Hajduk se potpuno zasluženo plasirao u polufinale Hrvatskog kupa. Napokon smo gledali igru kakvu želimo gledati i zaista je pohvalno kako se momčad vratila nakon teškog poraza i blijede igre prije tri dana u Maksimiru.
Iako su obje momčadi najavljene u sustavu 3-4-2-1, oba trenera su se odlučila promijeniti sustav i poslali igrače u rasporedu 4-2-3-1, što se za Hajduk pokazalo jako dobrom odlukom, a za Osijek baš i ne, jer su u 90 minuta bili potpuno nadigrani i pravo je čudo da danas nisu doživjeli rezultatsku katastrofu pred svojim gledateljima.
U ovom sustavu 'bijeli' su pokazali neke već viđene mehanizme. Tako se u izgradnji napada Melnjak dizao jako visoko, otvarajući prostor na koji bi se izvlačio Grgić i Hajduk je jednostavno izlazio visoko na polovinu Osijeka. To je dozvoljavalo danas dobrom Mlakaru ulazak u sredinu, gdje bi jako dobro djelovao s Livajom i Krovinovićem prilikom izgubljene lopte, te bi posjed vrlo brzo bio vraćen i Osijek se jednostavno nije snalazio.
Melnjak je u ovoj taktičkoj postavci opet bio jedan od najopasnijih igrača, zbunjivao je domaće igrače svojim kretnjama i zamalo bio strijelac. Drugi način je bilo Fossatijevo spuštanje između stopera, na poziciju centralnog, kada bi se ostali vezni dizali i bili blizu na tzv. druge lopte i Hajdukova igra je funkcionirala bez greške. Kao što sam i naveo, ovo smo mogli viđati i kod nekih bivših trenera, ali danas smo ipak vidjeli nešto više, pogotovo u fazi obrane, nešto što možda i nismo vidjeli već duže vrijeme. Momčad je djelovala zajedno, linije su bile blizu, a u oduzimanje se išlo s 4-5 igrača i stvarno sam bio oduševljen ovim načinom igre naše momčadi. Izgledalo je kao da smo brojčano nadmoćni, a naši igrači su bili u brzini više od protivnika i moram priznati da to već dugo nisam vidio, čak ni na utakmicama koje smo dobijali. Ovo je jednostavno način na koji Hajduk treba igrati i moram čestitati i treneru i igračima jer je trebalo snage, i fizičke, a pogotovo mentalne, u ovom trenutku se skupiti i pružiti ovakvu partiju.
S druge strane, nije mi jasno što je Poms htio dobiti s ovom postavom, pogotovo Lovrićem na desnom krilu i Cheberkom na lijevom boku, ali može, zašto ne, nadam se da će tako igrati i u skorašnjem prvenstvenom susretu istih protivnika.
Luka Vušković, što reći, momak je dragulj, nadam se da će ga ipak neko vrijeme uprava moći zadržati. Istina, imao je jedan kiks koji nas je mogao koštati, ali sve ostalo je bilo na izuzetnom nivou, rutinerski. Isto tako veseli vidjeti ovako rastrčanog Livaju, koji je, kad je u ovakvom izdanju, daleko najbolji igrač lige.
Mene kao i svakog drugog 'ludog' navijača Hajduka, odmah hvata optimizam, iako je prije samo par dana vladala depresija.
Napokon smo gledali hajdučki nogomet, brz, hrabar, okomit i jedva čekam iduću utakmicu.
Ukratko, bravo treneru, bravo momci, idemo dalje.