Hrvatska se poigrala s Latvijom, odradila jedan dobar trening pred ozbiljno gostovanje u Armeniji i još jedan put demonstrirala moć zbog koje nam se dive diljem svijeta.
Dalić je poslao na teren najbolji sastav koji ima na raspolaganju, naravno, falio je Kovačić, koji je osjetio probleme s mišićem, tako da je Sosa zauzeo svoju poziciju lijevog beka, Ivanušec popunio Kovačićevo mjesto u sredini, a sve ostalo je bilo očekivano i logično.
Počelo je sjajno za nas, već u trećoj minuti Petković majstorski pogađa za vodstvo i odmah se dalo naslutiti da bi ova utakmica mogla biti jednosmjerna ulica. Nakon gola Ivanušeca u 13. minuti utakmica je bila riješena, samo je otvoreno ostalo pitanje s koliko će golova u mreži otići simpatični gosti.
Hrvatska je nastavila dominirati, iako su i gosti par puta zaprijetili, što je sigurni Livaković pravovremenim reakcijama otklonio. Utakmicu zatvaramo trećim golom pred kraj poluvremena, kada danas briljantni Perišić, kojeg ću se dotaknuti kasnije, savršeno proigrava Petkovića koji gura loptu u prazan gol.
Drugo poluvrijeme isto, igra mačke i miša, Luka u gredu, Kramarićev udarac gosti čiste s crte, pitanje je kad ćemo opet poentirati. Razvoj situacije dozvoljava izborniku da odmori glavne igrače, tako da Modrića i Brozovića mijenjaju Vlašić i Pašalić, a već na poluvremenu Gvardiola Vida. Ništa to ne mijenja odnos snaga na terenu, jer smo jednostavno prejaki, ili je ova Latvija preloša, vrijeme će pokazati.
Do kraja petarda, moglo je i više, ali i ovako je slatko, puni nas samopouzdanjem. Rekao sam se dotaknuti Perišića. Perija je nevjerojatan, fizički bez mane, unatoč godinama, ali nije to ono što ga čini top igračem. Puno je nogometaša koji su fizički besprijekorni, koji rade na sebi, a opet nemaju level za najveće dosege. Perišić ima zato što razumije svaki segment nogometa, ulazak u prazne prostore, suradnju, centaršut, ali ono što me danas oduševilo je njegova reakcija poslije gubitka posjeda. To je bilo sjajno. Ako imate vremena, pogledajte snimku i obratite pažnju šta Perišić radi kad Hrvatska izgubi loptu. To je savršeno.
Do kraja smo napunili mrežu gostiju do vrha, 5:0 je uvijek rezultat koji zvoni, nije danas nikome lako zabiti pet golova, a mogli smo još.
Mislim da je Rujevica bila dobar odabir za ovu utakmicu, taj brzi travnjak na kojem se jasno vidi razlika u klasi, gdje gosti jednostavno nisu mogli parirati našim majstorima. I atmosfera je bila sjajna, posebno je bilo dirljivo kako su riječki navijači ovacijama ispratili dvostrukog strijelca Petkovića, potpuno zasluženo, pokazujući da je ljubav prema svetom dresu iznad svih klupskih podjela i antagonizama. Osim ponekad.
Latviju smo riješili, sad nas čeka Armenija, rekli bi nije neki protivnik, ali njihovi rezultati nam daju do znanja da ne smije biti opuštanja. Tri boda u toj utakmici nas stavljaju na vrh skupine, gdje nam je objektivno i mjesto.
Nakon ove igre danas, imamo sva prava biti optimisti.