KOMENTAR UTAKMICE: Nemojmo biti ponizni, euforija je naš forte, ona nas nosi i nosila nas je kad smo osvajali trofeje!
'Ovo je početak nečeg velikog, možda najvećeg do sada. Ja vjerujem, vjerujete li i vi?'
Derbi, pravi derbi na Poljudu, ne jer je s druge strane protivnik od kojeg klecaju koljena, ne jer su nam bodovi neophodno potrebni, nego iz sasvim drugog razloga. Dogodilo se nešto što je nepojmljivo za HNL, u drugom kolu, na početku prvenstva, u Poljud je 32.584 navijača došlo nositi svoju momčad do pobjede, kako bi im dali do znanja da vjeruju u nešto u što možda još ni igrači ne vjeruju, da ova momčad može otići do toliko željenog naslova, u što bez dvojbe i ja vjerujem, ali o tom potom.
Hajduk i Rijeka odigrali su sjajnu utakmicu. Unatoč izostanku puno zgoditaka, svega je tu bilo što čini jednu utakmicu velikom.
Leko se odlučio za promjene, Moufi umjesto Sigura, Odjidja umjesto Bena i posebno je ova druga izmjena puno značila za igru 'bijelih'. Odjidja je pokazao da je klasa, iako je potpuno drugačiji od Benrahoua, preuzeo je konce igre Hajduka od samog početka, ali na potpuno drugačiji način od Bena. Puno se više spuštao u organizaciju igre i u tom slučaju su se Krovinović, a pogotovo Pukštas, širili prema bokovima, gdje se Rokas često izvlačio na poziciju desnog beka, što je dozvoljavalo Moufiju da se podiže jako visoko do linije zaleđa i bude opasan prema naprijed.
Jakirović je iznenadio, odlučio se za taktiku s trojicom iza, što je u fazi obrane spuštanjem bekova činilo tvrdih 5-3-2. Vjerojatno je plan bio čvrsti blok i brzi izlazak u kontre, što su uspjeli samo u drugoj minuti, kada je Fruk nakon bloka uzdrmao vratnicu. To je bilo sve od Rijeke. Janković je došao na Poljud kao zvijezda u usponu i zaista pokazao da se radi o izuzetnom talentu, ali je u par situacija demonstrirao i sjajan glumački talent. Sigurno da ćemo od njega još puno vidjeti, ovako ili onako.
Nakon prvih dvadesetak minuta grča, što zbog broja ljudi na tribini, što zbog načina na koji je Rijeka igrala, koji Hajduk nije očekivao, bijeli su počeli nalaziti načine kako nauditi gostima, ali u prvom dijelu Labrović je bio neprikosnoven i sve je situacije koje su mirisale na gol besprijekorno riješio.
Drugo poluvrijeme je počelo slično, Rijeka je i dalje stajala u 5-3-2, u fazi napada 3-5.2, teško je bilo probiti, ali obično kad ne ide kroz igru, gol dođe iz prekida. Odjidja je centrirao iz kornera, Šarlija tuče u gredu, lopta se odbija do Ferra čiji udarac fantastično brani Labrović, ali nakon još jednog udarca Pukštas šalje loptu u mrežu. Labrović je i u ovoj akciji, a i tijekom cijele utakmice pokazao da se radi o jednom od najboljih vratara u Hrvatskoj, a i meni je posebno drag jer se zove Nediljko.
Nakon gola se očekivalo da će se Rijeka otvoriti, preuzeti više rizika, ali to se nije dogodilo. Hajduk je i dalje pritiskao i tražio drugi gol, dok su gosti zaprijetili samo jednom, u 77. minuti, preko Grgića, čiji je udarac završio tik uz vratnicu.
Hajduk je dominirao i izdominirao Rijeku, bio bolji za minimalno taj jedan gol i potpuno zasluženo pobijedio.
Od igrača moramo spomenuti Pukštasa koji nas iz tjedna u tjedan oduševljava i pokazuje da je igrač za velike domete, nadam se da će ga skauti velikih klubova pustiti na miru bar do ljeta. Šarlija mi je bio opet jako dobar, sa sjajnim pasevima kroz linije, čvrst u duelu, siguran u skoku. Ostali svi na razini, praktički bez lošeg mjesta.
Šta ćemo sad? Apetiti su porasli, bojali smo se katastrofalnog starta u prva tri derbija, a sad nakon Dinama i Rijeke imamo svih šest bodova. Sad će svi početi s pričom, treba obuzdati euforiju, polako, ponizno, to je riječ koja se danas često koristi. Ne, euforija je naš forte, ona nas nosi i nosila nas je kad smo osvajali trofeje. Toj našoj euforiji svi se dive, iako to nekad neće priznati, iako joj se nekad rugaju, potajno je priželjkuju u svojim klubovima jer nam zavide na emociji koju mi imamo.
Tako da, nemojmo bit ponizni, nek nas euforija nosi, ovo je početak nečeg velikog, možda najvećeg do sada.
Ja vjerujem, vjerujete li i vi?
