KOMENTAR UTAKMICE: Nitko vam ovaj poraz neće zamjeriti jer ste vratili vjeru u veliki Hajduk
Puno ljudi, uključujući i mene, će sa simpatijama pratiti razvoj vaših karijera
Hajdukova bajka u juniorskoj Ligi prvaka je završila u velikom ženevskom finalu, ali nažalost ne na način koji smo svi priželjkivali. Nizozemci su bili puno bolji protivnik i na kraju slavili s velikom razlikom, ali to ne umanjuje povijesni uspjeh koji su naši momci ostvarili u ovom natjecanju, rezultat koji će teško biti ponoviti i nadmašiti i kojim su se zlatnim slovima upisali u povijest našeg voljenog kluba. Još jednom čestitam svima koji su sudjelovali u ovom sjajnom pohodu na europski tron, a pogotovo igračima koji su dali sve što imaju, a vjerojatno i više od toga. Iako su sinoć bili neizmjerno tužni, nadam se da će taj osjećaj uskoro prerasti u ponos, jer trebaju biti ponosni na način na koji su prezentirali svoj klub i hrvatski nogomet. Protivnik je jučer jednostavno bio bolji.
Trener Budimir je poslao najjači sastav koji trenutno ima na raspolaganju, u očekivanom rasporedu 5-4-1, kojim je i izbacio europske velikane na svom putu do finala. Kavelj je opet bio taj peti stoper u fazi obrane, koji je iskakao u veznu liniju kada bi se napadači AZ-a uvlačili u prostore između linija, a u fazi napada se dizao u poziciju defenzivnog veznog. AZ je od početka uzeo posjed i bio opasniji protivnik, s par sjajnih pojedinaca koji čine razliku, u prvom redu krilnih napadača Pokea i Addaija. Hajduk je opet čekao svoju priliku iz tranzicije, ali je u prvom dijelu nije dočekao, jer je trener domaćina danas očito dobro skautirao sve dobre i loše strane 'bijelih' i prilično ugasio Pukštasa, Vrcića i Antunovića. 'Bijeli' su vrlo brzo gubili posjed, već nakon jednog ili dva pasa. Bilo je nezgodnih situacija pred našim golom, ali je Buljan bio sjajan i obranio sve što su Nizozemci stvorili. Nakon pola sata AZ se malo povukao želeći izvući obranu naših na centar, računajući na dominaciju u brzini svojih napadača nad našom obranom, ali sve je mirisalo da ćemo otići na odmor s pozitivnom nulom. Ali onda u zadnjoj minuti, jedan black-out našeg Vuškovića, koji potpuno bespotrebno ide u klizeći u trenutku kada lopta ide u korner, ruši protivnika i poklanja jedanaesterac za vodstvo Alkmaara. Poklon od kojeg se nismo oporavili.
U drugom dijelu slika manje više ista, osim što je Hajduk uspio u dva navrata zaprijetiti. Prvo Đolonga odigrava sjajnu loptu za Vrcića, koji vraća za Pukštasa, ali udarac je neprecizan. Nedugo potom, Antunović sjajno tuče u rašlje, ali Owusu-Oduro fenomenalno brani. Drugi gol nam donosi kraj priče. Sjajni Poku se sjurio s lijevog boka u zonu šuta, obrana 'bijelih' stoji preduboko, ne izlaze u blok i mladi Nizozemac fenomenalno zabija u suprotni kut. I u prvom poluvremenu smo u par navrata kasnili u blok, ali nismo bili kažnjeni. I onda slijedi raspad. Poku i Meerdink izgledaju kao vanzemaljci, naši se mire s porazom i u tim trenucima jedino Buljan uspijeva ostati na razini kakva se očekuje u ovakvoj utakmici.
Primili smo pet, mogli smo i još koji, izgledali smo kao razbijena vojska i vjerojatno su igrači jedva čekali da se ta agonija završi.
Poraz je težak, neugodan, ali treba se vratiti na ono bitno. Izgubili ste u finalu Lige prvaka. Finalu Lige prvaka! Izgubili ste od boljeg protivnika, a na tom putu ste izbacili vjerojatno još bolje momčadi. Zato budite ponosni, jer ste puno ljudi učinili ponosnima, počevši od svojih obitelji. Nitko vam ovaj poraz neće zamjeriti jer ste vratili vjeru u veliki Hajduk.
Novi izazovi vas čekaju vrlo brzo, nema vremena, a ni razloga za tugu.
Puno ljudi, uključujući i mene, će sa simpatijama pratiti razvoj vaših karijera.
