Analizu ove utakmice bih započeo temom koju smo svi zajedno prošli u zadnjih nekoliko dana, a to je slučaj Perišić. U trenutku Ivanovog dolaska u Hajduk, bili smo jesenski prvaci nakon dugo vremena, tadašnja uprava je učinila sve napore da ga dovedu u klub. Iz svog igračkog iskustva svaki transfer se dogovara između kluba, agenta, igrača i nitko nikoga ne može prisiliti na nikakve uvjete ukoliko jedna strana to ne želi. Ono što me u cijeloj priči razočaralo je odnos trenera Gattusa, njegovo javno izlaganje nakon utakmice je katastrofalna odluka, nevezano radi li se o Perišiću ili bilo kojem drugom igraču, razgovori između trenera i igrača ne smiju izlaziti u javnost nikada i pitam se kako drugi prvotimci sada mogu imati most povjerenja prema treneru, nikako.
Hajduk je ovu utakmicu započeo s dvije promjene u sastavu u odnosu na prošli susret. Sahiti je igrao lijevo krilo umjesto Kalika, dok je Trajkovski ušao u sastav umjesto Krovinovića na poziciju desetke, a Pukštas se spustio na zadnjeg veznog u sustavu 4-2-3-1.
Ružomberok u standardnom sustavu 5-4-1, koji se u fazi napada pretvarao u 3-4-2-1.
Ni jedna ni druga ekipa nisu izlazile u visoki presing u većini prvog poluvremena, treneri su se odlučili na srednji press i kontrolu utakmice.
Kod gola Ružomberoka vidjeli smo najprije tehničku grešku na centaršut s poludistance od strane Šarlije, koji tu loptu umjesto da izbije u teren, izbija u korner. Nakon kornera Rakitić gubi skok, a Šarlija reagira katastrofalno i zabija autogol. I to je sve što smo vidjeli od strane Slovaka u prvom poluvremenu, uz još jednu šansu iz kornera koju brani Lučić. Oni su se odlučili na jedan pragmatičan nogomet, bez puno igre, s puno izbijenih lopti na treću liniju na visokog Chriena i napadanje dubine ili druge lopte.
Hajduk je odigrao odlično prvo poluvrijeme, najbolje pod Gattusom, vidjeli smo Rakitića koji se često spuštao u zadnju liniju i dijelio prepoznatljive dubinske lopte, krila su bila dosta raspoložena, lagano smo dolazili do njih, ali je falilo još boljih odluka. Gosti su se branili dosta nisko, nisu iskakali iz petorke u zonu 10 i tu smo imali dosta prostora, što kroz pas na Trajkovskog ili spuštanje Livaje na tu poziciju. Kod svih tih šansi falilo nam je samo malo mirnoće, kvalitete da zabijemo gol i vjerujem da smo zabili da bi se utakmica drugačije razvijala.
U drugom poluvremenu utakmica je bila dosta rastrganija, stvorili smo opet nekoliko šansi, ali je falilo tog zadnjeg dodira, da postignemo pogodak i vratimo se u utakmicu. Ono što je očito i nastavlja se već duže vremena, ne samo pod Gattusom, padamo uvijek u drugom poluvremenu i tu dolazimo do pitanja selekcije igrača po modernim kriterijima današnjeg nogometa. Hajduk ima dosta teretnu ekipu, fali nam motorike, moći i igrača koji mogu pritiskati visoko konstantno kroz veći dio utakmice.
Veći dio igrača iz ove ekipe nam je u globalu donio dva Kupa kao utješne nagrade, ali treba naglasiti da se radi o najskupljem Hajduku ikad. Svaki ozbiljniji igrač Hajduka danas zarađuje ozbiljan novac, a što nam daju zauzvrat? Svatko će kritizirati isključivo trenere i ja se slažem da trener nosi veliku odgovornost, ali što je s igračima (isključujem ovdje u kritici mlađe igrače), iskreno kad vidim limite ove ekipe pitam se bi li Pep Guardiola s njima napravio rezultat koji je tražen, a to je grupa Konferencije i barem borba za prvaka do zadnjih kola.
Hajduk je zadnje proljeće imao raspad sustava, po meni se previše izgubilo vremena nakon smjene Jakobušića u traženju novog predsjednika, sportskog direktora i trenera. Ovo nije momčad od Nikole Kalinića, sastavljena je od prijašnje struke (osim Bambe i Rakitića), a zbog kašnjenja u svim odlukama koje sam napisao, danas imamo ovaj rezultat i stanje na terenu. Vrlo malo igrača iz ove ekipe može egzistirati u ozbiljnom modernom nogometu, to su činjenice od kojih ne treba bježati. Ako me se pita, razni mouffiji, dialla, kalici i još puno drugih, nemaju što raditi u Hajduku, vidjeli smo i sinoć da mali Antunović uđe i vidiš da ima kvalitetu, da je moderan igrač koji puno radi za momčad, treba više vjerovati našim igračima. Uvjeren sam da Akademija ima barem bekove, stopere, defenzivne vezne, koji su, ako ništa, barem razvojniji od igrača koji su upitne kvalitete, a igraju konstantno i zarađuju ozbiljnu lovu za jedno veliko ništa.
Nakon svega ostaje nam par dana da se stabiliziramo za tešku utakmicu protiv Varaždina kojeg vodi moj prijatelj Šafarić. Jako su organizirani, prva dva kola nisu primili gol, bili su opasni protiv Rijeke, i sada je zadatak na treneru Gattusu da digne ekipu mentalno, te pokuša izvući najbolje iz nje. Ima uzorak prvog poluvremena iz kojeg može vaditi pozitivu, nadam se da će se Hajduk što prije oporaviti od ovog rezultata i želim im puno sreće u narednoj utakmici.