Super važna pobjeda, ništa sinoć nije bilo bitno osim rezultata i tri boda koja smo nakon teških 90 minuta uspjeli ostaviti na kontu.
Nakon svega što se događalo u protekla dva tjedna, nakon milijun informacija koje u normalnom klubu ostanu unutar četiri zida svlačionice, dočekali smo utakmicu u kojoj je pobjeda jednostavno bila imperativ. A imperativ sam po sebi nosi veliki grč, koji je bio prisutan i vidljiv tijekom cijelog prvog poluvremena jer je Lokomotiva u tom razdoblju bila više nego ravnopravan suparnilk.
Leko je na teren poslao momčad s dosta iznenađenja, Mikanović, Benrahou, Elez nakon dugo vremena i toliko zadnjih dana spominjani Dajaku, našli su svoje mjesto u prvih 11. I nije izgledalo baš najbolje. Lokomotiva nije dala Hajduku da se razmaše, pritiskali su visoko i nakon petnaestak minuta imali čak 60% posjeda, držali 'bijele' daleko od svog gola i igra na terenu nije davala puno razloga za optimizam. Očekivali smo uragan 'bijelih' nakon prvog sučevog zvižduka, ali na terenu to nije bilo to. Istina, stvorili smo neke šanse, ali nije to bio onaj kontinuirani pritisak na protivnika, kakvom smo se nadali i kakav bi trebao biti na svakoj utakmici u Poljudu, bez obzira koji je protivnik na drugoj strani. Nakon 45 minuta na odmor smo otišli s tvrdom nulom, Krovinović i Uremović su bili za nijansu bolji od drugih, ali sve je to bilo tanko.
Drugo poluvrijeme donosi uzbuđenja, već u 47. minuti Tuci griješi, daje pas na Livaju, ide rukometna akcija do Krovinovića koji hladno zabija, ali nakon VAR provjere, gol je poništen zbog zaleđa. Krovinoviću je ipak nokat ostao iza obrane gostiju, opravdano poništeno. Opasno smo visili nakon par minuta, dvije vezane prilike Lokomotive, Lučić je sjajno reagirao.
Do promjene stanja na terenu dolazi ulaskom Žapera, koji je u debiju igrao značajnu ulogu i pokazao da će biti bitan igrač u momčadi. U dotad pospani Hajduk unio je energiju i kvalitetu, i odnos snaga na terenu se promijenio. 'Bijeli' su počeli dominirati, u 64. minuti napokon smislena akcija kakve želimo gledati puno češće. Nekoliko proigravanja iz prve, Livaja izlazi sam, puca, ali Čavlina spektakularno brani.
Ovakve utakmice rješava trenutak inspiracije pojedinca. Sahiti je nakon izlaska Dajakua prešao na lijevu stranu, što je donijelo potez koji je riješio utakmicu, sjajan potez Emira.
Najdojmljivije u sinoćnjoj utakmici je bilo slavlje naših igrača. Točno se vidjelo koliko im je stalo do pobjede i koliko im je taj gol značio. I to je dobro, to budi optimizam, za razliku od govora tijela iz prošle utakmice u Gorici, kad su izgledali doslovno kao da ih boli neka stvar.
Kupili smo mir pred derbi i to je jedino bitno. Vratili se pobjedama i ostali na vrhu. Ako je kriza i morala doći, a realno je da se dogodi, bolje da je bila sad nego poslije. Pobjeda u derbiju ponovo vraća euforiju i to je ono zašto volimo Hajduk. Nitko na svijetu ne ide brže od vrha do dna i nazad. Roller coaster, to smo mi. I guštamo u tom ludilu.