KOMENTAR UTAKMICE: Pišem tri boda, pamtim ništa
Pohvalio bih... - nikoga
Hajduk je preživio Rudeš, uspio uzeti sva tri boda u Poljudu i, ma koliko tužno ova činjenica zvučala, upravo oslikava ono što smo vidjeli danas. Netko tko nije gledao utakmicu će misliti da se rugam, volio bih da je tako, ali Rudeš je sinoć bio ravnopravan takmac.
Utakmicu smo dočekali izuzetno oslabljeni, bez četvorice kapetana, Livaje i Krovinovića zbog kartona, te Melnjaka i Eleza zbog ozljeda. Naravno da se njihov izostanak morao osjetiti, nitko nije očekivao rapsodiju, ali protiv momčadi koja je u dosadašnjem dijelu prvenstva osvojila samo tri boda jednostavno smo morali bolje. Nadali smo se da će ova utakmica donijeti dašak optimizma pred derbi u Osijeku, ali ništa od toga, upitnika je još i više, srećom i Osijek izgleda očajno. Ali o toj utakmici ćemo imati vremena pisati. Šarlija je preuzeo kapetansku traku, to je bila logična odluka, jer je igrač koji ima liderske crte i u kratkom roku je svojim odnosom prema klubu, kvalitetnim igrama i zalaganjem na terenu osvojio srca navijača, a očito i struke.
Karoglan je poslao na teren očekivan sastav, Trajkovski je mijenjao Livaju, Sigur i Žaper su držali sredinu, bokove su zauzeli Moufi i Diallo, sve je tu jasno, a možda je to i problem. Već dugo gledamo istu taktičku postavku, iste kretnje, iste mehanizme i umjesto da budemo uigraniji i opasniji za protivnika, mi smo pročitana knjiga. Protivnici nas lako zatvaraju i koriste naše loše strane, te smo se doveli u situaciju da i jedan fenjeraš dođe i parira nam bez problema. U jednom trenutku će neki trener morati biti hrabriji i pokušati uvesti nešto novo, Leko je pokušao i doživio katastrofu, tako da će se rijetko tko poslije njega usuditi nešto konkretno mijenjati, ali nužno je, ovako ne valja.
Rudeša sam očekivao u klasičnom bunkeru, u 5-4-1, ali Golem je održao obećanje, kad je rekao da dolaze minimalno po bod, postavio ih u 4-4-2 u fazi obrane, a u fazi izgradnje dizao Tomečaka skroz visoko i prelazio u 3-5-2. Hajduk je dominirao u posjedu, dolazio u neke pozicije centaršuta, ali to je bila voda na mlin gostiju jer su njihovi stoperi, a pogotovo Pavlović, izuzetno dominantni u skoku i tu Trajkovski jednostavno nije mogao doći do izražaja. Prvo poluvrijeme se svelo na priliku Sigura koju brani Marković, te odličan ulazak Pukštasa iz drugog plana i šut glavom u vratnicu nakon centaršuta Sahitija.
I to je bilo to, jedan šut u okvir, napredak, jer je protiv Osijeka bilo nula.
U drugo poluvrijeme Karoglan šalje Dajakua umjesto nevidljivog Moufija, prelazimo na 4-1-4-1, sa željom dignuti što više igrača u završnicu. I vraća nam se nakon dvije minute. Sigur okreće stranu na Dialla, koji produžuje na Dajakua, slijedi sjajan ubačaj u pet metara i Trajkovski poentira. Ova akcija je pokazala ono što se moglo i ranije prepoznati. Momčad kad igra u sustavu 4-4-2 u situacijama kad je lopta na jednom boku, potpuno pušta drugi bok i ulazi u sredinu i samo je potrebna kvalitetna dijagonala za napraviti štetu. I, naravno, malo kvalitete prema naprijed koju Diallo nema. U prvom poluvremenu je bilo najmanje pet situacija kada se moglo probiti goste brzom promjenom strane, nekad je kasnio pas, nekad je i Diallo stajao prenisko, nešto između, ni gore ni dole, što je najgora opcija i siguran sam da je dobio upute da se diže skroz do linije zaleđa, što nam je na koncu donijelo akciju iz koje smo zabili.
Rudeš postaje sve opasniji, mi opet padamo psihološki u igri, opet u strahu od neke greške. Imamo priliku dokrajčiti goste kada Sigur probija bok, a Tomečak skoro zabija sam sebi, a par minuta poslije Dajaku kasni na sjajan pas gdje ne prepoznaje situaciju za čisti gol. A onda, u završnici, Golem šalje Pavlovića naprijed, igraju na duge lopte, duge aute, pokušavaju sve što je moguće i u 94. minuti skoro poravnavaju kada Pavlović puca glavom pored gola. I to je bilo to, pišem tri boda, pamtim ništa.
Vremena je malo, nema se vremena za nekakvo plansko uigravanje, trener u ovoj situaciji više igra ulogu psihoterapeuta, s ciljem podizanja pozitivne atmosfere u momčadi i nadom da će najbolji igrači uspjeti pronaći svoju optimalnu formu. Već za četiri dana je Osijek, vraćaju nam se Krovi i Livaja, s njima je to ipak druga priča, u kakvoj god formi da jesu.
I za kraj, zadnjih dana puno ljudi mi govori da sam preoštar, da puno kritiziram, tako da sam današnji osvrt odlučio završiti pohvalom.
Pohvalio bih... - nikoga.
