Ono što se moglo i očekivati, što je utakmica protiv Turske dala naslutiti, dogodilo se sinoć u Cardiffu i ne možemo reći da je iznenađenje za bilo koga tko zna išta o nogometu. Jednostavno se dogodilo ono što se u nogometu događa, a to je raspad jedne momčadi, nažalost, u ovom slučaju naše momčadi, koju volimo i pratimo i baš zato je ovaj rezultat, ali još više od toga izvedba naših igrača, bolna i razočaravajuća, jer nam daje do znanja da je era u kojoj je naša reprezentacija bila svjetski vrh završila i da ćemo se morati zadovoljavati puno manjim uspjesima nego do sada.
Došli smo u Wales isprati gorak okus nakon utakmice protiv Turske, pobjedom osigurati dobre šanse za plasman i sve što smo planirali je palo u vodu, jednostavno to nije bila Hrvatska na koju smo svi navikli.
Dalić je napravio par izmjena u odnosu na Tursku, Stanišića je zamijenio Juranović, Pašalića Majer, a Šutala Vida. Za prve dvije izmjene mogu reći da su kozmetičke, mogu donijeti razliku samo u slučaju nevjerojatno dobrog dana nekog od spomenutih igrača i nisu sporne, ali, treća, mijenjati Šutala Vidom, prihvaćam, samo u slučaju da je Šutalo pao niz stepenice u predvorju hotela i slomio nogu. Jednostavno, sulud potez Dalića, koji se na kraju pokazao ključnim, jer je Vida odigrao kako je odigrao, da ne objašnjavam. Poslije utakmice izbornik kaže da je s Vidom želio dobiti na agresivnosti, nad glavom upitnici, ne razumijem, ali izbornik najbolje zna.
Prvo poluvrijeme smo preživjeli, ne znamo ni mi kako, bez ikakvog plana, bez glave i repa, čekali smo da se nešto dogodi, znajući da nam je i bod dobar.
Drugo poluvrijeme donosi hladan tuš, Wilson se ispaljuje pored Vide, iako je dva metra iza (bi li tako pored Šutala!?), i zabija pored Livakovića koji je opet između, ni u šutu ni na golu, čime olakšava igraču Walesa da zabije lagani gol i opet ostavlja dojam vratara koji spasi nemoguće i onda uprska sve dobro što je napravio. Drugi gol rješava utakmicu, Vida loše izbija glavom na bok, a zatim stoji predaleko od Wilsona, koji sjajno zabija glavom u suprotni kut.
Tek tada počinjemo igrati, vjerojatno jer nam domaćini dopuštaju, imamo nekakav posjed, ali malo toga kreiramo, gol Pašalića dolazi više kao plod slučajnosti.
Zasluženo smo izgubili, u banani smo, da ne kažem neku grublju riječ koja se koristi u ovim prilikama. Izbornik nam je donio puno veselja, ja sam prvi hvalio sve što je napravio, ali ovo sinoć je u prvom redu njegov poraz. Krive odluke, krivi ljudi na krivom mjestu i to je to. Izbornik je izabrao potonuti s ljudima s kojima je i došao do vrha i vjerojatno bi većina nas isto učinila.
Ne ovisimo više o sebi i to je ružno. Grupa koja se trebala proći sama od sebe, sad izgleda nepremostiv problem.
Nema druge, borit se do kraja, dat sve od sebe, pa kako god završilo.