protiv istog protivnika, koji je donio repove, neprikladne pjesmice, nakon kojih će se vjerojatno dogoditi i neke kazne, samo sam želio da današnja utakmica prođe u miru i bez gluposti. I takva je i bila.
I nešto mi nije jasno, tko je to izmislio priču da je Šibenik protiv Hajduka. Siguran sam da je u Šibeniku duplo više simpatizera Hajduka nego Dinama. Nisam još vidio u Šibeniku Dinamov grb na zidu, a Hajdukovih jesam puno. Ali nebitno. Ako gledamo statistiku, taj mrski neprijatelj je na prošloj prvenstvenoj utakmici u Šibeniku napravio četiri prekršaja, a na današnjoj dva, što govori o količini mržnje s kojom igraju protiv nas.
Ja baš volim Hajduk, ni manje ni više od bilo kojeg navijača Hajduka. Ali volim i Šibenik, posebno grad, a i klub, kultni Šubićevac, na kojem sam odigrao jednu od najgorih utakmica u karijeri na kojoj sam bio igrač utakmice. Sve sam krivo napravio taj dan i zabio gol za pobjedu. U Šibeniku imam prijatelje, sportske i životne, te sam zaista tužan kad vidim trenutni antagonizam. Isti narod, isti običaji, ista krv teče. Šibenik nam je dao neke od najboljih igrača u povijesti kluba, koji su ispisali zlatne stranice i siguran sam da bi moj trener Pero Nadoveza bio izuzetno nesretan ovim trenutkom.
Hajduk je u ovoj sezoni napravio iskorak, stabilni smo drugi, imamo stvorenu momčad koja uz prava pojačanja može napasti naslov prvaka. I to treba biti cilj iduće godine, ne biti prvaci pod svaku cijenu, nego biti bolji nego ove godine, napredovati. Ove godine smo na minus deset, ajmo dogodine to smanjiti. Problem je što je puno godina prošlo i nestrpljivi smo. Ali sad nam je strpljenje potrebnije nego ikad jer idemo naprijed, klub mora imat mir i stabilnost i uz dobru sportsku politiku rezultat mora doći.
Šibeniku iskreno želim da se što prije vrati u elitni razred hrvatskog nogometa, gdje objektivno i pripada. Nadam se da se momčad neće osuti jer ako ovaj kadar ostane na okupu, iduće ljeto će opet biti prvoligaši.
Završit ću stihovima pjesme klape Bonaca koju rado slušam, 'Budi sritan, nemam drugu želju, Šibeniče prijatelju...'
A sad odmor, hvala svima koji su čitali ove moje osvrte, do iduće prilike, sve vas lijepo pozdravljam, budite zdravi, pozitivni i volite Hajduk.
