KOMENTAR UTAKMICE: Optimizam obuzima svakog navijača gledajući ovakvog Hajduka

Hajduk je prošao kroz Pulu neokrznut, tri boda protiv u zadnje vrijeme 'crne mačke' su na kontu, ali posebno je dobar dojam na koji su 'bijeli' došli do pobjede, rutinski, s gardom pobjednika, od prve do zadnje minute bez blackouta, iako je bilo trenutaka u kojima je Istra prijetila.

Karoglan je poslao na teren standardnu taktičku postavku, Žaper je zauzeo svoju poziciju korektora vezne linije, bio taj koji pokriva svaki ispražnjeni prostor, a u fazi napada se nerijetko spuštao na poziciju libera, što bi bio signal Šarliji i Uremoviću da mogu krenuti bez straha duboko na protivničku polovicu. Možda je iznenađenje bilo što se na poziciji lijevog krila našao Dajaku, nije bilo ozlijeđenog Benrahoua, a Sahiti je prešao na desno krilo i to je bila dobra odluka, jer je Sahiti s te pozicije poentirao za vodstvo. Isto tako, Sigur je dobio prednost ispred Moufija, sve ostalo je bilo kao i obično.

I Hajduk je izgledao kako obično i izgleda u posljednje vrijeme, rekao bih i još malo bolje. Od početka smo se nametnuli domaćinu visokim presingom, Istra nije uspijevala uspostaviti posjed, obrana nam je bila na centru, te su domaćini bili primorani igrati duge lopte naprijed, koje su naši stoperi lagano uzimali, čimo smo dobili kontinuirani napad.

Istra se branila u 4-1-4-1 rasporedu, iskusni Blagojević je trebao biti taj koji drži kompaktnost domaće momčadi, ali već od prve minute se vidjelo da ovo neće biti dobar dan za njih. U razmišljanju o utakmici, nametale su se dvije stvari, da se Lovre Majkić, koji je jedan od najboljih vratara lige, ne razbrani, i da obrana Hajduka ne dozvoli uvijek opasnom Ercegu da se razigra. I 'bijeli' su to odlično odradili. Što se tiče Majkića, svaki put kad bi ga kamera pokazala mislio sam da brani Ante Vukušić, Sahiti ga je ugasio već u 16. minuti, nakon centaršuta Dajakua, Livaja gradi loptu da stoper domaćih ne može izbiti i Sahiti s druge vratnice majstorski zabija za 1:0.

Ercega su naši stoperi potpuni ugušili, a znamo da on tada reagira nervozno i samo ga je milost suca sačuvala da ne napusti teren već u prvom poluvremenu. Tako da su oba preduvjeta za dobar rezultat u prvom dijelu bila ispunjena, Hajduk je imao posjed, šanse, kontinuirani napad i stvarno su 'bijeli' nastupili s gardom šampiona. Mora se reći i da je Istra bila oslabljena izlaskom Lisice već u prvom dijelu, a u drugom kad je izašao i Vuk, bilo je jasno da će Istra bez te dvije zvijeri teško išta uzeti protiv ovakvog Hajduka.

S iščekivanjem smo startali u drugo poluvrijeme, znajući da je do sad Hajduk pri vodstvu, ne samo u gostima, nego i na svom terenu, gubio glavu, povlačio se i panično branio, svi još imamo traume od toga i bilo je zanimljivo vidjeti hoćemo li uspjeti zadržati isti gard i u drugom dijelu. I uspjeli smo. Bilo je to zrelo, kontrolirano. Istina, Istra je podigla nivo igre i pritisnula, u određenim trenucima smo patili, ali nije bilo ni trunke panike, točno se vidjelo da naša momčad zna po što je došla i na koji način će to ostvariti. 

Kraj priče dogodio se u u 87. minuti, nakon centaršuta Krovinovića, igrača domaćih lopta pogađa u ruku i Livaja hladno poentira s 11 metara. 

Tri važna boda su tu, a dojam je da smo ih osvojili bez velikog napora, ali to je samo dojam. Trebalo se danas itekako pomučiti. Da se dotaknemo i suđenja, za Čulinu sam već napisao da ga ne mogu vidjeti ni nacrtanog, sinoć je pokazao i zašto. Toliko o tome.

Crtica o Istri kao domaćinu. Za razliku od većine lige koja mrzi protivnika, Puljani, Puležani, kako već, su domaćin koji navija za svoje, a gosti su im dobrodošli, pogotovo kad na njima mogu zaraditi kao danas. Čestitke na razboritosti i sportskom mentalitetu, većina lige bi se mogla ugledati na njih, pa iskreno nekada i mi. 

Da rezimiramo, Karoglan je smirio momčad, ulio im optimizam, i u kratko vrijeme stvorio ekipu za koju svi govore da je glavni kandidat za naslov. Daleko smo još, ali optimizam obuzima svakog navijača gledajući ovakvog Hajduka.

Tko će na kraju biti prvak nemoguće je reći u ovom trenutku. Ali ono što možemo sa sigurnošću reći je da je ovo sezona u kojoj će borba napokon biti do samog kraja i to je samo po sebi velika stvar. A ja se iskreno nadam da ćemo kraj na vrhu dočekati mi.