Zanimljiva utakmica na Poljudu, sedam golova, puno šansi, pregršt taktičkih zamisli trenera koje jesu i nisu funkcionirale. I gorak okus u ustima za sve koji vole Hajduka. Odmah mi na pamet pada pjesma koja kaže: 'Ej šta mi radiš, prvo me pališ pa me onda hladiš...' Nakon Osijeka, baš kad smo pomislili da kreće nabolje i kad nam je trebala potvrda dobrog rada i dobrih izbora trenera Leke, došla je Lokomotiva i zakucala nas opet na dno.
Hajduk je izašao u taktički identičnom sustavu kao u Osijeku, 4-2-3-1, razlika je da je umjesto Mikanovića desni bok zauzeo Pukštas, Mlakar je kao u Osijeku bio na lijevom krilu, a Anello iznenađujuće na desnom.
I od početka nije izgledalo dobro. Visoki presing kojeg smo vidjeli u Osijeku nije funkcionirao, ali, bitnije od toga, Lokomotiva je uzimala sve tzv. druge lopte, konstantno smo kasnili i već nakon petnaestak minuta je bilo jasno da ćemo danas imati problema. Već nakon 25 minuta Leko je pokušao dobiti nešto mijenjajući pozicije Mlakaru i Anellu, ali ništa bitno se nije dogodilo u igri 'bijelih' i na poluvrijeme smo otišli s dva gola u mreži, a, iskreno, ne bi bilo nepošteno da je bilo i više. Lokomotivi je još poništen pogodak nakon sudačke provjere i zaleđa.
U drugo poluvrijeme Leko ulazi s izmjenama Anello - Sahiti, i Fossati - Kalinić, te Hajduk prelazi na sustav 4-4-2, s rombom u sredini i 'bijeli' u 65. minuti dolaze do izjednačenja, ali nakon toga, s ulaskom Kulenovića, sve za domaću momčad kreće loše.
Glavni razlog današnjeg poraza treba tražiti u Awaziemu, pošto je njegova igra danas bila tragična, u gotovo svakoj situaciji opasnoj po gol Hajduka, on je djelovao pogrešno, a kod golova Lokomotive mi se čini da je napravio sve što je u njegovoj moći, ali ne da spriječi, nego da omogući gol gostiju. Otkupiti ga ili ne, za 2 milijuna eura, velika je dvojba.
Do kraja su bijeli pokušavali, ne može se reći da se nisu trudili, čak je i u nekim dijelovima igre to izgledalo prilično dobro. Ali ubrzo bi slijedile greške koje ne možeš tolerirati ni u pionirskom nogometu. Tako da je rezultat realan. Leko treba nastaviti raditi, trebamo se okrenuti obrani Kupa i pripremi za iduću sezonu, iako, treneru je izuzetno teško bilo što graditi kada pojedinci bacaju u vodu sav trud zbog svoje nonšalancije.
Dio navijača će sigurno tražiti svog krivca. Neće to biti Awaziem, on je stranac, strance volimo. Sentić je sad na klupi, čujem sad da mnogi negoduju na igru Krovinovića, on je kriv. Počeo sam s pjesmom, pa da s pjesmom i završim. To što tražim od tebe, nisu čak ni pobjede, nego srce to, tvoje hajdučko, svima poznato... Ako itko od današnjih 'bijelih' ispunjava ove kriterije, onda je to Krovinović. Istina, ne igra dobro u zadnje vrijeme, ali svaku utakmicu daje sve od sebe, trudi se maksimalno i uz podršku sigurno će uskoro biti opet nositelj momčadi, baš kao u Osijeku prije par dana.
I na kraju, riječ, dvije o Luki Vuškoviću. Njemu je tek 16 godina i svaki put kad pogriješi, to treba gledati kao na dio školovanja i odrastanja. U tom procesu mu moraju pomoći treneri, ali i stariji, iskusniji, smireniji stoper uz njega. A Awaziem to danas nije bio.