I sad ja vama moram nešto pisati... Nevjerojatno, ponovno smo u polufinalu Svjetskog prvenstva! Teško je uopće naći riječi koje bi objasnile ovo što se večeras dogodilo. Znao sam da ćemo biti dobri i namučiti Brazil, ali da ćemo naći snagu vratiti se nakon primljenog gola u produžecima i zadržati mentalnu snagu pa potom odraditi savršenu seriju penala, iskreno, mislio sam da je nemoguće. Suze su u očima, ponos je do neba.
Ali probajmo napisati par riječi o taktici i načinu kako su igrale obje momčadi, dok slušam sirene automobila koji polako kreću po Splitu, slaveći ovu povijesnu pobjedu.
I Hrvatska i Brazil su poslali na teren najbolje što imaju. Sastavi su bili očekivani, tu nije bilo velikih iznenađenja. Brazil je u prvom poluvremenu pokušavao iznenaditi Hrvatsku ulaskom Danila s pozicije lijevog beka u sredinu, čime je ostavljao puno prostora za Neymara koji se izvlačio na ispražnjeni lijevi bok i pokušavao napraviti višak po lijevom krilu s Viniciusom, ali dogodilo se nešto što nisu očekivali ni oni, a moram priznat ni mi. Juranović je jednostavno pojeo Realovog superstara, izdominirao ga u svim segmentima igre i pokazao da je bek za najviše domete.
Hrvatska je nametnula svoj sistem igre, ne dopuštajući Brazilu da se razmaše i nakon prvog dijela, bilo je za pretpostaviti da će Brazil s povećanjem energetske potrošnje naših iskreirati neke situacije, ali mi smo definitivno bili u igri, iznenadili ih i naveli da počnu razmišljati ne o tome šta oni mogu napraviti, nego o tome šta mi možemo napraviti.
Na početku drugog dijela su nas pritisnuli, ali nakon pet minuta smo opet imali ravnotežu i vidjelo se da utakmica ide u egal. Brazilci su pokušavali sve, pa i jadno, za mene odvratno simuliranje Militaa, a pogotovo Anthonyja, ali sudac nije kaznio nesportsko ponašanje Brazilaca. Kad smo već kod suca, dok ovo pišem slušam analizu stručnjaka koji kaže da je suđenje bilo dobro. Za mene je suđenje bilo izuzetno loše, sve šta je mogao pomoći Brazilu pomogao je. Valja izdvojiti čisti drugi žuti Danilu, par spomenutih kartona za simuliranje i par faula koji se u Engleskoj jednostavno nikad ne sviraju i tu se vidjelo za koga nateže. Ali nas ni to nije moglo srušiti.
Ušli smo u produžetke i Neymar je pokazao dio svoje magije. Brazil je poveo i mislio sam da je to kraj naše priče. Ali mi smo opet pokazali od čega smo stvoreni. Svi su nas kritizirali, potcjenjivali, govorili da smo tu igrom slučaja. Svima smo začepili usta. Nakon što je prošlo 120 minuta, mogli smo početi slaviti. Normalno, šalim se, ali stvarno - mi penale ne gubimo. I teško je opisati osjećaj kada je Marquinhos pogodio stativu.
Godine 2018. smo napravili čudo, ovo je možda još veće. Luka i društvo senatora imaju svoj 'last dance'. Siguran sam da im ovo što su napravili nije dovoljno za kraj.
Sa svakom novom pobjedom naši apetiti ponovo rastu. Opet ostajemo do kraja i to je velika stvar, ali u ovom trenutku, vjerujem da svaki čovjek u Hrvatskoj vjeruje da možemo osvojiti ovo prvenstvo.
Zato što ste nam dali tu vjeru, izborniče i reprezentativci, hvala vam do neba!