Hajduk je protutnjao kroz Varaždin, barem tako rezultat govori. Ali to baš i nije bilo tako. Sve u svemu, jako bitna pobjeda Hajduka u trenutku kad nam je rezultat bio prioritet, na bilo koji način. A i način na koji smo došli do te pobjede nije bio loš, mada je bilo teže od očekivanog. Kako sam i najavio jučer, iako su mi mnogi govorili da će Leko mijenjati formaciju, trener je ipak odlučio tražiti nova rješenja unutar sustava koji preferira. Odlučio se na, za mene očekivanih, 3-4-2-1, isturivši Krovinovića naprijed polulijevo, a mladog Pukstasa poludesno i to je funkcioniralo jako dobro. Plan je bio ojačati vezni red uz Grgića Fossatijem, ali nakon ozljede Grgića na zagrijavanju, Leko je gurnuo u vatru mladog Capana, koji je sasvim korektno odradio posao.
Varaždin je jako dobra momčad, koju je teško pritisnuti jer ima golmana koji dobro igra nogom i nalazi sjajna rješenja pod presingom, te je 'bijelima' jako teško bilo ostvariti pritisak.
Prvih 20 minuta Hajduk je bio za nijansu bolji, Livaja i Krovinović, uz Melnjaka kreiraju sjajnu šansu, kada Zelenika sjajno brani prizemni šut Krovinovića. Koliko je dobra ideja bilo dignuti Krova bliže protivničkom golu, pokazala je 28. minuta, kada Krovinović i Livaja sjajno mijenjaju mjesta, Krov odvlači na poziciju napadača, Livaja se izvlači na lijevi bok, odigrava povratni pas na Filipa, ali on nažalost promašuje cijelu loptu prilikom duela.
Gledali smo dobro prvo poluvrijeme, u kojem je samo falilo golova, a drugo je počelo s uzbuđenjima. U 47. nakon prekida Melnjak skače, puca i lopta se od prečke odbija u tlo. Na prvi pogled mi se činilo kao čisti gol, na drugi baš i ne. Vjerujem da je VAR soba sve dobro pregledala, jer nema razloga sumnjati u VAR. Već u 51. Varaždin zabija. Nakon prvog poluvremena sam pomislio, Chido napokon igra bez gluposti, tada je najbolji, a onda - evo ga. Čisti pas protivniku, van svake logike. I Brodić sjajno zabija. Mi se pitamo treba li otkupiti Awaziema za koliko, dva milijuna, možda milijun. Pa zašto ne, dobijamo sjajnog stopera koji je svaku utakmicu kriv za gol.
U 53. Elezi ulazi u Lovrencsicsa, ne za crveni, nego za zatvor i Hajduk ima igrača više. Ali, umjesto da očekujemo opsadu gola domaćina, Varaždin je taj koji dominira u posjedu, čak je i opasan u par navrata. Oko 60. minute se mislim, Ivane, oni igraju 4-4-1, kao i svi kad imaju igrača manje, zašto igrati s trojicom iza, koga oni čuvaju? Leko dobro reagira, ulazi Kalinić umjesto Capana, ali još uvijek ne vidimo promjenu nabolje. Leko opet radi izmjenu, ali ovaj put onu koja čini razliku, u 73. Mikanović - Gergo, pozicija za poziciju, ali ono što je bitnije, Benrahou umjesto Simića i Hajduk prelazi na 4-4-2, Krovinović se spušta na zednjeg veznog s Fossatijem, Benrahou ide lijevo, a Pukštas desno i ta odluka prelama utakmicu.
Već nakon četiri minute, Fossati daje savršen pas na Livaju i Marko nakon fenomenalne kretnje zabija i tu je bilo jasno da uzimamo tri boda.
Do kraja gledamo dva sjajna gola Pukštasa, koji je pokazao da je kalibar igrača koji može zabijati iz drugog plana u stilu Caktaša ili Pašalića i to je veliko bogatstvo Hajduka jer su takvi igrači jako rijetki, sjajno je da smo stvorili takvog nogometaša. Iako je ta pozicija u mojoj glavi bila predviđena za Sahitija kada se oporavi, više nisam siguran jer je Pukštas bolji egzekutor, a golovi su ono što čini razliku.
Pišemo tri boda s vrućeg gostovanja, čestitke Leki i momčadi, ovo je točno što nam je trebalo. Poraz bi u ovoj utakmici značio katastrofu, potres, pitanja o smjenama, sve smo to ovom pobjedom izbjegli.
Sad imamo relativan mir, ako to u Hajduku uopće postoji, vjerujem i nadam se da je ovo prijelomna točka nakon koje dolaze bolji dani.